Screenshot: Youtube"Nemojte se zaljubiti u sebe jer se ovdje lijepo zabavljamo. Cirkusi su jeftini - pravi test njihove vrijednosti je ono što ostaje sutradan, način na koji će se promijeniti naš normalan svakodnevni život. Zaljubite se u težak i strpljiv rad - mi smo početak, a ne kraj. Naša osnovna poruka glasi: tabu je prekršen, ne živimo u najboljem mogućem svijetu, dopušteno nam je, dapače dužnost nam je razmišljati o alternativama. Dug je put pred nama i uskoro ćemo morati postaviti uistinu teška pitanja - ne o onome što ne želimo, već o onome što želimo. Kakva društvena organizacija može zamijeniti postojeći kapitalizam? Kav tip novih vođa trebamo? Alternative 20. stoljeća očito nisu funkcionirale.

Problem je sustav

Stoga ne krivite ljude i njihove stavove: problem nisu korupcija i pohlepa, problem je sustav koji vas tjera da budete korumpirani. Rješenje nije "glavna ulica, ne Wall Street", već promjena sustava u kojem "glavna ulica" (obični radnici, mali poduzetnici) ne može funkcionirati bez Wall Streeta. Čuvajte se ne samo neprijatelja, već i lažnih prijatelja koji se pretvaraju da nas podupiru, ali se već trude ublažiti naš prosvjed. Isto kao što dobivamo kavu bez kofeina, pivo bez alkohola, sladoled bez masnoća, pokušat će nas pretvoriti u bezazlen moralni prosvjed. Ali razlog zbog kojeg smo ovdje je taj što nam je dosta svijeta u kojem je reciklirati limenke Coca-Cole, dati par dolara u dobrotvorne svrhe ili kupiti cappuccino u Starbucksu od kojeg 1% ide u korist Trećeg svijeta dovoljno da bismo se osjećali dobro. Nakon što smo preselili izvan granica zemlje rad i mučenje, nakon što su bračne agencije počele outsourcati čak i naše spojeve, uviđamo da smo dugo vremena dopuštali da se outsourcaju i naši politički angažmani - želimo ih natrag.

Duh Sveti

Reći će nam da smo neamerički. Ali kad vam konzervativni fundamentalist kaže da je Amerika kršćanska nacija, sjetite se što je kršćanstvo: Duh Sveti, slobodna i ravnopravna zajednica vjernika ujedinjenih ljubavlju. Mi smo Duh Sveti, dok su na Wall Streetu pogani koji štuju lažne idole.

Reći će nam da smo nasilni, da je sam naš jezik nasilan: okupacija i tako dalje. Da, nasilni smo, ali samo u smislu u kojem je Mahatma Gandhi bio nasilan. Nasilni smo jer želimo promijeniti smjer u kojem se stvari kreću - ali što je ovo čisto simboličko nasilje prema nasilju potrebnom da se održi glatko funkcionranje globalnog kapitalističkog sustava?

Nazvani smo gubitnicima - ali nisu li pravi gubitnici tamo na Wall Streetu i nisu li ih otkupile stotine milijardi našega novca? Nazvani ste socijalistima - ali u SAD-u već postoji socijalizam za bogate. Reći će vam da ne poštujete privatno vlasništvo - ali spekulacije Wall Streeta koje su dovele do kraha 2008. izbrisale su više teško stečenog privatnog vlasništva nego što bismo mi mogli sve da danonoćno uništavamo ovdje - sjetite se samo tisuća oduzetih domova...

Svjedoci samouništavajućeg sustava

Mi nismo komunisti, ako komunizam znači sustav koji je zasluženo propao 1990. - i upamtite da su komunisti koji su danas još uvijek na vlasti na čelu najnemilosrdnijeg kapitalizma (u Kini). Uspjeh kineskog kapitalizma kojim upravljaju komunisti zloslutan je znak da se braku kapitalizma i demokracije bliži razvod. Mi smo komunisti jedino u smislu da nam je stalo do zajedničkih dobara - prirode, znanja - koja su ugrožena od strane sustava.

