Katarina Kresal proglašena je najpopularnijim slovenskim političaromNapustila je Vladu Boruta Pahora, tada već manjinsku, i izazvala prve prijevremene parlamentarne izbore u 20 godina slovenske demokracije. U samo četiri godine, koliko je u politici, uz predsjednicu LDS-a Katarinu Kresal vezivao se velik broj afera, često potpuno bizarnih, pa su se i u Hrvatskoj mogli čuti komentari: “Blago Slovencima, oni bar imaju zanimljive skandale”.

No njoj zasigurno nije bilo zabavno kada je Saša Baričevič, prijatelj njezina životnog partnera Mira Senice, pronađen mrtav pokraj silovanih pasa. S Katarinom Kresal razgovarali smo samo nekoliko sati nakon što je slovenski predsjednik potpisao odluku o raspuštanju parlamenta i raspisivanju prijevremenih izbora. Održat će se istoga dana kad i izbori u Hrvatskoj, ali u LDS-u, nekad najmoćnijoj slovenskoj stranci, osim jednog natpisa na zidu, ništa ne upućuje na to da kreću u bitku koja može uništiti ovu stranku.

Za 43 dana održat će se prijevremeni izbori u Sloveniji. Zašto ste srušili vladu Boruta Pahora?

- Mi smo zapravo bili koalicijski partner koji je ustrajao do kraja i jedini koji je bio konstruktivan. Željeli smo da vlada u miru dovrši posao. Šteta je što je toliko koalicijskih partnera istupilo iz vlade prije nas i ona se više nije mogla održati. Vašem izlasku iz vlade ipak je prethodila aferica s uređenjem prostora Ministarstva unutarnjih poslova. - Tijekom cijelog mog mandata bilo je takvih ili sličnih konstrukcija, a sve je započelo zato što sam bila najpopularniji političar u državi, nova, a uz to i žena. To je sve probudilo pozornost mojih konkurenata pa se za kratko vrijeme pojavilo puno takvih iskonstruiranih priča koje nemaju previše veze s istinom. I ovo je jedna od takvih priča, ali me to nije zaustavilo. Protekla mi je godina bila teška, ali idem dalje. U stranci imam potporu, a cilj nam je ući u parlament te sljedećih godina kreirati slovensku politiku.

Dok ste bili u vladi proglašeni ste i Slovenkom godine i političarom godine.

- Te dvije nagrade mnogo mi znače jer ih dodjeljuju građani na osnovu vlastitih procjena o tomu tko je što dobro napravio. To je bila i prekretnica u mojoj karijeri jer dotad nije bilo ni jedne negativne priče o meni, a nakon toga su se počele stvarati.

Usprkos vašoj osobnoj popularnosti, niste uspjeli zaustaviti pad LDS-a koji traje od 2004. godine.

- LDS je 2004. prvi put izgubio izbore nakon tri mandata na vlasti. Teško se nakon toliko vremena na vlasti pomiriti s odlaskom u opoziciju. U stranci su počela trvenja jer dečki to nisu mogli podnijeti. Nesuglasice su dovele do toga da je dio ljudi otišao u druge stranke ili je osnovao svoje. Ja sam u stranku došla sredinom 2007. i mislim da je najvažnije što sam od tada napravila upravo to što sam stranku spasila od propasti. Na sljedećim izborima, 2008., uvela sam je i u parlament i u vladu. Usprkos tome što u vladi nije bilo lako, što zbog krize što zbog načina vladanja te stalnog pritiska, uspjela sam odraditi nekoliko velikih projekata. Od rješavanja statusa “izbrisanih”, osnivanja Nacionalnog istražnog ureda do sigurnosti u prometu i nasilja u obitelji.

Upravo taj problem s “izbrisanima” dosta vas je stajao.

- Da, prve interpelacije.

Zašto je opozicija toliko protiv rješavanja tog problema?

- To je tipična tema koja se pojavljivala prije svakih izbora jer se njome dalo lako manipulirati. Opozicija je strašila ljude da ćemo ako priznamo “izbrisane”, plaćati milijarde eura odšteta i da će Slovenija bankrotirati. Tvrdili su da su to ljudi koji se nisu željeli boriti za Sloveniju. Puno laži koje su padale na plodno tlo. Na toj su temi neki političari skupljali bodove, slično kao i na odnosima s Hrvatskom. Te dvije teme uvijek su se pojavljivale prije izbora i zato ih je bilo tako teško riješiti. No naša ih je vlada riješila.

Hoće li odnosi s Hrvatskom ponovno biti tema predizborne kampanje u Sloveniji?

