Izjava starog političkog lisca, mudrijaša i, mora se priznati, iznimno dobrog prognozera političkih previranja, Jože Manolića, kako će se reformirani komunisti različitih imena, okupljeni oko SDP-a i HDZ-a morati udružiti u koalicijski savez ako ne žele da ih progutaju snage novog svjetonazora okupljene oko snažne imobilizirajuće ideje općeg dobra. Mnogi su ovu izjavu neuništivog Jože iskoristili kako bi mu, kako to u svakom komunizmu i hadezejstvu biva, nalijepili etiketu staroga senilca koji ima vrlo bujnu maštu. Tomislav Bogdanić, predsjednik Hrvatskih rRepublikanaca, braneći Manolićevu tezu tvrdi da će se “razjedinjene frakcije Saveza komunista Hrvatske morati ili ponovno ujediniti u neki novi savez ili će mlađe snage i to vrlo revolucionarno raspoložene ovaj put zaista samostalno preuzeti političku vlast u zemlji te provesti sveobuhvatne i temeljite lustracijske postupke i procedure te poništavanje i temeljito preispitivanje nezakonitih pretvorbi kojima je opljačkana cijela zemlja, a na temelju kojih će se društvenih procesa radikalno počistiti tko može i smije, a tko zaista više nikako ne – obnašati javne političke i društvene dužnosti u modernoj hrvatskoj republici”.

Ma koliko god tvrdo i arhaično zvučao novinski prosede ovog hrvatskog republikanca on u velikoj mjeri navodi vodu na mlin proskribirane Manolićeve televizijske teze. Čak štoviše ovdje se ne radi o tezi kojom se anticipiraju rezultati skorašnjeg izbornog megdana nego potvrđuje polustoljetna praksa koja je postala razvidnom tek pod svjetlom dvanaestogodišnje krnje demokracije.

Politokratski komplot o zaštiti, prije svega cehovskih interesa, najnaočitiji je nakon trećesiječanjskih kriptodemokratskih promjena. Tada formirana koalicija, vlast je osvojila prije svega obećanjima o temeljitoj promjeni HDZ-ovskog kursa naglo nacionalno osviještenih kompartijskih glavara. Drugarima iz Kockice nije se dogodilo ništa, dapače, zajednički je neformalni kom-savez uglavio zajedničku strategiju daljnjeg guranja pod tepih zajedničkog prljavog smeća.

SDP je preuzeo nacionalističku politiku opstruiranja suradnje s Haaškim sudom, odnosi sa susjedima su tradicionalno zategnuti, a izolacionistička politika prema Europi i svijetu samo prikrivena drukčijom retorikom, a realno potvrđena starom praksom.

Pretvorbena pljačka koja je , sasvim je jasno, prvorazredni zločin nad narodom i nacijom, lažnim je revizijama i tuđmanistički pozicioniranim pravosuđem ostavljena tamo gdje je i bila – nekad skrivena odlukama na tajnim sastancima pantovčačkog dileraja narodnim imanjem, a danas prepuštena volji šefa organiziranih krkača trnjanske janjetine koji je javnosti oči mazao lažima o sveopćim zastarama, rastanku od socijalizma i vrhunskim kvalitetama politike stečaja.

Sve u svemu, dvije frakcije odlično su obavile posao zataškavanja ratnog zločina, Tuđmanovih i Miloševićevih dogovora o komadanju BIH i konačno isisavanje cjelokupnog nacionalnog bogatstva u strane banke i hercegovačku poreznu oazu. Prvih deset godina kriptolijevi su zažmirili desnima, posljednje tri kriptodesna frakcija iste stranke drži štangu onima koji su preuzeli brigu da se ni jedna od kockica iz prljavog plana s početka 90-ih ne izmakne, kako bi zid što ga je amalgam jedne kom-partije podigao prema vlastitom narodu praveći ga blesavim do krajnjih granica, ostao čvrst.

