Objavljeno u Nacionalu br. 375, 2003-01-22

Autor: Ilko Čulić

ŠESTO ČULO - Ilko Čulić

'World music' atrakcija iz istočno- makedonske varošice

Skupina romskih glazbenika iz Kočana, nedavno uvrštena na europski 'world music' top 10, kroz 58 minuta impresivnim je sviračkim i vokalnim umijećem prikazala cijelu ceremoniju tradicionalne romske svadbe

Kočani orkestar –- 'Alone At My Wedding' (Crammed Discs / Trolik)Kočani orkestar –- 'Alone At My Wedding' (Crammed Discs / Trolik)Balkanski brass bandovi danas se mogu vidjeti na pozornici gotovo svakog europskog “world music” festivala. Za sljedbenike Gorana Bregovića neupitno je da u tome ima najviše njegovih zasluga, ali za posjetitelje engleskog WOMAD-a ili belgijskog Sfinksa upoznavanje s balkanskom limenom glazbom počelo je s makedonskim Kočani orkestrom. Poslije zapaženog nastupa na velikom danskom “open air” festivalu Roskilde skupina romskih glazbenika iz Kočana definitivno je osigurala mjesto europske koncertne atrakcije. Na diskografskom tržištu ovaj je uspjeh potvrđen sa zakašnjenjem od nekoliko godina jer je domet njihovih albuma “A Gypsy Brass Band”, “L’orient est rouge” i “Gypsy Mambo” bio ograničen distribucijom turskog nakladnika Yeni Dunya. Preokret se dogodio 1999. kad je “Gypsy Mambo” licencno objavljen u Njemačkoj, gdje je u kratkom roku prešao put od muzike za derneke balkanske i turske dijaspore do kultnog statusa među njemačkim poklonicima orijentalne egzotike. Za Kočani orkestar sve su se više raspitivali lovci na talente iz renomiranih kuća, a najbolju ponudu poslao je belgijski label “Crammed Discs” koji se proslavio otkrićem Bebel Giberto.
U Belgiji je najprije reizdan album “L’orient est rouge”, a prije tri mjeseca je s iste adrese u svijet poslan “Alone At My Wedding”. Premda nema naznaka da bi makedonski virtuozi uskoro mogli napredovati brzinom kakvu je postigla prvakinja moderne “braziliane”, njihov nedavni ulazak na europski “world music” top 10 još jedanput upozorava na značajan komercijalni potencijal vrhunskih izdanja “Balkan Gypsy Brass”. Na tome je najviše profitirao Bregović, makar je Kočani orkestar po svemu atraktivniji od njegova Orkestra za vjenčanja i sprovode. No dok je Bregović trgovao na veliko, u Kočanima je izbila svađa već oko prvog posla s Belgijancima. Mjesto frontmana zauzeo je saksofonist Ismail Saliev, što bi bila samo obavijest za fanove da se u međuvremenu nije pojavio još jedan Kočani orkestar. Osnivač i lider banda, trubač Naat Veliov, produljio je ugovor u Turskoj i s drugom ekipom snimio album “Ciganče”, pod imenom King Naat Veliov & The Original Kočani Orkestar. Odgovor na pitanje tko je legitimni predstavnik istočnomakedonske varošice morat će tražiti koncertni promotori, ali znatiželjna publika mogla bi podržati obje strane.
Na frakciju koja je zadržala ime Kočani orkestar vjerojatno je dosta utjecala suradnja s poznatijim rumunjskim sastavom Taraf De Haidouks. Snimanje njihova koncertnog dokumentarca “Band Of Gypsies” pretvorilo se u summit balkanskih romskih glazbenika, a među gostima su primijećeni i predstavnici Kočana. Nakon ovog iskustva bilo je znatno lakše preusmjeriti cijeli orkestar s furioznih instrumentalnih kompozicija karakterističnih za prethodni album “Gypsy Mambo” na stilski raznovrsniji “Alone At My Wedding”, gdje je impresivno sviračko umijeće spojeno s romskim, makedonskim i turskim vokalima. Po svemu sudeći Ismail Saliev je s deseteročlanom pratnjom besprijekorno odigrao dvostruku ulogu definiranu “svadbarskim” konceptom albuma. Tradicionalna romska svadba u Makedoniji može trajati tri dana i tri noći, a za tu priliku unajmljuju se dvije muzike. Uzvanike dočekuje ulični brass band, a za održavanje dobrog raspoloženja brine se svojevrsni sastav “banquet combo”. Najtraženiji muzičari obično se uvježbavaju samo za jednu ulogu, ali Kočani orkestar je na “Alone At My Wedding” ukinuo ovu podjelu i kroz 58 minuta prikazao cijelu ceremoniju koja je dosad bila dio nescrpnih resursa makedonskog folklora, a nakon prilagodbe suvremenim studijskim standardima može poslužiti kao jak adut u nadmetanju s planetarnim prvacima “world musica”.

Gordon Gano – ‘Hitting The Ground’ (Cooking Vinyl / Dancing Bear)

Violent Femmes se nikad nisu previše udaljili od folk-punk undergrounda, ali njihov pjevač i gitarist Gordon Gano često je spominjan kao jedan od najdarovitijih američkih kantautora iz 80-ih. Iako se većina dokaza čuva na prastarim albumima “Violent Femmes” i “Hallowed Ground”, ponešto se može naslutiti i iz Gordonova recentnog solo-projekta koji je trebao dati soundtrack za film “Hitting The Ground”. Prije nego što je ovaj plan propao Gano je završio snimanje 10 pjesama s vokalima Lou Reeda, Johna Calea, Franka Blacka, Linde Perry i They Might Be Giants. U “all stars” ekipi ipak su najviše pokazali PJ Harvey i sam Gordon, kroz dvije podjednako impresivne verzije naslovne pjesme.

Groove Armada – ‘Lovebox’ ( Jive / Dallas)

Čini se da su Tom Findlay i Andy Cato malo neoprezno uletjeli u četvrti album Groove Armade. Prethodnik “Goodbye Country, Hello Nightclub” tek je sada nominiran za Grammy, a prva trećina “Loveboxa” zvuči kao da je žrtvovana upravo zbog preblizu postavljenih rokova. Najslabija točka je rap-metal singl “Purple Haze”, a bolji dojam ostao je nakon gostovanja Neneh Cherry u “Think Twice” i ponovljene suradnje s Woodstock veteranom Richiejem Havensom u “Hands Of Time”. Međutim, Groove Armada najprije će se izvući forsiranjem jakih plesnih ritmova poput ragga-housea “Final Shakedown” i 15-minutnog bloka “strictly dancefloor” na kraju albuma, gdje dominira zarazni garage-skank “But I Feel Good”.

Massimo – ‘Massimo’ (Aquarius)

Povratnički album Massima Savića preskače gotovo sva poglavlja iz njegove neujednačene solo-karijere i podsjeća na rane radove s Dorian Gray. Nužna modernizacija započela je ubacivanjem prigušenih utjecaja Damira Urbana i pozivanjem na neka novija iskustva Davida Bowieja, što bi možda bio sretan spoj da je Massimo na lageru imao barem dvije-tri jake pjesme, a u studiju malo pouzdanijeg suradnika od Srđana Sekulovića Skansija. No odabrane pjesme funkcioniraju jedino kao podloge za novu seriju vokalnih akrobacija, a Skansi se poskliznuo već kod slaganja gitara i elektronike, pa je Massimov prosjek znatno bliži zadnjem albumu Tonyja Cetinskog nego standardima koje su postavili Lvky i Urban.

Zvjezdice:
Kočani orkestar – 4
Gordon Gano – 3
Groove Armada – 3
Massimo – 2

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika