22.10.2011. / 19:10

Autor: Hina

'Skidanje imuniteta Jovanoviću vraća HDZ u komunizam'

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor ocijenio je danas u Splitu, gdje je sudjelovao na stranačkom predizbornom skupu za 10. izbornu jedinicu, kako nas jučerašnjim ukidanjem imuniteta SDP-ovu saborskom zastupniku Željku Jovanoviću HDZ vraća u komunizam.

Darinko KosorDarinko KosorPredsjednik HSLS-a Darinko Kosor ocijenio je danas u Splitu, gdje je sudjelovao na stranačkom predizbornom skupu za 10. izbornu jedinicu, kako nas jučerašnjim ukidanjem imuniteta SDP-ovu saborskom zastupniku Željku Jovanoviću HDZ vraća u komunizam.

"Nisam oduševljen izjavama gospodina Jovanovića, ali ukidanje imuniteta za verbalni delikt vraća nas u komunizam. HDZ nas vraća u komunizam svojim odlukama. To je točka na 'i' na njihove odluke i siguran sam da će na izborima 4. prosinca ove godine doći do promjena", rekao je Kosor i dodao kako je skidanje imuniteta Jovanoviću "tragikomična situacija".

Na upit kako komentira činjenicu da su neki bivši HSLS-ovi članovi jučerašnjim glasovanjem u Hrvatskom saboru pridonijeli skidanjem imuniteta Jovanoviću, Kosor je rekao da se "ne može sjetiti njihovih imena".

Darinko Kosor smatra da bi u Hrvatskoj trebalo donijeti zakon kojim bi se onemogućilo predizborno koaliranje. "Neka se svaka stranka natječe samostalno, a onda nakon izbora može se koalirati prema programima, a ne prema foteljama", rekao je istaknuvši da na sljedeće parlamentarne izbore HSLS, nakon 15 godina, izlazi samostalno.

"HSLS je u prošlosti radio puno grešaka, mi svoje greške, za razliku od drugih političkih stranaka, priznamo, i mi smo većinu svojeg prljavog rublja već oprali", kazao je Kosor.

Po njegovim riječima u Hrvatskoj moramo mijenjati politiku a ne samo političare. "U Hrvatskoj nema ideoloških sukoba, naš je problem nezaposlenost i vodi se rat za svako radno mjesto, a to je puno teži rat. Nitko nam nije kriv – nema više ni Beograda, ni Pešte ni Beča, a ovi na vlasti uništili su ili prodali sve što je nacionalni interes", rekao je Kosor danas u Splitu.

Vezane vijesti

E moj Karamarko, malograđanine...

E moj Karamarko, malograđanine...

Ministar obrazovanja Željko Jovanović nazvao je na svom Facebook profilu predsjednika HDZ-a "malograđaninom", nakon što je ovaj na svečanosti… Više

Komentari

registracija
11/1/10

fluid, 22.10.11. 21:44

Zašto ne ukinuti imunitet saborskom zastupniku? Svejedno je ,usputno i Srbin.To je u trendu HDZ-a prije izbora.Što je branitelj od prvog dana,koga briga.Sada previše priča.Treba ga kazniti.Hrvati svejedno ne kuže demokraciju.Anarhistična vlast već 17 godina dokazuje da je demokratična.Tko ne vjeruje neka pita Šeksa i Đakića.Braću po nadnaravnim rodoljubljem.Da njih nema,Hrvatska bi preko noći nestala.Ovako,lako nama dok su oni sa svojim logikama i demokratičnošću još tu među nama.Živjela Šeksova(ne Hrvatska)demokracija.Smrt svim pravnim i učenim pravničkim glavama u Hrvatskoj !Šeks je jedan i najjači je.Tako treba.200 prosvjednika na Jelačić placu !?Tako treba.Treba pokazati da smo svi za demokraciju na hrvatski način..Do kiše,a onda trk kući da se ne pokisne.Jebeš pravdu i principe.Svejedno će nam Šeks sutra odraditi ono što mi nemoramo.Tako je naučeno i tako će ostati.


