Jadranka Kosor desničarskom retorikom i optužbom ljevice pokušala je privući birače, no uzaludUnatoč izrazitu zaostatku za opozicijom, pet tjedana prije parlamentarnih izbora u krugu bliskih suradnika premijerke Jadranke Kosor i dalje vlada uvjerenje da situacija nije bezizlazna. Teško je procijeniti je li riječ o stvarnom optimizmu ili o samozavaravanju, ali ostaje nepobitna činjenica: u protekla tri mjeseca, koliko već traje neslužbena predizborna kampanja, HDZ-u nije uspjelo vratiti, a kamoli mobilizirati birače korištenjem izrazito desničarske retorike i optužbi protiv oporbene Kukuriku koalicije. Neuspjehu dosadašnje antikampanje treba dodati još nešto: potpuni fijasko namjere HDZ-ovih stratega da u individualiziranoj kampanji Jadranka Kosor zasjeni i, dakako, potuče Zorana Milanovića. Umjesto toga, u HDZ-u i dalje ustraju na desnoj retorici, što je pokazala i Kosor kada je prošloga vikenda u Zagrebu govorila na predizbornom skupu za Prvu izbornu jedinicu:

“POSTOJE NEKE važne riječi u životu: hvala, oprosti, molim, izvoli. To je nešto što se nauči u vlastitu domu i bio bi to sićušan korak za čovječanstvo, ali golem korak za Kukuriku. Nema tu spremnosti za to, ali nismo to ni očekivali. Oni nama i hrvatskom narodu duguju ispriku zato što su pobjegli iz Sabora 25. lipnja 1991. kad se odlučivalo o izlasku iz Jugoslavije.” Optužba koju je izgovorila premijerka Kosor zvučala je poput flashbacka u kampanji iz 1992., kada je trećina države još bila okupirana, a ne dva desetljeća poslije kada je Hrvatska de facto članica Europske unije. No skup koji se održavao u Domu sportova pokazao je još nešto: iako se radilo o početku kampanje u gradu s 800 tisuća stanovnika, vladajuća stranka je na polupraznim tribinama okupila manje od 3000 simpatizera.

UOSTALOM, I POSLJEDNJE istraživanje agencije Promocija Plus, provedeno početkom listopada, pokazalo je da je HDZ-ova agresivna kampanja, koja se temelji na uvredama i izrazito desnoj retorici, postigla kontraefekt. Unatoč pokušajima HDZovih stratega da podizanjem tenzija sustignu opoziciju, to im nije uspjelo i Kukuriku koalicija bilježi izbor od 36,7 posto, dok bi za HDZ glasovalo tek 19 posto, a samostalna HSS-ova lista osvaja 4,4 posto i u većini izbornih jedinica neće prijeći izborni prag. Realno nije iznenađenje to što je HDZ u definitivno podređenu položaju u odnosu na Kukuriku koaliciju. U percepciji najvećeg dijela javnosti, HDZ je duboko korumpirana stranka i nesumnjivo najodgovornija za metastaziranje korupcije unutar hrvatskog društva. Problem je mnogo širi od činjenice da se u zatvoru nalazi bivši prvak HDZ-a Ivo Sanader, jer posljednju godinu mediji su objavili brojne dokaze koji su potvrdili da je vladajuća stranka u velikoj mjeri poslovala na nedopušten način. Nije riječ o pojedinačnim prekršajima, nego o sustavnu financijskom reketu s kojim je bilo upoznato cjelokupno vodstvo Hrvatske demokratske zajednice. Sve to bacilo je HDZ na najnižu razinu i posljednja nada za vladajuću stranku bila je individualizirana kampanja u kojoj bi Jadranka Kosor pokušala dokazati veći državnički kapacitet od Zorana Milanovića, lidera Kukuriku koalicije. O tome se, uostalom, još početkom ove godine razgovaralo u vodstvu HDZ-a. Već tada je prevladalo mišljenje da postoji samo jedan način na koji HDZ može pobijediti na parlamentarnim izborima, a to je njihova maksimalna individualizacija. Plan se temeljio na izravnu srazu Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, uz argument da je predsjednica Vlade HDZ-ov brand koji je sposoban donijeti pobjedu na izborima. Namjeravali su HDZ-ovi stratezi ponuditi dva lica Jadranke Kosor; prvo - samosvjesne liderice sposobne pokrenuti ekonomski oporavak zemlje, a time i sveukupan prosperitet te sve drugo - brižne osobe koja shvaća probleme depriviranih društvenih skupina kao što su nezaposleni, umirovljenici ili obitelji s puno djece. Uglavnom se radilo o pretpostavkama zbog kojih su na izborima 2007. pobijedili Milanovića. Tada je HDZ, igrajući na Sanaderovu političku karizmu, preokrenuo rezultat u svoju korist i naposljetku pobijedio i uspio sastaviti Vladu. Istu taktiku HDZ je želio ponoviti, samo što se ovoga puta sve trebalo bazirati na Jadranki Kosor. Stratezi u vladajućoj koaliciji smatrali su da ona u javnim nastupima posjeduje nekoliko nezanemarivih prednosti u odnosu na šefa opozicije, a to su bolje komunikacijske sposobnosti, uvjerljivost u obraćanju publici, empatija i sposobnost iskazivanja emocija, kao i općeniti govor tijela. No do 4. prosinca je ostalo relativno malo vremena, a Jadranka Kosor nije ni na jedan način uspjela dokazati dominaciju nad svojim protivnikom. Upravo suprotno, sva relevantna istraživanja najavljuju uverljivu pobjedu oporbe, ali i personalni trijumf Zorana Milanovića nad Jadrankom Kosor. Približno dvostruko više birača smatra da bi šef opozicije bio bolji izbor za premijera negoli je to aktualna predsjednica Vlade.

KOLIČINU ZBUNJENOSTI u HDZ-u oslikava i podatak prema kojem je Jadranka Kosor već Zoran Milanović kao vođa Kukuriku koalicije prihvatio je tv-dvoboj s premijerkom, ali ona se nećka: to odgađanje nije taktika nego strahdesetak dana u dilemi treba li prihvatiti ponudu Nove TV za izravno sučeljavanje s Milanovićem. Izborna pravila su besmislena i traže da tri nacionalne TV-kuće - Hrvatska televizija, Nova TV i RTL - svim izbornim sudionicima osiguraju jednake uvjete, što podrazumijeva apsurdnu situaciju u kojoj tijekom kampanje nije moguće televizijsko sučeljavanje dvoje ili, eventualno, troje ozbiljnih premijerskih kandidata, nego se u studio moraju dovesti šefovi svih stranaka, dakle nekoliko ozbiljnih i još desetak političkih marginalaca. Posljedica je kakofonija u kojoj svi imaju svojih par minuta za iznošenje programa, što u stvarnosti znači da nema nimalo izgleda za ozbiljnu političku diskusiju. Na Novoj TV pokušali su zaobići tako glup zakon i predložili su da se izravan dvoboj između Zorana Milanovića i Jadranke Kosor održi prije raspisivanja izborne kampanje. Ubrzo je iz Kukuriku koalicije došao pozitivan odgovor, međutim, HDZ je obavijestio da trebaju provjeriti bi li takvo sučeljavanje bilo u skladu sa zakonom. Ukratko, nisu sigurni bi li profitirali od dvoboja i odlučili su čekati do zadnjeg trena. Odgađanje nije taktika nego strah. Izravna televizijska sučeljavanja pomažu u dvama slučajevima: onda kada se vjeruje u nadmoć nad protivnikom ili ako je riječ o predstavnicima malih stranaka kojima je to dobra prilika za privlačenje pozornosti. U proteklih godinu dana Jadranka Kosor izgubila je velik dio političkog kredibiliteta koji je imala zahvaljujući razbijanju slovenske diplomatske blokade i omogućavanju borbe protiv korupcije. Sve ostalo išlo je naopako; Vlada koju predvodi nije pokrenula ekonomiju ili barem malo povećala zaposlenost, a paralelno se iz tjedna u tjedan otvaraju afere koje kompromitiraju vladajuću koaliciju. Osim toga, televizijska sučeljavanja mogu u roku sat vremena uništiti političku karijeru. Eklatantni primjeri su Sarah Palin, koja je u izravnim nastupima pokazala zavidnu količinu neobrazovanosti i odustala od predsjedničke kandidature, ali i teksaški guverner Rick Perry, koji je prije dva mjeseca bio zvijezda konzervativaca, a sada je u gotovo izgubljenoj situaciji. Ako premijerka Kosor odbaci izravno sučeljavanje s Milanovićem, značit će da su u njezinu stožeru procijenili da individualizirana kampanja može nanijeti više štete nego koristi. Posljednja greška u koracima je retorički povratak HDZ-a u smjeru rigidne desnice, gdje se opoziciju blati kao antihrvatsku, a političkim protivnicima skida imunitet i lažno dezavuira kao Srbe, što je klasični šovinizam.

U TAKO POGREŠNO postavljenoj kampanji, gotovo neprimjetno prolaze situacije koje kompromitiraju opoziciju, primjerice, prošlotjedna ocjena predsjednika parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost Ranka Ostojića, koji je priznao da Slavko Linić nije rekao istinu kada je vrh MUP-a optužio za prisluškivanje. No u radikalizaciji političkih prilika, što je inicirao HDZ, tako teški gafovi budućih ministara iz redova oporbe prolaze gotovo neprimjetno. Zaokret udesno nanio je dodatnu štetu jer je birače centra udaljio od HDZ-a. Ankete pokazuju da će Jadranka Kosor uz maksimalan napor prikupiti 25 posto glasova, a to ni blizu nije dovoljno za pobjedu. Međutim, ono što doista treba zabrinjavati aktualnu vlast jest izbjegavanje njihove predvodnice da se izravno suoči sa svojim najvećim protivnikom. Koliko god je mala, to je posljednja prilika da Jadranka Kosor pokuša spasiti Hrvatsku demokratsku zajednicu.