- Vjerujem da će i sljedeća vlada biti centralistička, ali nadam se da će biti učinkovitija od prijašnje. U vladi kakvu želim nema mjesta za loše odnose sa susjedima. Nadam se da ćemo dobre odnose koje imamo s Hrvatskom uspjeti sačuvati jer na svakom se koraku osjeća koliko su se naši odnosi popravili s obzirom na situaciju od prije tri godine. Radujem se što ulazite u Europsku uniju i vjerujem da ćete biti sve bolji i bolji.

U Hrvatskoj su danas tema predizborne kampanje odnosi sa Srbijom, a kada su surađivali Ivo Sanader i Janez Janša podgrijavala se netrpeljivost prema Sloveniji i obratno.

- Spekulira se da će ako Janša preuzme vlast, to ponovno biti problem. Njegovo stajalište o rješavanju problema s Hrvatskom bilo je dijametralno suprotno od našeg. On je zapravo taj problem želio ostaviti neriješenim, ali stvari su toliko daleko otišle da ni Janša više ne može pokvariti naše dobrosusjedske odnose.

U Hrvatskoj javnosti Borut Pahor doživljavan je kao neodlučan premijer. Je li on zaista takav?

- On mnogo pažnje poklanja postizanju suglasnosti oko važnih pitanja. Traženje konsenzusa često mu je važnije od same odluke. U kriznim trenucima balansiranje između tih dviju težnji je veoma važno. Kada se događaji brzo izmjenjuju, posebno na gospodarskom planu, mora se brzo odlučivati. Toga u našoj vladi nije bilo dovoljno i traženje konsenzusa ne znači da treba pristati na sve, negdje treba povući crtu. On to nije dovoljno često činio.

Hoće li upravo zbog toga Pahor sada u opoziciju?

- Ta je vlada imala jako puno posla, a osim toga, imali smo i brojne unutarnje probleme. Pahor je želio dobro, ali nije uvijek uspijevao. Jasno je da na ovim izborima neće pobijediti, ali SD je tradicionalna stranka i bilo bi šteta da nestane.

Bili ste ministrica unutarnjih poslova kad je Ivo Sanader kroz Sloveniju bježao u Austriju i kad je izručen. Kako je to tada izgledalo s vaše strane?

- Nekih posebnih priprema nismo imali. Da smo ga našli na slovenskom teritoriju, morala bi, naravno, djelovati policija i pravosuđe. Bilo bi to vrlo komplicirano jer takvih situacija nemamo puno u Sloveniji. No policija je bila spremna na svim mjestima za koja smo vjerovali da bi se on na njima mogao pojaviti, ali ubrzo smo čuli da su ga našli u Austriji.

Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković u nekoliko je godina postao utjecajan i nezavisan politički igrač. Što se dogodilo u Sloveniji da se ljudi od stranaka okreću nezavisnim političarima?

- Događa se jedna velika tranzicija i vjerujem da ćemo imati izbore kakve u zadnjih 20 godina Katarina Kresal politikom se bavi četiri godinenismo imali. U posljednjem mandatu stvorilo se veliko nezadovoljstvo i to ne samo zbog vlade, nego su okolnosti općenito bile jako loše i građani su postali ogorčeni etabliranim strankama. Zbog toga mnogi vide svoju priliku, dolazi puno novih lica koja su najčešće nova samo po nazivu jer su već dugo na političkoj sceni. Desetak je novih stranaka i lista koje traže svoje mjesto u parlamentu, ali desetak ih ne može ući jer će se prava borba voditi između dva velika igrača - Jankovića i Janše. Na kraju će paradoks ovih izbora biti taj što ljudi žele velik izbor, što i imaju, ali će se u parlamentu naći manje stranaka nego prije.

S kime biste lakše surađivali, s Janšom ili s Jankovićem?

- Sve je stvar vrednota koje zastupaš. Kad pogledam Janšu, vidim da je on na dijametralno suprotnoj strani od onoga što mi zagovaramo. Mi smo željeli riješiti problem “izbrisanih”, oni su ih “tukli” koliko god su mogli, kad smo tražili potpuno izjednačavanje istospolnih i raznospolnih obitelji u obiteljskom zakonu, oni su bili apsolutno protiv, kad smo radili na učinkovitijem sudstvu, također su bili protiv... Ne vidim neke dodirne točke s Janšom, jer njemu temeljna ljudska prava i sloboda nisu u prvom planu. Meni jesu. S Jankovićem se pak slažemo u većini osnovnih vrednota iako imamo različit način rada. Vjerujem da bih se s njim mogla dogovoriti i mogu se zamisliti u koaliciji s njim.

Dakle, sudjelovali biste u njegovoj vladi? U istom ili u nekom drugom resoru?

- U prošlom mandatu puno smo radili na pravosuđu, ali u sljedećem bismo željeli mijenjati stvari i u gospodarstvu, financijama, kulturi, okolišu...