registracija
28/4/10

Zvonko, 22.10.11. 22:50

Mediji su uglavnom prešutjeli da je u utorak 4. listopada otkriveno spomen-obilježje na Ćurinki — Oštrom Vršku u župi sv. Ilije Sinac u Lici na mjestu gdje su nađena mrtva tijela šestero pripadnika obitelji Čorak (Martin, Mato, Kata, Stjepan, Vladimir i Slavko), odvedenih 4. listopada 1991. u »miliciju« pobunjenih Srba a potom ubijenih što nožem što vatrenim oružjem. Hrvatska javnost uglavnom ne zna za stradanje te hrvatske obitelji iz Vrhovina (nikada tom stradanju nije posvećena ni jedna jedina stranicu u kojem dnevnom listu ili tjedniku, niti je ikoja tv-ekipa istražila taj slučaj), a za što je na šest godina zatvora 2009. u Karlovcu osuđen jedan pripadnik srpske »milicije« – i kao da je time pravda zadovoljena pa hrvatsku javnost više ne treba uznemirivati.

No, slučaj obitelji Čorak tipičan je primjer odnosa medija, pravosuđa i politike prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji i vrlo je rječit baš nakon podizanja optužnice protiv 44 hrvatska građana koje je još 1992. pripremila okupacijska JNA, i nakon što Vlada pokušava zakonom na hrvatskom teritoriju zaštititi hrvatske građane od takvih optužnica, a ljevica u Hrvatskoj, uključujući i državnog odvjetnika i Predsjednika, verbalno je zabrinuta da koji zločin ne bi ostao nekažnjen.

Naime, te optužnice, koje se, vrlo je izvjesno, zlorabe i za ciljeve predizborne kampanje, ne otvaraju toliko pitanje eventualnog (ne)kažnjavanja ratnih zločina, koliko služe srbijanskoj tezi, koju podupire i dio međunarodne zajednice, da je mlada država Hrvatska počinila genocid nad pripadnicima srpske nacionalnosti te da se ne može odgovornost za ratove i zločine devedesetih godina pripisivati u prvom redu Srbima i Srbiji. Te optužnice također potvrđuju da je na snazi srbijanski »Zakon o organizaciji i nadležnosti u postupku za ratne zločine«, koji srbijanskim pravosudnim vlastima daje ovlast za progon kaznenih djela »koja su izvršena na teritoriju bivše SFRJ, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve«, a što znači pravno nepriznavanje suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno pravno oživljavanje jedinstvenoga »jugoslavenskog« prostora, odnosno modernim rječnikom »regije« u kojoj Srbija ima glavnu riječ.

Budući da je taj srbijanski zakon donesen još 2003. godine, a službena hrvatska politika na njega nije uopće reagirala, i budući da se među prvim srbijanskim i hrvatskim političarima, usprkos postojanju takvoga agresivnog i apsolutno neprihvatljivog zakona, u međuvremenu rodila nevjerojatna bliskost, logično je zaključiti da ta problematika zapravo služi nečemu drugome što se ne želi javno artikulirati. Naime, progon ratnih zločina, etički i pravno neupitan, davno je i u Hrvatskoj i u Srbiji, pa i u svijetu – što je najočitije na Haškome sudu – instrumentaliziran u korist određenih političkih interesa, kako unutar Hrvatske i Srbije, tako i u međunarodnim razmjerima.

