Bogatom se diskografijom već danas, 21 godinu od svog utemeljenja, može pohvaliti jedan od najkvalitetnijih domaćih komornih ansambala - Zagrebački kvartet saksofona. Plodove njihova rada potvrdila je i struka dodijelivši im brojne Porine za albume ¨Z kvartet¨, ¨Kaskade¨, ¨Ruben Radica: Izbor iz opusa¨ i ¨Hrvatski suvremeni skladatelji - Srđan Dedić¨, a kako stvari stoje, s najnovijim će, tek izašlim CD-om - ¨SAX+¨ - na predstojećem izboru u klasičnoj kategoriji oštro konkurirati za najviše domaće priznanje u konkurenciji albuma, skladbe, snimke i nakladnika godine, koji je u ovom slučaju Aquarius Records.

Dragan Sremec na sopran saksofonu, Goran Merčep na altu, Saša Nestorović na tenoru i Matjaž Drevenšek na bariton saksofonu, na albumu su kratkog i poticajnog imena odabrali dva povijesna komorna ostvarenja i jednog svjetski poznatog pijanista. Riječ je, dakle, o klavirskim kvintetima Wolfganga Amadeusa Mozarta u Es-duru, KV 452, i Johannesa Brahmsa u f-molu, op. 34a, te o pijanistu Itamaru Golanu koji je suradnju sa Zagrebačkim kvartetom saksofona započeo još 2006-e godine, na Samoborskoj glazbenoj jeseni. Golan danas redovito nastupa s vodećim komornim glazbenicima svijeta, predaje komornu glazbu na Pariškom konzervatoriju, a u slobodno se vrijeme bavi i pjesništvom. Osim u ulozi pratećih glazbenika, polovica se kvarteta prihvatila i aranžerskog posla: Brahmsov je gudački kvartet za sopran, alt, tenor i bariton saksofon obradio Dragan Sremec, a Mozartovoj se minucioznoj pratnji neobičnog kvarteta oboe, klarineta, roga i fagota uspješnim aranžmanom približio Saša Nestorović.

Romantično je Brahmsovo djelo predstavljeno kao smjeli interpretacijski destilat, baš kao i onaj povijesni/skladateljski, u kojem je autor prilagođavao partituru od gudačkog kvinteta s udvojenim violončelom (poput čuvenog Schubertovog kvinteta u C-duru, D 956), preko Sonate za dva klavira, do posljednje inačice i oblika klavirskog kvinteta. Nasuprot tome, u klasičnome razdoblju stoji provjerena činjenica da je Mozart svoju partituru za klavir i neobičnu pratnju puhača napisao u samo jednom danu, te ju, nakon prve uspješne izvedbe, već sutradan, proglasio najboljom koju je ikada napisao. To i nije tako daleko od istine jer je kvintet nedvojbeno jedno od najzrelijih Mozartovih djela, maštovito vođenih dionica i njihova specifična odnosa prema solistu, s jasnim naznakama avangardnog stila koji je obilježio Mozartov genij. Isti se stil, nedugo zatim, jasno očitovao u ¨Disonantnom¨ kvartetu, KV 465, potom, u raznim detaljima u klavirskim koncertima u d-molu, KV 466, C-duru, KV 467, i A-duru, KV 488, da bi se u konačnici potvrdio u Čarobnoj fruli, KV 620, i nedokučivom Requiemu u d-molu, KV 626.

Vješta Sremecova obrada predstavila je Brahmsovo djelo kao atraktivnije, slobodnije za izvedbu na modernim, reskim i izražajnim instrumentima (saksofonima), koji su, po prirodi i zvuku, spontano podržali ekspresivniji pijanistički pristup i jasno određenu Golanovu interpretacijsku igru. Čuvši skladbu u izvornom obliku, Schoenberg je Brahmsa proglasio ¨modernistom¨, i ovdje zbog avangardnih skladateljskih postupaka, primjerice, u uvodu finala u kojem osebujna harmonijska kromatika dočekuje živi tematski materijal devastirajućeg Scherza. U permutiranim oblicima, slične su pojave obilježile i spomenuti Mozartov ¨Disonantni¨, ali i Beethovenov Razumovsky kvartet, op. 50, br. 3, zanimljivo, oba u C-duru. Bilo bi pak lakomisleno posumnjati u izvrsnost izvedbe Mozartovog remek-djela, tek zbog manje atraktivnosti, ovdje sasvim neprikladne radi zahtjevne komunikacije instrumenata kvarteta, kao i lijepih sotto voce suglasja simptomatičnih za profinjen stil salcburškog majstora za kojeg se zna da je i najveća stanja ushita znao izraziti bez nepotrebnih zvučnih naleta i hirovitih glazbenih zaokreta i/li čak prepada.

Iznimna čujnost timbra instrumenata i svih pripadajućih nijansi, posebno klavira, na Aquariusovom je nosaču zvuka sjajno izražena posredstvom flagship modela Neumannovih mikrofona, te iznimnim zalaganjem tonskog majstora Bernarda Mihelića. Cjelokupni materijal snimljen je u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, a za prepoznatljiv vizualni dojam treba pohvaliti mladog hrvatskog slikara Marka Zemana.