Objavljeno u Nacionalu br. 832, 2011-10-25

Autor: Nina Ožegović

Tko će biti šef kulture

Ministar.org za novo doba

Novi ministar kulture iznimno je važan jer kreira kulturnu klimu zemlje, a to je bitno u liberalnom kapitalizmu gdje je novac jedino mjerilo vrijednosti

Kako probiti zid između
elitne i komercijalne kulture - pitaju se autori Dagoberto Rodriguez i Marco CastilloKako probiti zid između elitne i komercijalne kulture - pitaju se autori Dagoberto Rodriguez i Marco CastilloPitanjem tko će biti novi ministar kulture već se tjednima bave zagrebački kuloari, a kalkulira se s raznim imenima, no zasad službeno nije istaknuto ni jedno ime. Kao naizglednija ministrica kulture spominje se sveučilišna profesorica i potpredsjednica zagrebačkog HNS-a Andrea Zlatar, koju najviše podržavaju kulturni krugovi i u čiju se kompetentnost ne sumnja, no govori se i o SDP-ovcu, profesoru filozofije i komparativne književnosti Nenadu Staziću, zatim redatelju Milanu Živkoviću, koji je još za vrijeme Antuna Vujića bio aktivan u pisanju kulturnih programa SDP-a, te znanstvenici Danijeli Angelini Jelinčić iz Instituta za međunarodne odnose, autorici nove SDP-ove kulturne strategije.

Ako ponovo pobijedi HDZ, u što malo tko vjeruje, spominje se ime sadašnjeg ministra kulture, ronioca i arheologa Jasena Mesića, ali neki smatraju da šanse ima i Nina Obuljen, sadašnja državna tajnica Ministarstva kulture. Spekuliralo se i o sveučilišnom profesoru Zvonku Makoviću, no trenutačno je u stranačkim stožerima situacija tako kaotična da je moguće apsolutno sve, pa čak i to da novi ministar kulture postane Pajo Patak.


Stazić je, kako neslužbeno saznajemo, zainteresiran za tu funkciju, ali navodno smatra da nema šanse. Kad smo ga izravno pitali je li ga SDP istaknuo kao kandidata Kukuriku koalicije za novog ministra kulture, odgovorio je da su to sve naklapanja jer se u stranci još nije ozbiljnije razgovaralo ni o jednom ministarskom kandidatu pa tako ni za resor kulture. “Time ćemo se početi baviti na vrijeme, a sada je najvažnije provesti kampanju”, rekao je Stazić i zaključio da “osobne ambicije ne znače ništa jer će biti onako kako odluči stranka”. Andrea Zlatar je favorit kulturnjaka i ima velike šanse, naravno, ako pobijedi Kukuriku koalicija i HNS u unutarkoalicijskim natezanjima i trgovanju dobije resor kulture. Daniela Angelina Jelinčić je istaknula da je ona prvo znanstvenica, ali nije htjela komentirati pitanje ima li ambicija biti ministrica kulture.

