Ruska raketa Sojuz i nakon 40 godina služi za lansiranja Tiho nam je, ispod radara, prošla zapravo epohalna vijest: za četvrtak 20. listopada iz francusko-europskog svemirskog centra Kourou u Francuskoj Gvajani lansira se Sojuz. Bajkonur u džungli! Rusi u europskom svemirskom centru? Hladnoratovske paranoike bi još prije dva desetljeća na samu takvu pomisao obuzeo neizreciv užas. Međutim, Kourou je po prirodi posla danas mjesto gdje se prakticira pristup "business as usual". Interesi su jači od ideologije. Čak i Francuzi u Centre spatial Gyannaise govore engleski.
Svijet će zabilježiti samo još jednu jednokratnu dnevnu vijest da je ruskom veteranskom raketom lansiran par pokusnih satelita za vlastitu europsku satelitsku navigaciju Galileo. A to su već tri senzacije: Europa se počinje oslobađati ovisnosti o američkoj satelitskoj geopozicijskoj usluzi GPS, a priča o Sojuzu s Kariba jedna je od onih koje nadilaze maštu pisaca znanstvene fantastike.

Kako su Rusi dospjeli u 850 četvornih kilometara strogo čuvane tropske ravnice visinom gotovo izjednačenom s razinom mora? Duga priča s brojnim zapletima počinje već 1998. , otprilike nakon što su zaredali skupi neuspjesi s lansiranjem europske teške rakete-nosača Ariane 5. Pri prvom se raketa raspadne već 37 sekundi poslije lansiranja zbog, pokazalo se, glupog programerskog previda. Softver samo djelomice prerađen sa slabije i uspješne Ariane 4 (od 116 lansiranja 1983.-2003. zatajila je samo u tri slučaja) nije mogao progutati brojke mnogo veće lansirne mrcine. Nesretni se početni niz divovske rakete završio 1999., poslije čega je do danas obavljeno 56 uspješnih misija. Međutim, toj raketi isprva namijenjenoj da lansira ljude u europskom minishuttleu Hermes više nikada u toj mjeri nisu vjerovali.
Ali raketa Sojuz Europskoj svemirskoj agenciji nije pala na pamet zbog njene pouzdanosti, iako je s više od 1800 lansiranja i tek manje od deset zatajenja najpouzdaniji lansirni sustav. Još manje zato što je posve svejedno ima li za teret svemirski brod s ljudima ili kakvu tehničku željezariju. Europa je dugoročno odustala od toga da sama svoje astronaute šalje u svemir. Prepustila je to saveznicima, kako na zapadu, tako i na istoku.

Trebala im je raketa koja bi pokrila srednje terete, jer ESA s Arinane 5 može u nisku Zemljinu orbitu izbaciti 21 tonu, a mala raketa tek 1,5 tonu. Iz Bajkonura i Plesecka Sojuzom se u isto takvo kruženje oko Zemlje do visine od 2000 kilometara moglo ispaliti samo 2,5-3 tone korisnoga tereta, a iz Kouroua, samo zbog povoljnijega zemljopisnog položaja do gotovo 6,5 tona! Taman toliko da se na lukrativnom tržištu komercijalnih lansiranja, čije je cijene izgradio cjenovno nezajažljivi civilni i još bezobzirniji vojni sektor, ponude cijelu paletu lansirnih vozila. Iza tog komercijalnog poteza stoje moćne, za najširu javnost gotovo anonimne koliko moćne integrirane svemirske i vojne europske industrije kao Thales Alenia i EADS Atrium, čiji je tek jedan od spin-offa transeuropski brend Airbus.
Za razliku od tajnovitih i tvrdih Amerikanaca, s Rusima se moglo razmjenjivati ideje pa i voditi ovakvu trgovinu najviše razine. Od prvih kontakata i razmjene ideja do potpisivanja ugovora na najvišoj razini između Francuske i Rusije 7. studenoga 2003. proteklo je samo pet godina.