Pri prvoj interpelaciji u parlamentu opoziciji ste rekli: “Smetam vam zbog toga tko sam, što sam i kakva sam”. Što ste time željeli reći?

- Cijela je ta interpelacija na kraju ispala velika sramota. Nisu se bavili onim što sam radila, nego su se bavili mnome, mojom pojavom, obitelji, prijateljima, mojim načinom života. SDS-u je ponajviše smetalo to što dolazim iz drukčijih krugova od većine političara, što imam drukčije obrazovanje i iskustva te što radim drukčije od njih. Ovo posljednje ih je posebno smetalo jer moj način rada ubija rutinu. Političari koji su dugo u politici žele da sve bude predvidljivo, a ja sam nepredvidljiva, remetilački faktor.

Optuživali su vas da ste eksponent bogate slovenske elite.

- To je jedna od etiketa koje su mi pokušali pripisati. Političare treba suditi prema onom što rade, a ja sam se uhvatila “izbrisanih”, pretučenih žena i zlostavljane djece. To vi zovete elitom? Prvi prioritet bio nam je gospodarski kriminal, što dokazuje da su takvi komentari lažni.

Vaš je partner jedan od najmoćnijih slovenskih odvjetnika. Je li vam to pomoglo u politici?

- On ima svoj posao i poziv. Moj je poziv politika. To dvoje je neovisno. Zajedničko nam je vrijeme koje provodimo jedno s drugim, a ne posao. Sama činjenica da Miro ima važan odvjetnički ured, koji je imao i 20 godina prije nego što sam ušla u politiku, je razlog da je on postao idealnom metom za napade upućene meni. Ti napadi su inscenirani da bi se udarilo na mene. Teško je pronaći političara ili političarku uz koju se veže toliko bizarnih afera.

Priče uz koje vas se povezuje kao da su iz nekog Tarantinova filma.

- Da, dobra usporedba. Bila sam prvo novo lice u slovenskoj politici i u samo četiri godine o meni se toliko pričalo da se činilo kao da se politikom bavim već 40 godina. Već u prvoj godini mandata moja popularnost i potpora javnosti toliko su narasle da mnogi moji kolege to nisu mogli podnijeti. Slovenska politika je takva da konkurente treba ubiti, ne samo pobijediti. Konstrukcije su redom bile bizarne, bez ikakvih dokaza, ali nastavljale su živjeti jer su ih dohranjivali.

Optuživali su vas i da konzumirate kokain.

- To je bila jedna od bizarnijih laži o meni. Oni koji me imalo bolje poznaju znaju da mrzim sve što miriše na drogu, bez obzira na to jesu li lake ili teške. Čak ni zubaru ne dopuštam da mi da anesteziju. No ta se priča počela sustavno pojavljivati i rasti. Pričalo se da sam završila u bolnici zbog kokaina pa kad sam donijela potvrdu da nisam bila u bolnici, tražili su da se testiram na kokain. Kad su rezultati urina bili negativni, tražili su da dam kosu na analizu. Pa da i svu kosu odrežem, ne bi im bio dovoljan dokaz. Namjeravalo se tu laž očuvati na životu po svaku cijenu. Ako vam konkurent nema vlastitih grijeha treba mu ih stvorti bez obzira na to imaju li veze s istinom. Neka on sam, potom, dokazuje da nešto nije učinio.

Optuživali su vas i da je pod vašim ravnanjem policija loše odradila istragu u priči s bullmastifima.

- S političkog i medijskog stajališta, to je jedna od najnižih točaka slovenske povijesti. Ta se žalosna priča o jednom dobrom čovjeku koji je, doduše, imao problema, toliko zlouptrebljavala da su na njoj više od godinu živjeli razni mediji sumnjive kvalitete. To je sramota bez presedana. U cijeloj toj priči nije bilo ništa sporno s pravne strane, ali politika i mediji dopustili su da se izmrcvari mrtvog čovjeka i to na osnovu glasina i insunacija. Sustavno se odbijalo sva objašnjenja policije, da su sve vidjela dva svjedoka, da nije bilo treće osobe, da nema dokaza za mučenje pasa, da se tragedija dogodila u vrtu, a ne u garaži... Svi su u tome vidjeli meksičku sapunicu, a ta sramota odlično opisuje stanje duha u Sloveniji.

Jeste li ikad pomislili da je gospodin Saša Baričevič zapravo gospođa?

- Poznavala sam ga, a to sam shvatila nekoliko godina nakon što smo se upoznali. Meni je najvažnije da svatko sam bira način života i mislim da je to svačija osobna stvar. Slovenci su još uvijek prilično konzervativni pa im je to bio velik šok.