DA BISMO SAZNALI kako pojedine stranke tretiraju kulturu u svojim programima, imaju li kulturne strategije te za kakve se vrijednosti zalažu, bez obzira na trenutačni omjer snaga unutar Kukuriku koalicije, te općenito na političkoj sceni Hrvatske, proveli smo anketu među šest političkih stranaka – SDP, HNS, HDZ, IDS, HSLS i SDSS – i postavili im konkretna pitanja u vezi s aktualnim problemima u hrvatskoj kulturi. I zatražili jasne i precizne odgovore. Naime, pokazalo se da se na web stranici kukuriku.org, ali i HDZ-a, mogu pronaći samo općenite fraze i teoretiziranje u stilu “trebamo razvijati ovo ili ono”, što je u današnje vrijeme, kad se već i kazališne predstave počinju događati u virtualnom svemiru, apsolutno nedovoljno. Sve stranke su poslale odgovore s kolektivnim potpisom, osim HNS-a i IDS-a, gdje su se potpisali Andrea Zlatar i Ivan Jakovčić. Jedino iz SDP-a nismo dobili odgovor, što, blago rečeno, začuđuje. Taj je postupak argumentiran objašnjenjem “da nemaju što dodati odgovorima svojih koalicijskih partnera”. Taj odgovor može se čitati na razne načine, a najočitiji je da je SDP već odlučio resor kulture prepustiti HNS-u. Pitanje izbora novog ministra kulture iznimno je važno, osobito danas u doba neoliberalnog kapitalizma koji je pokopao kulturni model izgradnje društva i zamijenio ga tržišnim, gdje je novac jedino mjerilo vrijednosti. Ministar kulture je važan i zato što kreira kulturnu klimu zemlje, a tako utječe ne samo na rješavanje problema u izdavaštvu, nego i na neka civilizacijska pitanja poput onog hoće li neki kvart dobiti kino. To znači da ministar kulture ima veliku moć jer promovira određene vrijednosti i usmjerava društvo u tom pravcu. Sjetimo se kako je 90-ih, za vrijeme prvog mandata HDZ-ova ministra Bože Biškupića, Hrvatska bila bačena u “ognjištarsku kulturu”, dolaskom SDP-ovca Antuna Vujića naglasak je stavljen na urbanu kulturu i izdavaštvo, a potom je s Biškupićevim povratkom u žarište zanimanja došla zaštita kulturne baštine i izgradnja te obnova muzeja.

NATAŠA RAJKOVIĆ, dramatičarka i pomoćnica ravnatelja za kulturu Studentskog centra u Zagrebu, smatra da bi novi ministar kulture trebao biti čovjek koji će precizno definirati i promovirati kulturne vrijednosti, te striktno odrediti kriterije financiranja kulture. Primjerice, Ministarstvo kulture na čelu s Biškupićem, kaže ona, nije prepoznalo vrijednost Francuskog paviljona u sklopu SC-a, spomenika kulture. “Čim su tržište i novac postavljeni za bogove, kultura je ispala malo važna stvar, pa onda po analogiji ispada da je i Ministarstvo kulture neki nevažni resor”, izjavio je pisac i dramatičar Ivan Vidić odgovarajući na pitanje zašto je važan ministar kulture. “No kultura na najdirektniji način oblikuje ljude, koji onda prema svojim kulturnim kapacitetima oblikuju društvo, ekonomiju, politiku i sve ostalo. Uz obrazovanje, ulaganje u kulturu je direktno ulaganje u ljude: kultura proizvodi društvo. Možda nekome i odgovara da u ovom dijelu Europe egzistira rasa nepismene, gladne i bolesne služinčadi, kojima želudac i stražnjica upravljaju glavom, ali mislim da nama prvima to nije u interesu. Stoga će i budući ministar morati sagledati današnju složenu sliku suvremene kulture u cjelini. Pritom će morati odgovoriti na dva izazova: prepuštanje kulture stihiji tržišta i opasnost da se kultura ponovno svede na folklorno-estradno-prigodničarskonacionalističku nekulturu.” Na pitanje kako bi riješili problem gašenja knjižara i neisplaćivanja honorara piscima, Ivan Jakovčić je u ime IDS-a predložio osnivanje “mreže neprofitnih knjižara, potpomognutih od Ministarstva kulture i lokalne zajednice, koje bi lokalna samouprava oslobodila raznih davanja, primjerice, najma za korištenje prostora”.

U HSLS-u drže da pisci ne smiju biti ostavljeni na milost i nemilost tržišta, nego je dužnost države da ih financijski stimulira, ali nismo saznali kako vide rješenje problema. SDSS se založio za bolju medijsku prezentaciju knjige i za njihove prihvatljivije cijene, no ni oni nisu ponudili odgovor. Iz kabineta ministra Jasena Mesića dobili smo opširan odgovor o programima potpore knjižarama, stipendiranju autora te sufinanciranju društveno vrijedne knjige, a najzanimljiviji je bio prijedlog po kojem bi hrvatski pisci dobivali naknadu za svaku njihovu knjigu koju bi netko posudio u knjižnicama. Po mišljenju Andree Zlatar iz HNS-a, promjena mora uključiti sve segmente lanca, od osnivanja evaluacijskog fonda za potporu autorima, do stvaranja mreže nezavisnih knjižara koje trebaju podupirati lokalne zajednice poticajnim mjerama. Budući da se u kulturnim krugovima najviše kritizira inertnost i rastrošnost velikih kulturnih institucija, pitali smo stranke kako bi promijenili takvu situaciju. Nataša Rajković smatra da ministar kulture mora izbjegavati proizvoljnost u financiranju i kriterij “veze i poznanstva” te kontrolirati profit kod kulturnog poduzetništva, primjerice, privatnih kazališta, koje se danas posebno podržava. To je važno u današnjem trendu posvemašnje komercijalizacije, kad je tržišni model ugrozio samu esenciju kulture pretvorivši je u robu. “Bez kontrole i evaluacije imat ćemo kazališta u kojima će isti ljudi pisati tekst, režirati predstavu i glumiti u njoj. S jedne strane to će srozati kvalitetu predstava, a s druge poticati mali obiteljski biznis, što već imamo”, kaže.

U KABINETU MINISTRA KULTURE Mesića smatraju da je neprimjereno govoriti općenito o Jasen Mesić, aktualni ministar kultureJasen Mesić, aktualni ministar kultureinertnim i neproizvodnim institucijama jer brojne institucije ostvaruju iznimne rezultate. Otkrili su da MK izrađuje trogodišnje proračunske projekcije, što je preduvjet za skori prelazak institucija na višegodišnje planiranje. Jakovčić se založio za “decentralizaciju sredstava za kulturu”, “transparentnost u odlučivanju” te za “veći nadzor nad procedurom dodjeljivanja i utroškom novca Ministarstva kulture”. Predložio je i promjenu zakonskih propisa koji bi omogućili formiranje muzeja na županijskoj ili regionalnoj razini. SDSS vidi rješenje tog problema u upošljavanju vrsnih stručnjaka iz kulture umjesto onih koji su zaposleni po rođačkim i stranačkim vezama. HSLS je poručio da bi trebalo zakonski utvrditi odgovornost vlasnika, osnivača tih kulturnih institucija, radilo se o gradu ili državi, jer vlasnici raspolažu novcem poreznih obveznika. Andrea Zlatar rješenje vidi u “transformaciji postojećih institucionalnih modela u smjeru promjene odnosa fiksnih i programskih troškova” te predlaže da njihovo financiranje bude vezano uz estetsko i organizacijsko vrednovanje. Također se založila za partnerstvo institucija s nezavisnom scenom, te domaćim i međunarodnim koprodukcijama.

ZANIMALO NAS JE i kako se može poboljšati financijski status žive i kreativne nezavisne scene koju država nedovoljno podržava. U kabinetu ministra kulture ne slažu se s tom konstatacijom, a kao argument su naveli da su “nezavisni” upravo ove godine dobili jaču potporu. Tu je i donošenje Zakona o zakladi Kultura nova. Očekuje se da će Ministarstvo kulture kroz tu zakladu nezavisnoj sceni moći pružiti dodatnu institucionalnu potporu. Andrea Zlatar smatra da su “nezavisni” u totalno neravnopravnom položaju u odnosu na institucionalnu kulturu, pa treba promijeniti način financiranja koje bi uključivalo i hladni pogon, a ne samo program. Važna stepenica poboljšanju njihova statusa bila bi promjena jednogodišnjeg u višegodišnji ciklus financiranja. Jakovčić je predložio osnivanje proračunskih fondova koji bi na ograničeno vrijeme financirali i hladni pogon. SDSS je bio rezolutan: predvidjeti sredstva u proračunu i za ove namjene, a na štetu inertnih državnih institucija. HSLS je sugerirao uvođenje poreznih olakšica za donacije i sponzorstva u kulturi kako bi se status nezavisne scene mogao iz tih sredstava dodatno financirati. Na pitanje kako bi promovirali hrvatsku kulturu u svijetu, Andrea Zlatar je odgovorila “promocijom suvremene umjetnosti i suvremenih umjetnika, međunarodnim projektima te projektima ‘artist in residence’”. Nije nesklona ni promociji baštine, ali “jedino ako se shvati kao dio suvremenog života”. Iz kabineta ministra Mesića poručuju da je Hrvatska napustila model “programirane promocije” i okrenula se modelu u kojem sufinanciraju one umjetnike koji pronalaze put do stranih partnera i organizatora.