Reći će vam da sanjate, ali pravi su sanjari oni koji misle da se stvari mogu beskonačno nastaviti ovakve kakve jesu samo uz neke kozmetičke promjene. Mi nismo sanjari, mi se budimo iz sna koji se pretvara u noću moru. Mi ništa ne uništavamo, mi smo samo svjedoci sustava koji uništava sam sebe. Svi znamo klasičnu scenu iz crtića: mačka dolazi do ponora, ali nastavlja hodati, ignorirajući činjenicu da nema tlo pod nogama; počinje padati tek kad pogleda dolje i vidi provaliju. Mi samo podsjećamo one na vlasti da spuste pogled...

Štednja

Pa je li promjena stvarno moguća? Danas su mogućnosti i nemogućnosti raspodijeljene na čudan način. U područjima osobnih sloboda i znanstvene tehnologije, nemoguće sve više postaje moguće (ili nam tako kažu): "ništa nije nemoguće", možemo uživati u seksu u svim njegovim perverznim varijantama; cijeli arhivi glazbe, filmova i TV serija dostupni su nam za skidanje; svemirska putovanja dostupna su svakome (tko ima novac); možemo poboljšati svoje fizičke i psihičke mogućnosti putem intervencija u genom, pa sve do tehnognostičkog sna o postizanju besmrtnosti putem transformacije svog identiteta u softverski program. S druge strane, u području društvenih i ekonomskih odnosa bombardirani smo s "Ne možete...": uključivati se u kolektivne političke činove (koji nužno završavaju u totalitarnom teroru) ili se držati stare države blagostanja (jer vas to čini nekonkurentnima i vodi u ekonomsku krizu) ili se izolirati od globalnog tržišta i tako dalje. Kad nam se nameću mjere štednje, uvijek nam se iznova ponavlja da se to naprosto mora učiniti. Možda je došlo vrijeme da se preokrenu koordinate mogućeg i nemogućeg; možda ne možemo postati besmrtni, ali možemo dobiti više solidarnosti i zdravstvenu skrb?

Crvena tinta

Sredinom travnja 2011., mediji su izvijestili da je kineska vlada na televiziji i u kinima zabranila prikazivanje filmova koji se bave putovanjem kroz vrijeme i alternativnom poviješću - čak i zamišljeni bijeg u alternativnu stvarnost smara se preopasnim. Mi na liberalnom Zapadu ne trebamo takve eksplicitne zabrane: ideologija povlači dovoljno materijalne moći da nas spriječi da priče o alternativnoj povijesti uzimamo s minimumom ozbiljnosti. Lako nam je zamisliti kraj svijeta - pogledajte brojne apokaliptične filmove - ali ne i kraj kapitalizma.

U staroj šali iz propale Njemačke Demokratske Republike, njemački radnik dobiva posao u Sibiru; znajući da će mu svu poštu pregledavati cenzori, kaže prijateljima: "Dogovorimo šifru: ako je pismo koje dobijete od mene pisano običnom plavom tintom, istina je; ako je pisano crvenom tintom, laž je." Nakon mjesec dana, njegovi prijatelji dobivaju prvo pismo napisano plavom tintom: "Sve je ovdje divno: trgovine su pune, hrane ima u izobilju, stanovi su veliki i dobro zagrijani, u kinima se prikazuju zapadnjački filmovi i ima mnogo lijepih djevojaka spremnih za vezu - jedino nema crvene tinte." Nije li ovo naša dosadašnja situacija? Imamo sve slobode koje možemo poželjeti - jedino nam nedostaje crvena tinta: osjećamo se slobodnima jer nam nedostaje sam jezik kojim bismo mogli artikulirati svoju neslobodu.

Laž

Ovaj manjak crvene tinte znači da su svi glavni pojmovi koje danas koristimo da bismo označili trenutni sukob - "rat protiv terorizma", "demokracija i sloboda", "ljudska prava" itd. - LAŽNI pojmovi koji mistificiraju našu percepciju situacije umjesto da nam dopuste da o njoj promislimo. Vi, ovdje, dajete svima nama crvenu tintu."

Govor Slavoja Žižeka pred prosvjednicima iz Occupy Wall Street pokreta

Prevela Diana Robaš