Viktor IvančićJedan od osnivača kultnog Feral Tribunea i poznati novinar Viktor Ivančić gostovao je prošli tjedan u radijskoj emisiji Peščanik, koja se emitira na osam radio stanica u Srbiji, Crnoj Gori i BiH. Ivančić je govorio o HDZ-ovoj predizbornoj kampanji, čiji su neizostavni elementi postali šovinizam, poticanje antisrpske histerije uz popratno utjerivanje jugoslavenstva u kosti prosječnog birača.

Prema njegovom mišljenju, Jugoslavija de facto postoji tek kao bivša Jugoslavija jer je svakom od nacionalističkih režima u regiji ona nužno potrebna kao nekakvo odlagalište zla. Upravo zbog toga, smatra Ivančić, javno deklarirano jugoslavenstvo danas u Hrvatskoj sadrži toliki heretički potencijal da čovjek koji se želi zaista radikalno suprostaviti postojećem sustavu vrijednosti, a da to ne bude kozmetički, gotovo mora usvojiti jugoslavenstvo kao dio svog identiteta.

Transkript Ivančićevog gostovanja na Peščaniku prenosimo u cijelosti:

"Povratak fašisoidnom trendu iz 90-ih"; photo: Marko Jurinec/PIXSELL "Mislim da ta predizborna kampanja koja je upravo krenula vraća HDZ u neki njihov fašistoidni trend iz devedesetih godina. Cijela kampanja zasniva se na strašenju Jugoslavijom. Gospođa Kosor ide od grada do grada danas, u 2011. godini, sa zapravo jedinim svojim predizbornim argumentom: više nikada nećemo biti Jugoslavija, iako Hrvatska to nije već 20 godina. Stoga na neki način, da bi pristao na takve poruke, naprosto moraš biti budala. Istodobno se događa fašizacija društva i sijanje antisrpskog raspoloženja iz čista mira, samo da se dobiju glasovi. U Hrvatskoj nikako da se shvati da premijerka sada potiče antagonizam prema Srbima ili Jugoslavenima ne samo zato da se zajebu Hrvati, već su to procesi jedne stvarne fašizacije društva. Prije nekoliko je dana zastupniku oporbe Željku Jovanoviću ukinut saborski imunitet jer je vladajuću stranku proglasio zločinačkom organizacijom, što je nečuveno. Nikada u 20 godina saborskom zastupniku zbog izgovorene riječi nije skinut imunitet, a taj isti Sabor nije skidao imunitet Branimiru Glavašu zbog ratnih zločina. Sanader je sada glavni zlotvor, kriminalac, ali ljudi koji su ubijali to nisu. Danas nitko neće izaći na ulicu za Sanadera i vikati "heroj, a ne zločinac", ali vikat će to za Mirka Norca. To je ta fašizacija društva koja se već uvukla kapilarno, u smislu jedne nepriznate fašističke prakse.

Vandalski antifašizam i sustavni fašizam

Prizor s recentnog splitskog prosvjeda (Photo: Tino Juric/PIXSELL)U Hrvatskoj još ima gradova koji imaju ulice nazvane po Mili Budaku, koji je bio ministar bogoštovlja u NDH. I prije nekoliko je dana u Slavonskom Brodu, koji ima tu ulicu, u gradskom vijeću ponovo pokrenuta rasprava da se preimenuje ta ulica. Međutim, većina u gradskom vijeću odlučila je da to nije potrebno. Sutradan je netko anoniman prolio crvenu boju na nekoliko mjesta u gradu, preko ploča s natpisom Ulica Mile Budaka. Idući je dan u Jutarnjem listu osvanula vijest od deset redaka, ravno dvije rečenice, o tome kako je nepoznati počinitelj uništio te ploče, a naslov vijesti bio je: „Vandali uništili table s Ulicom Mile Budaka". Dakle, oni su već vandali. Jutarnji list je najliberalniji dnevni list u Hrvatskoj, ali postalo je normalno da to bude neki vandalski antifašizam. Imamo vandalski antifašizam i sustavni fašizam.

Kako je došlo do toga da fašizam bude zakonit, a antifašizam vandalski, odnosno protuzakonit? I kako to da simpatizeri fašizma funkcioniraju kao dio sustava, kao nekakva općinska većina koja nešto izglasuje, a za bilo kakvu antifašističku inicijativu moraš praktički biti ilegalac koji krši zakon i kojega Jutarnji list na kraju krajeva naziva vandalom?

Najveći ideološki prekršaj

Jugoslavija de facto postoji tek kao bivša Jugoslavija jer je svakom od ovih nacionalističkih režima ona nužno potrebna kao nekakvo odlagalište zla. Utoliko se i ova kampanja HDZ-a zapravo temelji na Jugoslaviji. Nedavno sam u jednom izvrsnom tekstu na Peščanikovoj web stranici pročitao podatak koji prije nisam znao o kretanju broja Jugoslavena kroz popis stanovništva. Tako je, recimo, na popisu stanovništva 1981. godine u Hrvatskoj bilo oko 405,000 deklariranih Jugoslavena. Oko toga je inače postojalo mnogo predrasuda. Naime, u Hrvatskoj je u odnosu na broj stanovništva bilo puno više Jugoslavena nego u Srbiji. Hrvatska je uz Bosnu i Hercegovinu bila bastion jugoslavenstva i pritom ne vrijede one predrasude da je najviše deklariranih Jugoslavena u Hrvatskoj bilo u krajevima s najviše Srba. Najviše Jugoslavena u Hrvatskoj u prosjeku je bilo u Istri i Slavoniji te u gradovima. Ali na popisu stanovništva 2001. godine broj je s tih 405,000 pao na 176 registriranih Jugoslavena. Rezultati popisa 2011. godine koji je napravljen nedavno još nisu objavljeni, ali taj broj je sada sigurno dvoznamenkast. To govori da je danas reći da si Jugoslaven u Hrvatskoj apsolutno najveći ideološki prekršaj koji možeš napraviti prema postojećem režimu. U stvari, gomila ljudi svoju intimu čuva od golog straha i deklarira se etnički ili bilo kako ili nikako, ali Jugoslaven je prokazana kategorija.

Pobuna bez uzmaka

I sada, razmišljajući o jugoslavenstvu kao jednoj pomalo čudnoj gnostičkoj kategoriji, ja se nikada nisam osjećao Jugoslavenom u doba dok je Jugoslavija postojala, ali javno deklarirano jugoslavenstvo danas u Hrvatskoj sadrži toliki heretički potencijal da čovjek koji se želi zaista radikalno suprostaviti postojećem sustavu vrijednosti, a da to ne bude kozmetički, gotovo mora usvojiti jugoslavenstvo kao dio svog identiteta. Tu nema ničega ni državotvornog ni sentimentalnog. Jugoslavenstvo danas ima smisla samo kao dosezanje one razine pobune s koje više nema uzmaka. Dakle, time se ono paradoksalno vraća nekim svojim starim, stvarnim korijenima."