Ivo SanaderSanaderov odvjetnik Čedo Prodanović požalio se sudu na curenje informacija i svjedočenja svjedoka u medije.

"Znam da ne možete puno učiniti, ali ulažem prosvjed", rekao je Prodanović i dodao kako u ovom slučaju ispitivanje Božene Ključarić čiji je iskaz objavljen u dnevnim novinama, više nije regularno.

Tužiteljica Tamara Laptoš odbacila je bilo kakve insinuacije da informacije cure iz DORH-a ili sa suda.

Sudu se takođe obratio i Sanader koji je zamolio da se takve stvari ne događaju jer krše njegova ljudska prava i štete njegovoj obrani.

"U pitanju je moja koža. Imam pravo na pošteno suđenje. Apsolutno su ugrožena moja ljudska prava", rekao je Sanader i na kraju dodao kako je jedini logičan zaključak da su mediji do informacija došli preko optužbe.

Valentić na klupi za svjedoke

U nastavku suđenja Ivi Sanaderu svjedoči nekadašnji premijer Nikica Valentić. Na početku svjedočenja, Valentić je opisao tadašnju situaciju u ratom pogođenoj Hrvatskoj, objasnivši zašto je prihvatio Tuđmanovu ponudu da postane premijer.

Photo: Petar Glebov/PIXSELL"Bilo je vrijeme rata s neposrednom opasnošću gotovo svih gradova. Prijetio nam je energestski kolaps, a inflacija je u to vrijeme bila 40 posto mjesečno, a prijetio nam je tzv. argentinski sinfrom, odnosno progresivni rast inflacije koja bi dosezala i par mjeseci i preko 1000 posto. Uz to Hrvatska se brinula o 630 000 izbjeglica i prognanika. Dolaskom na čelo vlade poduzeli smo mjere da se ta situacija prevlada.

Prihvatio sam dužnost uz nekoliko uvjeta jer nisam po svom habitusu profesionalni političar. Jedan od njih je bio da ću dati ostavku kada Knin bude oslobođen, i tako je bilo. Drugi uvjet je bio, a Franjo Tuđman je na to pristao, da poduzmemo oštre ekonomske rezove", rekao je Valentić na početku svoga svjedočenja.

Divlje tržište

Valentić kaže da se ne sjeća detalja i nijansi oko toga kada i gdje su počeli pregovori s Hypo bankom o spornom kreditu. No, ističe da se 'općenito sjeća' ove priče. "Potpredsjednik Granić je otvorio problem veleposlanstva. Tada smo imali samo veleposlanstvo u Beču i Čileu. Granić je tražio ishođenje kredita. Budžet je postao svetinja u našoj vladi te je svakome ministru rečeno da paze na svaku kunu, pazilo se da se ne probije proračun bili. Makar pod šatorima, nismo htjeli srušiti ekonomski program. Tražili smo od Ministarstva financija suglasnost, a dogovor je bio da se pristupi realizaciji kredita za kupnju veleposlanstava s tim da rok za otplatu ne bude kraći od 7-8 godina", rekao je Valentić, koji misli da je inicijativa za dizanje kredita došla od Granića i da je tema kredita na dnevnom redu Vlade bila negdje od ljeta do Božića 1994. godine.

Foto: Tomislav Smoljanović (arhiva)"Pretpostavljam da je Mate Granić predstavio prijedlog Vladi, ali nisam siguran. Često se događalo da ministra nije bilo pa su zamjenik ili pomoćnici predstavljali prijedloge", prisjetio se, dodajući kako je po zakonu, općenito govoreći, za financije Ministarstva vanjskih poslova odgovoran ministar vanjskih poslova.

Ministar je potpisivao ugovore

Upitan od strane odvjetnika Čede Prodanovića tko je bio ovlašten za potpisivanje ugovora o kreditu, Valentić je odgovario da je premijer potpisivao odluke, a da nitko osim ministra nije mogao potpisati ugovor na temelju te odluke. "Nije bilo moguće da bilo tko potpiše ugovor osim ministra na temelju odluke koju potpisuje premijer. Postojala je delegacija nadležnosti u svakom ministarstvu, ali to je unutarnja stvar svakog ministarstva. Ja ne znam u kojem je ministarstvu tko što radio. Ne isključujem mogućnost da je ministar delegirao svog zamjenika da potpiše takav ugovor, ali u konkretnom slučaju mislim da ju je ipak potpisao Granić", kazao je.

Tko je mogao potpisati ugovor?

Da li se sjeća tko je mogao biti ovlašten za potpisivanje spornog ugovora umjesto Mate Granića, pitao je Ivo Sanader Valentića, na što je ovaj odgovorio da ne zna, a da je o delegiranju ovlasti govorio samo načelno. Sa Sanaderovom konstatacijom kako je to mogao biti ministar financija Božo Prka, završeno je Valentićevo svjedočenje.

Valentić je na samom početku svjedočenja napomenuo kako je to bilo razdoblje u kojem tržište kapitala uopće nije postojalo u Hrvatskoj.

Kao ilustrativni primjer naveo je Tuđmanovo korištenje Ininih kartica kad bi putovao u inozemstvo. "Jedino je INA mogla dobiti naftu uz odgodu plaćanja, preko akreditiva, zahvaljujući svojom ranijem statusu i poziciji na tržištu. Primjerice, kad smo se s Tuđmanom dogovarali za put u inozemstvo, INA je davala kartice kojim je jamčila plaćanje troškova. Predsjednik nije imao kartice. Eto kakva je situacija bila", istaknuo je, dodajući kako u to vrijeme u Hrvatskoj nije bilo stranih banaka.

"Sanader i Kulterer su se sastajali nekoliko puta"

Nakon Nikice Valentića na klupu za svjedoke došao je Sanaderov bivši savjetnik Miroslav Kovačić.

On je u svom svjedočenju objasnio kako je znao da su se vodili pregovori o kreditu Hypo banke krajem 1994. i početkom 1995. godine. Istaknuo je kako je pregovore vodio Sanader u ime Ministarstva vanjskih poslova. Rekao je da su na nekim od tih sastanaka bili prisutni i Wolfgang Kulterer te Mate Granić.

Potvrdio je kako su se Sanader i Kulterer sastajali u nekoliko navrata, a on ne zna točno o čemu su razgovarali.

Pred sudom se potom pojavila Božena Ključarić, direktorica Elana. Prepričala je svoj susret sa Sanaderom kad su na sastanku sudjelovali Martin Katičić, Wolfgang Kulterer, Sanader i ona.

Istaknula je kako joj nitko nije rekao da će Sanader biti na sastanku, ali nije isključila mogućnost da se on tamo slučajno našao.

Nakon svjedočenja Božene Ključarić sudac Turudić završio je suđenje za danas.