Parlamentarni izbori se ne smiju odgađatiPremijer Ivica Račan i Vlada uzeli su sedam dana predaha za konačnu odluku o prodaji “Sunčanog Hvara”. Čeka se izvješće Vladine komisije (Čačić, Pecek, Vidović) je li sve bilo u redu s privatizacijom “Sunčanog Hvara” te je li se poštovao zakon. Kriza Vlade se nastavlja. Predsjednik HSS-a Tomčić traži poništenje natječaja te ostavke ministrice turizma Pave Župan-Rusković i zamjenika predsjednika Fonda za privatizaciju Starčevića. Premijer Račan taktički traži predah, jer ima problema i u vlastitoj stranci, posebno ako popusti Tomčićevim pritiscima. Očito je da se od ove vladajuće koalicije više ništa ozbiljno ne može očekivati. U pregrijanoj predizbornoj atmosferi Demokratski centar je zatražio zaustavljanje procesa privatizacije do parlamentarnih izbora i donošenja novog zakona o privatizaciji.

Sada je gotovo svima očito da je prodaja “Sunčanog Hvara” Termama Čatež bila mutna, a izvješće Fonda za privatizaciju šlampavo. Tomčićevi zahtjevi za ostavkama i poništenjem natječaja su opravdani. Oni ne samo da jačaju poziciju HSS-a unutar vladajuće koalicije, nego su očito jaki predizborni aduti HSS-a.

Još je jedan bitan razlog zašto se “Sunčani Hvar” ne smije prodati Termama Čatež. Naime, Ljubljanska banka je u manjem dijelu i posredni vlasnik Terma Čatež. Dok se god ne riješi problem hrvatskih štediša i duga Ljubljanske banke hrvatskoj državi hrvatska Vlada ne smije dopustiti pristup Ljubljanskoj banci na hrvatsko tržište, kao ni bilo kakvim investicijama u kojima je Ljubljanska banka investitor.

Za političku i gospodarsku stabilnost Hrvatske te njezin međunarodni položaj bilo bi najbolje da premijer Račan u skladu sa saborskom rezolucijom (zajedno s predsjednikom Mesićem) kandidira Hrvatsku za EU, te nakon toga podnese ostavku i raspiše parlamentarne izbore. Tako bi prestale prijetnje sindikata generalnim štrajkom radi reformi radnog zakonodavstva te općenito pritisci sindikata. Kroz sljedeća tri tjedna Sabor bi mogao obaviti nužne promjene izbornog zakonodavstva (usklađivanje s Ustavom), a sve aktere na političkoj sceni bi brzo raspisivanje izbora natjeralo na puno ozbiljniju predizbornu kampanju. Za to treba pripremiti i HRT. Tada bi se najmanje vremena izgubilo na tempu približavanja Hrvatske EU.

George Bush

Govor Georgea Busha naciji nije donio ništa novo. Izravne dokaze da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje Amerikanci još nisu pokazali. Ali izgleda da to više nije bitno. Otpor u SAD-u, Europi i Japanu protiv američke vojne intervencije u Iraku raste, a popularnost Busha pada i u SAD-u. Protiv vojne intervencije izjasnio se i Sveti Otac, no pismo potpore Bushu su uputili premijeri ili predsjednici V. Britanije, Italije, Španjolske, Danske, Poljske, Češke, Mađarske i Portugala, unatoč otporu u svojim zemljama. Pismo je došlo dva dana poslije sastanka Vijeća ministara EU i njihove zajedničke izjave o krizi oko Iraka.

Amerika je svjesna da nema više od dva mjeseca vremena za početak vojne intervencije u Iraku. U Zaljevu se gomilaju američke vojne snage, a 21 država spremna joj je pomoći.

Umjerene arapske države pokušavaju na miran način riješiti problem odlaskom Husseina i njegovih najbližih suradnika u egzil. Iako bi se time izbjeglo kažnjavanje Husseina i suradnika za diktaturu i brojne zločine u vlastitoj zemlji, to bi svakako bilo najbolje rješenje i za Irak i za svijet. Spriječila bi se stradanja brojnih civila, a otpala bi i sumnja svjetske javnosti da SAD provodi vojnu intervenciju radi kontrole nafte i naftnih putova. Takvo uklanjanje Husseina i uvođenje demokracije u Iraku uz pomoć UN-a podržala bi većina svjetske javnosti. Takvu politiku trebala bi podržati i Hrvatska.

Ako ipak dođe do vojne intervencije, onda bi UN trebao imati ključnu ulogu u uspostavljanju mira i sigurnosti te izgradnji demokratskih institucija u Iraku nakon rata. Irakom bi određeno vrijeme trebao upravljati visoki predstavnik UN-a. Kako Hrvatska ima mnogo iskustva u suradnji s UN-om, međunarodna zajednica bi vrlo povoljno ocijenila ponudu Hrvatske da sudjeluje u takvoj mirovnoj misiji nakon završetka rata i uklanjanja Husseina. To bi otvorilo mogućnosti gospodarske suradnje s Irakom u poslijeratnom razdoblju i sudjelovanje u izgradnji Iraka.

Cijene naftnih derivata u Hrvatskoj već su treći put nakon Nove godine poskupjele, pa je očito da se Hrvatska nije dobro pripremila za krizu i vjerojatni rat u Iraku. Ukratko, Hrvatska nema dovoljne zalihe nafte za barem tri mjeseca te će povećanje cijene nafte plaćati isključivo potrošači, što će se negativno odražavati i na ostale cijene.

Hrvatska i EU

Premijer Račan posjetio je Bruxelles i sastao se s Romanom Prodijem, predsjednikom Europske komisije. Ministar Picula sastao se s Chrisom Pattenom i Javierom Solanom, to je nastavak lobiranja za kandidaturu Hrvatske za EU. Odgovori najviših predstavnika Europske komisije mogu se sažeti u čuvenu kratku izjavu Prodija nakon sastanka s premijerom Račanom: “Zašto ne, hrvatska kandidatura za EU.” Svi sugovornici u Europskoj komisiji upozoravaju Hrvatsku na ispunjavanje političkih preduvjeta, kopenhaških kriterija, te aktivnu regionalnu politiku. Nitko ne govori o datumima, sve je više naznaka da će kandidatura Hrvatske za EU na summitu šefova država i vlada EU u Solunu (lipanj 2003.) biti pozdravljena, ali da se odluka o kandidaturi neće donijeti prije parlamentarnih izbora i formiranja nove hrvatske vlade. EU želi vidjeti sastav i program nove hrvatske vlade, a posebno njenu orijentaciju. Zato je vrlo važno da se ne odgađa s parlamentarnim izborima, da se ne taktizira s datumom izbora i izbornim zakonodavstvom, te da se posebna diplomatska pažnja posveti onim državama koje iskazuju velike rezerve prema ratifikaciji sporazuma o stabilnosti i pridruživanju i kandidaturi Hrvatske za EU (V. Britanija i Nizozemska). Vrlo je zanimljivo i manje poznato hrvatskoj javnosti da je Nizozemska zastupnica Hrvatske u MMF-u i Svjetskoj banci (Hrvatska pripada nizozemskoj konstituenti) te da je Nizozemska posebno kritična prema suradnji Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom.

Kredibilitet Nizozemske nakon nalaza nezavisne komisije o ulozi nizozemskog bataljuna u sklopu snaga UN-a u padu Srebrenice i masovnim zločinima koje su počinili bosanski Srbi nakon toga nije najveći, bez obzira na to što je Nizozemska ugledna i cijenjena europska demokratska država i jedna od najliberalnijih članica EU. Ne samo što je pala nizozemska vlada, što je bio dobar taktički potez prethodne vlade jer je Nizozemska bila pred izborima, jer dosad nitko od međunarodne zajednice nije odgovarao za pad Srebrenice, to se posebno odnosi na nizozemski bataljun, francuskoga generala Jeanviera te visokog predstavnika UN-a u BiH Jakušija Akašija.

Isto tako ne treba zaboraviti da je nakon tragedije u Srebrenici Hrvatska bila prva država koja je pružila ruku BiH i pomogla Bošnjacima. Potpisana je Splitska deklaracija na temelju koje je učinjen preokret u ratu u BiH. Zajedničkim akcijama Hrvatske vojske, Armije BiH i HVO-a oslobođeno je gotovo 20 posto teritorija BiH te uz NATO-ove operacije na vojne ciljeve bosanskih Srba zaustavljen rat te Karadžić i Mladić prisiljeni na mirovne daytonske pregovore. Hrvatska diplomacija to treba odlučno isticati.