Novac koji se zavrtio u jezgri tog joint-venturea nikada nije izrijekom spomenut. Znalo se samo da će se za gradnju kopije Bajkonura, lansirne platforme i pratećih zgrada i objekata, među kojima je i hala u kojoj se Sojuzi - drukčije od svih drugih raketnih sustava - sastavljaju u vodoravnom položaju, tisuću ruskih građevinara platilo između 121 i 130 milijuna eura. S preinakama ruskih postrojenja, da bi ih se prilagodilo neugodno vlažnoj i korozivnoj tropskoj klimi, čestim naletima uragana i stalnim grmljavinskim prijetnjama, očekivalo se da će na etiketi završenoga posla pisati zbroj od 344 milijuna eura, od kojih je samo Francuska platila 62 posto troškova.

Galileo, europski konkurent GPS-u Flota 30 satelita (6 više od GPS-a) Prvi signal/puna usluga 2014./2020. Visina orbite: 23.200 km Točnost: svaku poziciju određuje 6-8 satelita, točnost u metar Prednost: neboderi ne ometaju točnost Sinkronizacija: vodikov artomski sat Kompatibilnost GLONASS, Compass Prednosti: Točniji od GPS-a, čini Europu neovisnijom u odnosu na SAD, pogotovo na buduće konkurentske sustave GLONASS (Rusija) i Compass (Kina). Prava cijena nikad nije objavljena, jer ona mora da je vrtoglavo probila sve plafone. Gradnja je počela u travnju 2005., a prvi testovi s pravim SAojuzima trebali su početi 2008., 38 mjeseci od polaganja temeljca. Prva lansiranja trebala su biti početkom 2009., ali tek su krajem studenoga 2009. prva dva Sojuza rastavljenna krenula iz Petrogradske luke preko Atlantika ESA-inim trajektima za rakete Colibri.
Puno toga pošlo je naopako, ali se viša sila znala pokazati i u najbizarnijim oblicima. Pri gradnji lansirne platforme i vatrovodne grabe 13 kilometara sjeverozapadno od platformi za lansiranje Ariane nekoliko je puta ukraden građevinski materijal u industrijskim količinama, pa su graditelji besposleni čekali uživajući u tropima i komarcima da se isporuče nove količine cementa i betona! A samo se te vrste nevolje u kalendaru nakupilo za barem godinu dana.

Tek u rujnu 2008. u Sočiju je potpisan ugovor između Francuza i Rusa o isporuci prvih deset raketa po cijeni od 300-400 milijuna dolara. Neki neovisni analitičari procijenili su da u takvom poslu nema govora o prebacivanju hard casha s računa na račun i samo su čekali da otkriju ekvivalentnu kompenzaciju. Čini se da su je dočekali s potpisivanjem ugovora između Francuske i Rusije 24. prosinca 2010. nakon osam mjeseci pregovora: Rusi su od Francuza za 1,37 milijarde eura kupili dva 200 metara duga desantna nosača helikoptera i amfibijskih desantnih čamaca za 900 komandosa, 40 tenkova i 16 teških ili 35 lakih borbenih helikoptera za svoju Crnomorsku flotu. I otvorenim izborom za još dva. Slijed se pokazao još logičnijim: Francuzi su usred nabave stotina ruskih napadnih i protupodmorničkih helikoptera za vlastite "mistrale" koji su posljednji put bili angažirani prije nekoliko mjeseci u Libiji. Protukompenzacija bi bila u najmodernijoj elektroničkoj opremi helikoptera za Rusiju.

Iz Kouroua polijeće najnoviji tip gotovo 40 godina konceptualno neizmijenjene rakete Sojuz-2 s pojačanim drugim teretnim stupnjem Fregat-MT. Konstrukcijski korijeni ipak potječu iz ureda Sergeja Koroljova i njegova Voshoda koji je prije 50 godina ponio Gagarina.