Evo konkretne metodike kompartijskih SDP-HDZ politokrata. U svom trećesiječanjskom prigodničarskom novinskom samoobraćanju kancelar olakodanih obećanja nonšalantno će pronaći žrtvenog jarca vlastite demagogije. “Neke su stvari sigurno mogle biti bolje napravljene, neosporno je da smo reformske poteze i procese trebali učiniti brže. No nismo očekivali da je tako slab reformski potencijal nacije i političke strukture. Lakše ih se , naime, deklarira nego što su u stanju podmetnuti leđa za njihovu provedbu. Zakasnili smo s reformom državne uprave i pravosuđa. Pri tome nismo bili samo bez podrške socijalnih partnera nego je nismo imali često ni u koaliciji. Podrške nije bilo ni u javnosti, kada netko traži veću plaću ili više prava ljudi ih u pravilu podržavaju, ne shvaćajući da to ponekad znači podršku i na štetu građana i poreznih obveznika u čijoj su funkciji javne službe”, ispovjedio se kancelar.

Jasno da je Račanova vlast uspješna. Tko u to može posumnjati, osim tupe javnosti koja je totalno nespremna na reforme. Vlast je uspješna zato što je uspjela zaštititi interese i privilegije svih kompartijskih frakcija, a javnost je glupa i nesposobna zato jer je na izborima tražila promjene za koje naprosto nije spremna i kapacitirana. Hrvatski narod jednostavno ne želi kažnjavanje ratnih zločina, funkcioniranje pravne države, sankcioniranje pretvorbenog zločina, europski gospodarski standard i humano društvo civiliziranog svijeta. Zato su Račanovim reformama zadovoljni oni koji su u svakom sustavu dobro reformski potencionirani-kompartijske političke kaste vješte da vlastiti nerad, nemoral, neznanje i nekapacitiranost za ovaj posao uvijek naplate ekskulpiranjem za štetu koju su nanijeli i repozicioniranjem u sustavu koji se onda uvijek naziva novim, boljim i pravednijim.

Račan će uskoro izdahnuti baš kao što je netom izdahnuo Budiša, uvjerljivo najnepopularniji političar u anketi Stojedinice i njenih slušatelja zato što se njegova nekad proklamirana politika “u roku keks” pretvorila u najjeftiniju demagogiju kakvoj mogu vjerovati samo kompartijski poslušnici i aparatčici lišeni obveze razmišljanja svojom glavom a kakvi su oduvijek bili na iznimnoj cijeni u obje frakcije.

Zato se ovih dana i pokušava onemogućiti osvajački pohod dr. Ive Banca, najžešćeg i najjasnijeg hrvatskog kritičara tuđmanizma i račanizma, na predsjednički tron Kramarićeve Liberalne stranke. Strahovi od čovjeka čija je jedina mana da više voli istinu od pragme toliko su nabujali da se već nagađa kako bi njegovo presjedanje nekadašnjim Gotovčevim liberalima moglo dodatno zaoštriti sukobe u inače vrlo stabilnoj i plodonosnoj koaliciji koja, kako smo iz priloženog vidjeli, prije svega vodi računa o interesima birača. “Koalicija je gotova… svi se spašavaju kako znaju i umiju. Jedni idu u ambasadore, drugi u privredu, treći glumataju nove koalicije od kojih neke nisu posve nedužne”, tvrdi dr. Banac kojeg se već pokušalo diskvalificirati tezom o njegovom nepoznavanju političke tehnologije. I to je točno, Banac pojma nema kako se prikrivaju ratni zločini, pretvorbena pljačka, kako se rade truli kompromisi, kolaborira s Glavašem, ulizuje fašistima, ide na Thompsonove koncerte na kojima se šepure natpisi “Srbe u Jasenovac”, poput HDZ-ovske vrhunske tehnologinje Dubravke Šuice on nije bio ni u jednoj od kompartijskih frakcija. Banac je opasan tip. Za Račana. I zato ga treba izabrati.