Kad bi postojala stvarna politička i etička volja na globalnoj razini da se procesuiraju svi zločini počinjeni u agresijama, vojnim intervencijama ili oružanim sukobima, onda bi i SAD pristao da se njegovim odgovornima za eventualne zločine sudi na međunarodnom sudu, no činjenica je da SAD to odbija, pa je sasvim jasno da ne postoji niti mogućnost da se svi eventualni zločini sude po istim kriterijima. Kad bi u Hrvatskoj postojala stvarna politička i etička volja da se osude svi ratni zločini, bez obzira na to tko ih počinio, onda se Hrvatska ne bi bila obvezala na zakon o amnestiji srpskih pobunjenika s tajnim »dogovorom« da npr. u cijeloj istočnoj Hrvatskoj za ratni zločin smije biti procesuiran točno određeni broj, i to smiješno mali broj u razmjeru na brojne počinjene zločine. Nije li upravo taj svojevrsni »numerus clausus« razlog što ispostave državnog odvjetništva ni u više od 15 godina »ne uspijevaju« podići optužnice?

Nije li današnja hrvatska službena politika zadovoljna ako se u pojedinom zločinu nanesenom pripadnicima hrvatskoga naroda osudi makar na minimalnu kaznu i makar marginalni sudionik zločina? Ne baca li se tako prašina u oči hrvatske javnosti? Nisu li pojedini hrvatski branitelji pošto-poto morali biti osuđeni a da cjelovita istina o tim slučajevima nikada nije javnosti predstavljena? Nisu li se istodobno u Hrvatskoj pojavile organizacije civilnoga društva koje potenciraju samo zločine počinjene na hrvatskoj strani, šute o hrvatskim žrtvama, a hrvatska ih država subvencionira?

Istodobno, predizborna zloporaba tematike progona ratnih zločina ne događa se samo na strani još uvijek vladajuće stranke nego i na strani ljevice. Nije li svjesna i smišljena konstrukcija da postoji opasnost da neće biti procesuirani svi zločini, jer je potpuno jasno da to spomenuti »numerus clausus« u progonu osumnjičenih Srba onemogućuje? Nije li istodobno na djelu priželjkivanje i nastojanje onih u Hrvatskoj koji tek trpe ili mrze sve što je hrvatsko da se progonom zločina na hrvatskoj strani diskvalificiraju, uklone ili što više marginaliziraju iz političkog i javnog života pojedinci i skupine koji su ili zaslužni za obranu Hrvatske ili su samo njihovi ideološko-politički protivnici?

Zar to ne potvrđuje i činjenica da su na Haškom sudu baš oni hrvatski generali koji jesu? Nije li najdublje etičko srozavanje zloporaba i instrumentaliziranje progona ratnih zločina (koji po sebi zaslužuju i etičku i pravnu osudu) za skrivene političke interese koji su najčešće u izravnom sukobu sa stvarnim legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima, tj. s općim dobrom?


registracija
9/3/11

ajme3meni, 23.10.11. 06:59

Zvonkov post je komentar svećenika Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa Koncila.(GK br. 42 od 16.19.2011.)

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19232

Jedno pitanjce Zvonkecu, radi se ovdje o krađi i objavljivanju tuđih članaka ili ipak volitte ovaj forum iako su vam dostupni javni servisi.


registracija
24/7/11

mrvek, 23.10.11. 13:07

Zvonko je peder i nemojte mu zamjeriti. Pravi se pametan a u stvari ništa ne zna osim napraviti copy/paste. Prava KRADEZE škola.
A što se tiče HSLS-a i HSS-a jako me veseli što idu samostalno na izbore jer neće preći ni izborni prag tako da neće moći ni koalirati s ikim. N taj način su nam pomogli da se riješimo dvije poltronske stranke.


registracija
28/4/10

Zvonko, 23.10.11. 18:37

ajme,
jednom sam postavio komentar Nine Raspudića s potpisom pa me prozvaše Ninom.
Sada me bilo strah da ne odem u sakristiju...i u celibat...poz dobronamjernima!


registracija
24/7/11

mrvek, 23.10.11. 21:57

zvončice najbolje da se ubiješ i riješiš nas tvoje crnotorbarske glupe bosanske glavudže.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika