Objavljeno u Nacionalu br. 370, 2002-12-18

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Račanovsko-pašalićevski pakt o stabilnosti pokradenog više nitko ne dovodi u pitanje

Vraćanje otetoga nije 'in' jer opstanak hrvatske političke mašinerije ovisi o šutnji o pretvorbenom zločinu

Premijer RačanPremijer RačanRačan je dao izraditi veliku knjigu za zamazivanje očiju. Zadaci za približavanje EU su podijeljeni, budućnost je zacrtana u papirima, nacionalni konsenzus postignut bez usuglašavanja i aklamacija, neuspjeh trapave reforme u vlastitoj režiji prikriven, a temeljni hrvatski unutrašnjopolitički problem gurnut pod tepih. Pitanje pljačke stoljeća bit će dobro zamaskirano europskim alinejama u teškoj bitci da se dosegnu bugarski i rumunjski standardi. Nepravda će biti jedan od temeljnih stupova toliko iščekivane hrvatske države, a linićevsko-pašalićevski konsenzus o lažnjacima s totalnim zastarama postati jamcem stabilnosti “demokratskog” ustroja zemlje. Više nema protivnika europskog domovinskog puta, pogotovo otkad je crveno-crni konsenzus račanovsko-pašalićevskog pakta o stabilnosti senilnost i lako dogovorenu zaboravljivost na svenarodnu pljačku pretvorio u obvezni lik bilo kakvog političkog djelovanja. Opću anesteziju memorije potom su doživjeli i na lijevo-liberalnom krilu. O Budiši riječi ne treba ni trošiti, ali što reći kad preko sveopćeg mažnjavanja 90-ih u ime koalicijskog mira prelaze Vesna Pusić, Stipe Mesić, Damir Kajin ili Zlatko Kramarić. Politika dosljednog raščišćavanja pašalićevskog grabeža očito za sobom povlači rušenje cijelog staffa pa se postignuti truli kompromis sazdan od floskula o bezvremenski prolongiranoj reviziji, zastarama, loše napisanim optužnicama i teorijama da se bilo kakvim sumnjama u nezakonito stečeno zaustavlja proces privlačenja stranog kapitala, iz Račanova i Tuđmanova prešutnog konsenzusa s početka 90-ih pretvorio u preinačeni račanovsko-pašalićevski pakt o stabilnosti pokradenog koji nitko više javno ne dovodi u pitanje.

Čak će i predsjednik države, kojemu će mnogi pripisivati moralne dimenzije i tranzicijske proporcije češkog preusmjeritelja Vaclava Havela, savjete i naputke kako se opljačkano mora vratiti prilično lako zamijeniti za poticajne fraze o otvaranju prema stranim investicijama i obnovi davno prekinutih gospodarskih veza sa za Hrvatsku vrlo atraktivnim tržištima koje je nesretno prekinuo raspad Jugoslavije. Vraćanje otetoga političko je obećanje koje više nije “in” zato što očito opstanak cjelokupne hrvatske političke mašinerije postaje uvjetovan obvezatnom šutnjom o jednom strašnom zločinu. Ratne je teško zataškati zato što bič Haaga stalno stoji za vratom, no u slučaju pretvorbenog zločina nad vlastitim narodom sve je prepušteno nacionalnim i političkim savjestima, kojih, kao što vidimo, uopće nema. Hrvatski politički nemoral dobro gnoji trulu europsku poziciju dobro ukotvljenu među posljednjima. Tamo gdje nema pravde, poštenja i istine nema ni realnih uspjeha – priča s hrvatskim trećesiječanjskim obmanama sve je prozirnija i lakše objašnjiva.

