Objavljeno u Nacionalu br. 377, 2003-02-05

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI - Ivan Starčević

Mutiću orden 'Žuta minuta'

Iako je sportski reporter i rukometaš Slavko Cvitković zapanjio etnografske krugove otkrićem "tradicionalne hrvatske gusjenice", prednost zaslužuje njegov stariji kolega, otac teorije o specifičnom trajanju skijaške sekunde

EUREKA
Četvrtak, HRT 1, 19.00
vijenac
Magistra farmacije Blaženka Hladnik izumila je kremu za ruke koja ne ostavlja masne tragove nigdje, uopće, čak ni na kompjutoru, tj. na tipkovnici. Izumiteljica Hladnik već ima dvadesetak nagrada sa svjetskih smotri inovatora, pa joj se može vjerovati i kremu ćemo rado nanositi, čak i losione, još samo da kao nacija najprije obavimo najteže: počnemo prati ruke, čak i pazuhe, o preponama da i ne govorimo.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
vijenac
U redu je da je baš gđa Branka Šeparović, kao prirodnu krunu svojih napora, pronašla dobrotvora koji kani očistiti Kaštelanski zaljev. Čovjek se zove Joško Berket, Kaštelanin je, iz obitelji pomorskih kapetana i brodovlasnika, a da sve to skupa nije prazna priča vidi se iz prvih njegovih darova rodnom kraju. Veslačkom i jedriličarskom klubu u Kaštelima (sportski reporter Ozmec bi rekao Kaštelama) darovao je 200 čamaca, podijelio 20 stipendija djeci (od sada do kraja studiranja) i kupio im odmaralište u Austriji.
U zemlji čija se politička i ina elita međusobno časti nijansama poticajne trodiobe (tko je udbaš, tko peder a tko peder i udbaš), kapetan Joško Berket i njegovi darovi raspoređeni su na kraj jedne slabije gledane emisije s novim groznim voditeljem (čuveni poštenjak iz Sabora, Jozo Kapović). Možda je dobro da Šeparovićkina Berketa nije bilo u Dnevniku, možda čovjek uspije neprimijećen, možda je to jedini način, što je lako zaključiti iz načina prezentacije.
Za početak g. Joško Berket snimljen je u polumraku, u gluho doba noći. Osvijetljen samo jednom lampom, u pustom ogromnom kafiću Hrvatske televizije – kao da se htjelo reći evo kako mi moramo skrivati naše najbolje ljude. Budući da je u istim scenskim uvjetima snimljeno i biće Anto (Kovačević) koje je govorilo o sebi, moramo dodatno pohvaliti genijalnost urednika koji su identičnim plasiranjem dviju totalno suprotnih pojava htjeli zavarati progonitelje.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
vijenac
Ministar Pankretić je prije osam dana pogodio, jer Dnevnik javlja da se u ono neizgovorljivo čudo (upisnik poljoprivrednih gospodarstava) do danas upisalo 115 tisuća ljudi, što je 60 posto i velik uspjeh ako se uzme u obzir mizerna razina tv kampanje. Pankretić je prije osam dana (prošlog četvrtka u Brisanom prostoru Gorana Milića) izjavio da će se upisati oko 120.000 seljaka, što znači da je pogriješio neznatno, tek za jedno pet tisuća upisnika. Sin starog Pankretića je prognozirao u vrijeme kad je bilo upisano tek oko 50 tisuća, što je sve skupa i zajedno upravo nevjerojatno. Ovim se hoće reći kako je nepojmljivo da i jedan političar kaže istinu, ali, eto, Pankretiću se zalomilo.

TURBO LIMACH SHOW
Subota, HRT 1, 17.41
Vijenac
Iz prve emisije novoga ciklusa vidi se da je Siniši Cmrku dosadilo samo istrčati pred kameru i najaviti svoje igrače i pjevače. Smislio je da je on debeli vlasnik cirkusa koji okuplja izvođače, pak bu onda cirkusa. Djeca su ulazila u njegovu sobu, on bi s njima razgovarao kao da radi audiciju i puštao ih na scenu kao pravi dobri striček. Svaka čast na trudu da se učini nešto novo, pogotovu što je to najmanje potrebno emisiji kao što je ova, ali što ste vi mislili, da će se Dnevnik promijeniti? Čemu da se genijalci muče, nema potrebe, a Cmrk neka se dovija kako će privući gledatelje.

RUKOMET: HRVATSKA – NJEMAČKA
Nedjelja, HRT 3, 17.51
kaktus
Božo Sušec ovako predstavlja danskog suca: «To je onaj ćelavi gospodin». Lijepo je kad to kaže ćelavi Sušec koji svoje golo tjeme prekriva s tri ulijepljene dlake, jer da Sušec slučajno ima kosu, zvučalo bi kao da se zbog toga pravi važan, što može samo neodgojen i uopće čovjek koji nije gospodin, nego je Sušec za kojeg bi se moglo reći samo da je to «onaj ćelavi», a «gospodin» se zagubio još negdje u nježnom dobu kada dječake uče pristojnosti.
Budući da je nepristojan, Sušec ne zna zavezati jezičinu kad za vrijeme time outa vidi trenera koji nešto ružno i glasno govori svojim igračima. Što? Nikad ne ćemo saznati, jer svi naši Sušeci, iako to vide po n-ti put, nikad ne će osjetiti potrebu da zašute, kako bismo čuli originalni ton iz dvorane. Riječ je o nedostatku prirodnog refleksa, što je sitnica. Krupna stvar bila bi očekivati da Sušeci shvate da, ako oni u svojim slušalicama nemaju ton iz dvorane, to ne mora značiti da i mi taj ton nemamo. Jednostavno, nismo si toliko bliski.

POLAGANA PREDAJA
Nedjelja, HRT 1, 21.20
četiri kaktusa
Emitiran je i drugi dio umotvorine koju su zajedno napisali režiser Bruno Gamulin i književnik Goran Tribuson. Gosp. Gamulin čak je i režirao, čak je to bio i film za kina, a sada je inteligentno rascijepljen na dvoje. Ni dvije nedjeljne večeri nisu ovim uglednim antitalentima, Gamulinu i Tribusonu, bile dovoljne da savladaju ijedno od prvih slova filmske abecede, tj. da išta od zbivanja i ikoga od protagonista učine bar mrvicu uvjerljivim. Nekad se takvo odvratno smeće zvalo «domaći film», danas hrvatski film, ali razlike nema nikakve. Još samo da je uz Gorana Tribusona scenarij pisao i njegov brat blizanac po umijeću pisanja (akademik Pavao Pavličić), «Polagana predaja» bila bi savršena.

IZVANREDNE VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 21.10
četiri kaktusa
Što se dogodilo? A-ha, rukometaši su prvaci svijeta. Na ovaj novinarski izazov HRT reagira šaljući ekipe uvijek na dva ista mjesta: u kafiće i na ulice. Znaju ljudi gdje je akcija, pa su stoga i opet emitirane su već tradicionalne sjedeljke s naglim ustajanjima i automobili iz kojih se alkoholizirani mlađi građani deru do duboko u noć. Površnom promatraču se čini da su to stare snimke, ali ne, stara je samo genijalnost tih uvijek istih mudrih ljudi

SP U SKIJANJU: SUPER G (M)
Nedjelja, HRT 3, 12.15
Kaktus
Šutnja je zlato – tu poslovicu naši poslovično inteligentni sportski reporteri nikad nisu čuli, a da su je ikada i čuli, naravno da je ne bi razumjeli, nego bi tražili dukat po sekundi koju provedu zatvorene labrnje. I tako, eto, veteran Boris Mutić, umjesto da bar malo pošuti, on u trenutku kad je jedan natjecatelj došao sekundu iza prvoga osjeća neodoljiv poriv da naciji predoči apstrakciju zvanu sekunda Znate li, dragi gledatelji, reče nezaustavljivi, koliko je u skijanju jedna sekunda? Dragi gledatelji pomislili su kako će Mutone reći koliki je u metrima zaostatak na cilju, ili neku sličnu kvaku (koliko je to gemišta), ali prosvjetitelj je prosvjetitelj. «Jedna sekunda u skijanju je dok izgovorite 21, hajde recimo: dvadeset i jedan». U umjetničkom klizanju, indirektno tvrdi geofizičar Mutone, sekunda je nešto sasvim drugo. Dakle, svaki sport ima svoju specifičnu sekundu, što je otkriće za koje bi našeg Einsteina trebalo nagraditi prigodnim ordenom «Žuta minuta» s lentom.

SVEČANI DOČEK RUKOMETAŠA
Ponedjeljak, HRT 1, 13.20
Četiri kaktusa
Reporter Slavko Cvitković, na samom početku prijenosa: «Evo 17 naših veličanstvenih, smijem li ih nazvati gusjeničarima»?
Odmah potom upoznati smo s namjerom organizatora da se pred aerodromskom zgradom napravi «tradicionalna hrvatska gusjenica», što god da to bilo. Kako prvaci svijeta baš nisu bili raspoloženi za puzanje i slična etnografska prenemaganja, tradicionalni hrvatski gusjeničar Cvitković morao je rezigniran obznaniti: «Negdje u ovoj gužvi pokušalo se organizirati gusjenicu, ali to je sada nemoguća misija».
Prijenos svečanog dočeka i rukometa uopće trajao je negdje do pola pet popodne, dovoljno dugo da se Cvitkovićeva mehanizacija preklopi sa sličnim zbivanjima na Trećem programu, stoga našu televiziju neka bude sram. Čovjek upali Drugi program i vidi da je rukomet samo na Prvom i Trećem, neka im stvarno bude neugodno, da neugodno i još tri puta neugodno. Ne dati sva tri programa novom planetarnom uspjehu Hrvatske i Hrvata uopće težak je promašaj. Umjesto da na Drugom programu, kao u starom vicu o Rusiji, bude jedan milicajac koji će mahati pendrekom i govoriti «vrati na Prvi» i drugi milicajac koji će mahati pendrekom i govoriti «vrati na Treći», naš Drugi program je vrtio svoje serije i reprize kao da je u nekom svojem čudnom svijetu bez rukometa i tradicionalnih hrvatskih gusjenica. Najviše treba pohvaliti Prvi program koji je ukinuo obrazovni program za đake, crtiće za dječicu i sav se posvetio izravnom prijenosu bagera, rovokopača, tenkova i ostalih samohotki, koje bismo, ako smijemo, nazvali gusjeničarima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika