Svima onima koji u Sjedinjenim Državama trenutno okupiraju parkove, trgove i druge prostore: vaši drugovi u Kairu solidarno vas promatraju. Nakon što smo od vas primili tolike savjete o tranziciji u demokraciju, pomislili smo kako je naš red da udijelimo koji savjet.

Demonstracije, pobune, štrajkovi

Uistinu, sada smo na više načina uključeni u istu borbu. Ono što mnogi stručnjaci nazivaju „Arapskim proljećem" ima korijene u demonstracijama, pobunama, štrajkovima i okupacijama koje se događaju širom svijeta, a njegovi temelji leže u dugogodišnjim borbama naroda i narodnim pokretima. Trenutak u kojem se nalazimo nije ništa novo jer se mi u Egiptu i drugi već neko vrijeme borimo protiv sustava represije, obespravljenosti i nekontroliranih pustošenja globalnog kapitalizma (da, izrekli smo to, kapitalizma): sustava koji je stvorio svijet opasan i okrutan prema svojim stanovnicima. Dok se interesi vlade sve više podređuju interesima i komforu privatnog, transnacionalnog kapitala, naši gradovi i domovi postupno su postali strana i nasilna mjesta, podložna usputnom haračenju od strane svakog novog plana ekonomskog razvoja ili urbane obnove.

Povećanje bijede

Cijela jedna generacija diljem globusa odrasla je shvaćajući, racionalno i emocionalno, da u trenutnom poretku stvari nemamo budućnosti. Živeći izloženi politikama strukturalne prilagodbe i navodnoj stručnosti međunarodnih organizacija poput Svjetske banke i MMF-a, promatrali smo kako se naši resursi, industrija i javne službe rasprodaju i uništavaju dok je „slobodno tržište" nametalo ovisnost o stranoj robi, pa čak i o stranoj hrani. Dobici i koristi od tih oslobođenih tržišta otišli su drugamo, dok su Egipat i druge zemlje na jugu doživjele dodatno povećanje svoje bijede kroz policijsku represiju i torturu.

Beskućnici

Aktualna kriza u Americi i Zapadnoj Europi i vas je suočila sa stvarnošću: kako stvari stoje, ubijat ćemo se od rada, a kičme će nam polomiti osobni dugovi i javna štednja. Nezadovoljni iskorjenjivanjem zadnjih ostataka javne sfere i socijalne države, kapitalizam i država štednje sada čak napadaju privatnu sferu i ljudsko pravo na dostojno stanovanje; tisuće vlasnika zaplijenjenih domova sada su beskućnici zaduženi kod banaka koje su ih istjerale na ulicu.

Mi okupiramo

Zato stojimo uz vas ne samo u vašim nastojanjima da srušite staro, već i u iskušavanju novoga. Mi ne prosvjedujemo. Kome bismo se mogli žaliti? Što bismo mogli zatražiti, a da su nam oni to u stanju zajamčiti? Mi okupiramo. Mi zahtijevamo natrag one iste prostore javne prakse koji su komodificirani, privatizirani i zatočeni u rukama bezlične birokracije, kataloga nekretnina i policijske „zaštite". Čvrsto držite te prostore, njegujte ih i trudite se širiti granice svoje okupacije. Napokon, tko je izgradio te parkove, te trgove, te zgrade? Čiji ih je rad ostvario i učinio pogodnima za život? Zašto bi se smatralo prirodnim da nam se oni uskraćuju, discipliniraju i okružuju policijom? Ponovno zauzimanje ovih prostora te pravedno i kolektivno upravljanje njima dovoljan je dokaz naše legitimnosti.