SDSS se založio za povratak kulturnih atašea u hrvatskim ambasadama i diplomatskim predstavništvima, a HSLS za “promoviranje hrvatskog kulturnog identiteta”, upozorivši da se to može ostvariti jedino “izborom respektabilnih lokacija u europskim i svjetskim gradovima”. Na kraju smo htjeli saznati namjeravaju li Zagreb ili neki drugi hrvatski grad kandidirati za Europsku metropolu kulture. Jakovčić smatra Pulu dostojnim kandidatom. HSLS se založio za “hrvatski grad kulture”, no za tu bi funkciju promovirao Šibenik, Zadar i Dubrovnik, ne Zagreb. U SDSS-u smatraju da se u “šumi velikih europskih metropola kulture teško može očekivati tako veliko priznanje za naše gradove, pa samim tim i kandidatura ne bi izgledala ozbiljno”. Iz Mesićeva kabineta poručuju da nije moguće kandidirati ni jedan grad jer je popis zaključen do 2019. No od iduće godine ponovo se omogućuje kandidatura od 2019. pa nadalje, a Hrvatska je već poslala “pismo namjere za sudjelovanje u prvom sljedećem slobodnom terminu”.

JANKA VUKMIR, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost, očekuje od novog ministra kulture da bolje regulira sustav rada u samom Ministarstvu, koje je tromo, inertno i sporo, a to se zapaža u vremenskoj i admistrativnoj neusklađenosti hrvatskih i europskih natječaja za potpore, što otežava, a u nekim slučajevima i onemogućava, planiranje projekta godinu dana unaprijed. No najviše se založila za popravljanje položaja samostalnih likovnih umjetnika. “Apsurdno je što jedino likovni umjetnik ne dobiva nikakav honorar za izložbu, dok svi ostali u ‘proizvodnji izložbe’, od galerista do portira, dobivaju plaću ili honorar za obavljeni rad”, ističe Janka Vukmir. “Zašto Ministarstvo kulture ne bi uvelo stavku u budžetu za isplatu honorara autorima izložbi?” pita se argumentirajući svoj prijedlog sljedećim činjenicama: “Umjetnik je sam proizveo svoje radove, ali ih ne može sam prodavati, nego mora angažirati galerista koji ga neće zastupati besplatno. Dakle, na njemu svi zarađuju, osim umjetnika.” Također, otvorila je vruće pitanje - položaj samostalnih umjetnika. Po njenom mišljenju država tjera umjetnike da prikrivaju stvarne prihode i tako krše zakon, jer kad bi prikazali cjelokupne zarade, izgubili bi članstvo u Zajednici samostalnih umjetnika Hrvatske i tako izgubili beneficije. Tada bi morali sami plaćati doprinose, no ne bi imali porezne olakšice kao što je slučaj u svijetu.

Vezane vijesti

Ministrica traži strateške planove od kulturnih institucija

Ministrica traži strateške planove od kulturnih institucija

"Strateško planiranje u kulturi i lokalna samouprava" tema je prve radionice Ministarstva kulture na kojoj je ministrica Andrea Zlatar Violić… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika