31.10.2011. / 07:00

Autor: Dora Juras

Petra Nižetić: Tko zna, možda ću se i udati u Barceloni

Svestrana Splićanka uoči svog preseljenja u Španjolsku pokrenula je blog ModaKomoda na kojem će objavljivati videointervjue s raznim poznatim i zanimljivim osobama, pisati o modi i stilu te predstavljati svoje modne kombinacije u kojima će je fotografirati njezin brat, pjevač Luka Nižetić

Splićanka je otkrila kako će se redovito javljati iz Barcelone putem svog novog bloga, ModaKomodaSplićanka je otkrila kako će se redovito javljati iz Barcelone putem svog novog bloga, ModaKomodaTridesetogodišnja splitska novinarka, voditeljica i blogerica Petra Nižetić već godinama javnost zabavlja raznim medijskim formatima u kojima poznate ličnosti stavlja u neobične situacije ili im postavlja škakljiva pitanja. Uz to, pažnju plijeni i svojim hrabrim stilom odijevanja. Oduvijek je voljela koketirati s modom, a sada je spojila ugodno s korisnim i u sklopu t-portala prošloga tjedna pokrenula vlastiti blog zanimljiva imena - ModaKomoda. Željela je pronaći posao koji će moći raditi bilo gdje na svijetu jer Petra, naime, odlazi živjeti u Barcelonu.

EXTRA: Odlazite živjeti u Španjolsku na godinu dana. Kako to?

- Da. Odlazim u Barcelonu na studij. Trebala sam otići lani, no nisam mogla zbog poslovnih obaveza. Sada su se stvari nekako posložile i odlučila sam otići. Upisala sam smjer produkcija u audiovizualnim medijima na sveučilištu Universitat Autònoma de Barcelona. U produkciji sam nekako "najtanja". Radila sam kao novinarka, voditeljica, u montaži, u organizaciji, no u produkciji još uvijek nisam skroz svoja, tako da se želim usavršiti. Čak sam imala i vlastitu produkcijsku kuću Blitva d.o.o. koja je propala, bankrotirala. Ja naprosto ne znam raspolagati novcem.

EXTRA: Godina dana nije malo, bojite li se otići sami u stranu zemlju na tako duži period?

- Jedino čega se bojim su - džepari. U Barceloni ih ima jako puno, a ja stvarno ne znam čuvati stvari. Već su me jednom u Barceloni okrali. Ne vežem se za stvari, gubim ih, ostavljam svugdje. Uopće ne znam koliko sam već mobitela posijala. No to je jedino čega se bojim. Faklutet, društvo i jezik, sve će to valjda doći samo od sebe.

EXTRA: Studirat ćete na španjolskom, koliko će vam to biti teško?

- Nadam se da ću se brzo snaći. Zato i odlazim malo ranije kako bih se prisjetila jezika. Naime, prve četiri godine života provela sam u Andaluziji. Moj otac je bio nogometaš i tamo smo živjeli, tako da sam španjolski progovorila prije nego hrvatski. Ipak, ne znam ga toliko dobro, ali nadam se da ću se brzo prisjetiti.

EXTRA: A društvo? Imate li već prijatelje u Barceloni?

- Kako sam u Barceloni bila već nekoliko puta, upoznala sam neke naše ljude koji tamo žive. Nije da ne poznajem nikoga, a vjerujem da ću upoznati još mnogo novih, zanimljivih ljudi. Ipak, jako će mi nedostajati moj prijatelji, posebice ovi zagrebački koje sam kroz godine teškom mukom stekla. Osim njih, teško će mi biti i bez roditelja, baka, brata i mog psa. Ali dolazit ću tu i tamo, za blagdane.

EXTRA: Zašto baš Barcelona?

- Ne znam, oduvijek me jako privlačio taj grad. Kad sam prvi put došla ondje, rekla sam sama sebi da ću se jednoga dana sigurno vratiti na duže vrijeme. Zapravo, rekla sam da ću se jednog dana sigurno udati u Barceloni, za Hrvata, Španjolca ili nekog trećeg. Živi bili, pa vidjeli!

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika