Arnaud Montebourg osvojio je visokih 17 posto glasova birača ljeviceIzbori za kandidata ljevice, koji će za sedam mjeseci na predsjedničkim izborima konkurirati aktualnom francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju, donijeli su niz iznenađenja. Svakako najveće jest treće mjesto (odmah nakon Françoisa Hollandea i Martine Aubry) antiglobalista Arnauda Montebourga, koji je osvojio visokih 17 posto glasova birača ljevice i koji je, prema analitičarima, najviše pridonio tomu što će se Sarkozyju na izborima suprotstaviti Hollande. Montebourg iz ovih izbora izlazi kao nova zvijezda francuskih socijalista, ali i francuske politike, jer njegova je uloga dosad bila minorna. Glavni stranački konkurenti posljednjih ga mjeseci nisu shvaćali ozbiljno, a Montebourg se u samo tjedan dana prometnuo iz političkog autsajdera u zvijezdu francuske političke scene.

Taj mladi lav francuske politike svježih ideja, čija je energična kampanja nalikovala na onu američkoga predsjednika Baracka Obame, jedini je kanidadat koji je biračima ponudio potpuno drukčiji, alternativni program, temeljen na idejama preobrazbe gospodarskog sustava, antiglobalizaciji ili demondijalizaciji kao obliku europskog i državnoga protekcionizma, koja za cilj ima zaustavljanje slabljenja idustrije u Francuskoj.
Arnaud Montebourg, 48-godišnji pravnik, parlamentarni zastupnik i predsjednik vijeća regije Saône i Loire, veliki je zagovornik deglobalizacije i velikih promjena, a iza sebe je, po izbornim rezultatima, ostavio i svoju bivšu šeficu Ségolène Royal, kojoj je bio glasnogovornik na posljednjim predsjedničkim izborima kad je 2007. izgubila u dvoboju sa Sarkozyjem. Sa 35 godina izabran je za parlamentarnog zastupnika, no vrlo brzo je zbog svojih drukčijih ideja postao glavni pobunjenik u stranci. Montebourg je žestoko kritizirao Jacquesa Chiraca, apostrofirao njegove brojne afere, ali njegove napade nije slijedilo tadašnje vodstvo stranke na čelu s Lionelom Jospinom. Nakon poraza Jospina na izborima 2002. Arnaud Montebourg pokušao je utjecati na obnovu Socijalističke stranke, stvorivši novu socijalističku struju, ali nekoliko godina poslije napustio ju je zbog ideoloških nesuglasica s ostalim članovima. Svoj dugogodišnji san - kandidaturu za predsjednika Republike - očito je odlučio realizirati već 2007. Zbog nedostatka potpisa potpore tada je morao odustati pa je postao glasnogovornik kampanje Ségolène Royal, no u emisiji uživo u odgovoru na pitanje novinara koja je njezina najveća mana, omakla mu se neoprostiva pogreška: "Ségolène Royal ima samo jednu manu, a to je njezin životni suputnik François Hollande" (Ségolène Royal godinama je živjela u izvanbračnoj zajednici s Hollandeom s kojim ima i četvero djece). Montebourg se tada ispričao, ali šefica ga je suspendirala.

Iz tog vremena vjerojatno potječe i latentni otpor da nakon osvajanja 17 posto glasova u prvom krugu ovih izbora i formalno pozove svoje birače da daju glas Hollandeu. Iako se očekivalo da će podržati Martine Aubry, jer joj je ideološki sličniji, Montebourg samo nekoliko dana prije drugog kruga izbora nije htio pozvati svoje birače da daju glas ni jednom kanidatu, nego je diplomatski izjavio da će svoj glas dati Hollandeu jer je u vodstvu, pa s obzirom na visoko vodstvo ima najveće šanse pobijediti Sarkozyja.
Ovaj briljantni govornik, ponekad čak teatralne dikcije, najjasnije od svih političara izražava politiku svoje generacije. Neshvaćen u vlastitoj stranci, Montebourg se još 2001. posvetio uspostavi 6. republike kojom je želio ograničiti ovlasti predsjednika Republike i ojačati ulogu premijera koji bi bolje kontrolirao parlament. Parlament mora biti središnji igrač u kreiranju političkog života Francuske, a to je i implementirao u svoj predizborni program 2011.

Svojim idejama i planom deglobalizacije Montbourg je izazvao zabrinutost među pristašama liberalizma, s obzirom na visok izborni rezultat i sve veću želju Francuza za promjenama. Sve je više onih koji shvaćaju stvarnu prirodu globalizacije, što je i vjerojatni razlog sve veće apstinencije na izborima u zemljama diljem svijeta te uskraćivanja povjerenja i desnim i lijevim vladama koje su nametnule takvo stanje: visoku stopu nezaposlenosti i štednju, uz istovremena obećanja bolje budućnosti.
U tome treba tražiti i razloge relativno velike podrške ekstremnoj desnici ne samo u Francuskoj, nego i u drugim europskim zemljama. Ljudi sve više odbijaju dugo čekati kako bi se okoristili blagodatima globalizacije jer znaju da će "dugoročno svi biti pokojnici" - ističe Le monde komentirajući Montebourgov program deglobalizacije koji, po njemu, ne znači povući se iz svijeta, nego, naprotiv, založiti se za život u solidarnosti i skladu. Ali njegova ideja deglobalizacije daleko je od proklamiranih ideja francuske ekstremne desnice obojene ksenofobijom.

Montebourg želi ispraviti negativne učinke globalizacije i preobraziti gospodarski sustav, zagovara protekcionističku politiku i financijsku preobrazbu ekonomskog sustava, pojačanu financijsku kontrolu, kontrolu banaka, uvođenje poreza na finacijske transakcije, predlaže iskorištavanje dobitka profitabilnih banaka kako bi se postavile na noge banke s poteškoćama i kontrolu nacionalnih tvrtki iznimne tehnološke vrijednosti. Želi implementirati razumni europski protekcionizam - dodatno oporezivati proizvode iz zemalja koje ne ispunjavaju europske socijalne i ekološke standarde, želi zaštititi europsku trgovinu i izbjeći socijalni dumping, nelojalnu konkurenciju, rušenje cijene rada. Ukratko, želi transformirati poslovni svijet i vratiti kupovnu moć Francuzima, radnicima omogućiti veća radnička prava, pokrenuti tzv. zadružni kapitalizam potpuno suprotan sadašnjem izrabljivanju radnika koji su svedeni tek na pasivne potrošače. Pomalo utopistički, Montebourg kroz model ekonomske jednakosti želi uvesti raspodjelu profita pravednu za sve zaposlene, bez obzira na njihovu razinu u odlučivanju i hijerarhiju u kompaniji jer "njegov model gospodarstva služi javnom interesu i socijalnoj korisnosti", želi utjecati na bolju raspodjelu profita poduzeća, smanjiti razlike u plaćama između zaposlenika i menadžera, utjecati na realniju raspodjelu bogatstva, želi dati veću potporu siromašnima, omogućiti potporu radnicima migrantima, dati pravo glasa na lokalnim izborima strancima u Francuskoj.

Montebourg pokušava ostaviti dojam političara novoga doba, koji će ukazati i na problem s korupcijom i u redovima svoje stranke. Svojoj je kolegici Martine Aubry zamjerio da je predugo štitila predsjednika vijeća Bouches-du-Rhône, Jean-Noëla Guérinia, optuženog za "zločinačko udruživanje". Korupciju treba iskorijeniti i jednako je zlo dolazi li s ljevice ili s desnice - jedna je od izbornih poruka ovog francuskog socijalista.
Montebourga su utjecajni francuski mediji optužili za demagogiju i sanjarenje. No Montebourg je nedvojbeno novi i jak predstavnik francuske politike. I možda je točno da su neke ideje nerealne i neostvarive, možda i dio vješte predizborne retorike, ali Montebourg je toliko potrebna svježa krv francuske ljevice.On neće biti kandidat na predsjedničkim izborima 2012., ali ako pobijedi Hollande, gotovo sigurno može računati na jedno od ministarskih mjesta.

Ovo sigurno nije kraj njegove političke karijere. Rođen je 1962. i imat će samo 54 godine u vrijeme izbora 2017. O njemu će se na svjetskoj poltitičkoj sceni još mnogo raspravljati.