Javni prostori

Tijekom naše okupacije Tahrira, susretali smo ljude koji su svaki dan dolazili na trg u suzama jer je to bio prvi put da su prolazili tim ulicama i prostorima a da ih nije maltretirala policija; nisu samo ideje važne, ti prostori su od temeljne važnosti za mogućnost novog svijeta. To su javni prostori. Mjesta za okupljanje, opuštanje, sastajanje i interakciju - ti bi prostori trebali biti razlog zbog kojeg živimo u gradovima. Kako su ih država i vlasnički interesi učinili nedostupnima, ekskluzivnima ili opasnima, na nama je da ih učinimo sigurnima, pristupačnima i pravednima. Počeli smo i moramo nastaviti otvarati ih svakome tko želi graditi bolji svijet, osobito za marginalizirane, isključene i za one skupine koje su najviše propatile.

Ideologije isključivog vlasništva

Ono što činite u tim prostorima nije ni toliko grandiozno i apstraktno niti toliko banalno kao „realdemokracija"; oblici prakse i društvenog angažmana kakvi se rađaju u okupacijama izbjegavaju prazne ideale i ustajali parlamentarizam na kakav je danas spao pojam demokracije. Zato se okupacije moraju nastaviti, jer nije preostao nitko da zahtijeva reforme. Moraju se nastaviti jer mi stvaramo ono što više ne možemo čekati.

Ali ideologije isključivog vlasništva ponovno će se ukazati, bilo kroz pretjerano protivljenje vlasnika nekretnina ili gradskih uprava vašim taborima bilo kroz suptilnije pokušaje kontrole prostora kroz regulaciju prometa, zakone protiv kampiranja ili zdravstvena i sigurnosna pravila. Postoji direktan sukob između onoga što želimo učiniti s našim gradovima i prostorima i onoga što bi zakon i sustavi nadzora koji iza njega stoje željeli da učinimo.

Sukobi

Suočili smo se i nastavljamo se suočavati s direktnim i indirektnim nasiljem. Oni koji su tvrdili da je egipatska revolucija mirna nisu vidjeli užase koje nam je nanijela policija niti su vidjeli otpor i čak silu koju su revolucionari upotrijebili protiv policije kako bi obranili svoje provizorne okupacije i prostore; prema vladinu priznanju, 99 policijskih postaja je zapaljeno, tisuće policijskih automobila uništene, a svi uredi vladajuće stranke diljem Egipta izgorjeli su do temelja. Podignute su barikade, policajcima smo uzvraćali udarce i gađali ih kamenjem čak i kad su na nas ispaljivali suzavac i prave metke. No na kraju dana 28. siječnja povukli su se, a mi smo osvojili svoje gradove.

Dragocjeni prostori

Nije nam želja sudjelovati u nasilju, no još manje želimo izgubiti. Ukoliko se aktivno ne odupremo kada dođu uzeti ono što smo si ponovo osvojili, sigurno ćemo izgubiti. Ne brkajte taktike koje smo upotrijebili kada smo vikali „mirno" s fetišizacijom nenasilja; bili bismo presretni da je država odmah odustala, no kad su nas krenuli zlostavljati, tući i ubijati, znali smo da nemamo drugog izbora nego uzvratiti. Da smo legli i dopustili da nas uhite, muče i učine mučenicima kako bismo nešto dokazali, ne bismo bili ništa manje krvavi, pretučeni i mrtvi. Budite spremni braniti stvari koje ste okupirali i koje gradite jer, nakon što nam je sve drugo oduzeto, ovi nanovo osvojeni prostori previše su dragocjeni.

Okupirajte još više

Umjesto zaključka, naš vam je jedini savjet da nastavite, ustrajete i ne stajete. Okupirajte još više, pronađite se, gradite sve veće i veće mreže i otkrivajte nove načine eksperimentiranja s društvenim životom, konsenzusom i demokracijom. Otkrijte nove načine upotrebe prostora, nove načine da ih zadržite i više ih se nikada ne odreknete. Žestoko se odupirite kad vas napadnu, ali inače uživajte u tome što radite, neka vam to bude lako i čak zabavno. Svi se sada međusobno promatramo i iz Kaira želimo reći da smo solidarni s vama i sve vas volimo zbog toga što radite.

Drugovi iz Kaira.

24. listopada 2011.

Prevela Diana Robaš