Da cijela trulex unutrašnjopolitička i međunarodna pozicija bude tragičnija, pripomažu i oni koji se već godinama kunu da su radikalno drukčiji. Don Ivan Grubišić, vrlo utjecajan član Vijeća HRT-a, član Vijeća za radio i televiziju pri Ministarstvu prometa i veza i suosnivač Alijanse za treću Hrvatsku, u kojoj su neki prepoznali jedini izlaz iz esdepeovsko-hadezeovskog programiranog kaosa, s krajnjim ciljem sprečavanja radikalnih društvenih promjena, svojim je javnim angažmanom potvrdio da su riječi jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Svoju poziciju u vrlo utjecajnom Vijeću HRT-a nije iskoristio da zatraži program koji ne samo da će biti izuzet od ideoloških recepata, nego je svojom šutnjom odobrio da se pitanja ratnih i pretvorbenih zločina ostave za neka post mortem vremena. Grubišić, naime, tvrdi kako Alijansa želi biti građanski odgovor na debakl stranačke politike, odnosno politikantstva i trajne kaotizacije društva. Nadalje, smatra da je Alijansa kao građanska udruga dugoročan projekt koji će zahtijevati mnogo strpljenja, upornosti i hrabrosti, ali i da neće biti kao oni do sada koji obećavaju brda i doline samo da dobiju povjerenje birača. Na žalost, kolikogod se trudio, Grubišić ga i bez obećanja ne može dobiti. S mjesta s kojeg je imao mogućnost snažnog djelovanja moralist Grubišić nije se zauzimao za rješavanje ključnih i sudbinskih pitanja hrvatskog naroda, među kojima je svakako pod tepih gurnuta pretvorba. Suosnivač Alijanse tolerirao je i kompromise koji su upravo radi politikantskih ciljeva često kompetenciju žrtvovali političkim opredjeljenjima.

Grubišić je i član Vijeća za radio i TV pri Ministarstvu prometa i veza. Žestokom kritičaru aktualne političke kaste vrlo je dobro poznat način na koji je nastala koncesija koju uživa Nova TV. Velečasnom je zacijelo dobro poznato da se dodjela te privatne tv koncesije bitno metodološki ne razlikuje od nekadašnjeg pokušaja oduzimanja koncesije Radija 101. Predsjednikovu tv izaslaniku zasigurno je, baš kao i članovima Vijeća za medije Hrvatskog helsinškog odbora, koje o tome također šuti, poznato pretvorbeno podrijetlo kapitala kojim se u Hrvatskoj i dalje gradi nedopušteni medijski monopol, dok se istodobno čini sve da se javna televizija neviđenom i programiranom krizom, koja je motivirana isključivo političkim, a ne građanskim, javnim, demokratskim i nacionalnim interesima, namjerno uništava i onesposobljava pred u pretvorbenom zločinu nastalom konkurencijom.

Kad je ovih dana javno obznanjeno da će don Ivan imati i redovitu emisiju na Novoj TV, koja već godinama radi nezakonito, jer ne ispunjava uvjete koje propisuje zakonodavac, koji je upravo Grubišića odredio da kontrolira provedbu njegovih naputaka – velečasni se nepobitno svrstao u bulumentu istosti protiv koje se toliko borio.

Moć je slatka stvar koja vrlo lako zavede i one koji se kunu da su na nju imuni. Prispodoba o velečasnom i njegovoj viziji treće Hrvatske oprane od nemorala, korupcije i politikantstva prelako je pala u vodu. Kako se vidjelo na primjeru linićevštine, modela nekontroliranog pumpanja moći i istodobnog gubljenja veza s obećanjima, dobrim ukusom i moralom, koji, kad se jednom omasti, ne preza ni od najcrnjih ni najnezamislivijih savezništava, u igri s političkim moćima često se zaigraju i oni koje javnost percipira potpuno nevinima.

Koncept civilnog društva kao pronositelja interesa raznih društvenih skupina, njihove zaštite i kontrole sirove političke moći pretvorio se u svoj surogat. Oni koji su se predstavljali kao civilnjaci i moralne vertikale odjednom su preuzeli metodologiju protiv koje su se tako žestoko borili.

Velečasni iz prispodobe u ovom tekstu zatražio je ovih dana ostavku ministra Vujića argumentirajući to sintagmama o političkoj demenciji, amoralnom vrednovanju demokratske procedure i vraćanju jednoumlja na Prisavlje. Svakako, ali ima li razloga da se stvari ne postave i sasvim obrnuto.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika