Massive Attack – ‘100th Window’ (Virgin / Dallas)

Skriveni iza pseudonima 3D, Daddy G. i Mushroom, članovi stare postave Massive Attacka uvijek su bili pomalo samozatajni, pa vjerojatno nitko osim bliskih prijatelja nije mogao do kraja razlučiti koliko su važne njihove pojedinačne uloge. Procjenu je često ometala povorka vanjskih suradnika koji su u nekim razdobljima predstavljali trademark cijelog banda. Soul pjevačica Shara Nelson na neponovljivom singlu “Safe From Harm”, Tricky na drugom LP-ju “Protection” ili pak jamajkanski reggae veteran Horace Andy čiji se glas provlači kroz sve albume Massive Attacka, preuzimali su znatan dio publiciteta, dok je studijski tim gradio svoj identitet na zapanjujuće originalnom trip-hop zvuku kakav drugi producenti jednostavno nisu uspijevali dobiti. Briljantni debitantski album “Blue Lines” iz 1991. bio je prožet plesnim ritmovima s korijenima u hip-hopu, funku, reggaeu i soulu, ali već je nakon “Protection” bilo potpuno jasno da bristolski inovatori neće nastaviti karijeru kao dance atrakcija.
Na trećem albumu “Mezzanine” Massive Attack je bio znatno bliži post-rock eksperimentima a la Radiohead nego bristolskoj tradiciji underground soundsystema koju su nastavili održavati manje poznati sugrađani Smith & Mighty. No glasove nostalgije za prošlim vremenima ubrzo je nadjačao frenetični pljesak za “Mezzanine”, definitivno jedan od najboljih albuma s kraja 90-ih. Na turneji koja se poslije prve serije rasprodanih koncerata preselila iz klupskih prostora u velike dvorane, Robert “3D” Del Naja, Andrew “Mushroom” Volves i Grant Marshall – Daddy G funkcionirali su kao besprijekorno uigrana ekipa i vjerojatno nikome iz publike nije padalo na pamet da bi to mogao biti njihov počasni krug. Iz banda je najprije otišao Mushroom, a dvije godine poslije povukao se i Daddy G. Valjda je zbog ovakvog raspleta novi album u nekim osvrtima dočekan kao solo-projekt Roberta Del Naje, iako je autorstvo i produkciju u svih devet pjesama zajedno s njim potpisao Neil Davidge (ex DNA), koji je de facto još prije pet godina promoviran u pridruženog člana banda. Novi studijski tandem sačuvao je prepoznatljivi zvuk s prethodnog albuma, a nakon citiranja The Cure u “The Man Next Door” ovdje su još više naglašeni odjeci dark-wavea iz 80-ih. Konačni rezultat je album sporijeg tempa i još mračnije atmosfere koja je možda presudno utjecala na raspored vokalnih dionica. U nekim kombinacijama spominjali su se Tom Waits i Nina Simone, na lanjskom singlu “I Against I” koji je završio na soundtracku “Blade II” gostovao je newyorški rapper Mos Def, ali na albumu su zapjevali samo Del Naja, Horace Andy i Sinead O’Connor.
Početak nije osobito poticajan jer uvodna “Future Proof” sigurno ne bi mogla upasti na “Mezzanine”, a prvo gostovanje Sinead O’Connor u “What Your Soul Sings” po svemu zaostaje za njezinim angažmanom na novom albumu Asian Dub Foundationa. Kako ni Horace Andy u “Everywhen” nije uspio ponoviti visoke domete iz “One Love” ili “Man Next Door”, nakon dvadesetak minuta doista se može posumnjati da je Del Naja nepotrebno isforsirao povratak Massive Attacka. Temperatura se polako diže tek s aktualnim singlom “Special Cases”, a onda počinje kanonada kakva se i očekivala nakon “Mezzanine”. Na “Butterfly Caught” Del Naja je opet u vrhunskoj formi, Sinead O’Connor u himničnoj “A Prayer For England” igra svoju najbolju ulogu poslije “Nothing Compares 2 U”, a Horace Andy u “Name Taken” potvrđuje da nije slučajno u ovoj priči već 12 godina. Efektna završnica “Antistar” duboko je uronjena u psihodeliju s orijentalnim začinima koja zvuči kao session Radioheada i Black Star Linera, pa je konačni rezultat znatno bolji od početnih dojmova. “100th Window” očito ne može naslijediti “Mezannine”, ali Del Naja i Davidge s nekoliko vrlo jakih aduta mogu i dalje braniti reputaciju jednog od najvažnijih europskih bandova iz 90-ih.

Bobi Cespedes – ‘Rezos’ (Six Degrees / Trolik)
Neprocjenjivo veliko znanje o afro-kubanskim ritualima Orisha i Yoruba, blizu dva desetljeća staža u obiteljskom bandu Conjunto Cespedes i dragocjeno iskustvo iz suradnje s bubnjarom Grateful Deada Mickeyjem Hartom u projektu Planet Drum, spojili su se na solo-prvijencu kubanske pjevačice Bobi Cespedes. Premda je ona odmah nakon revolucije emigrirala u SAD, iz “Yambu Rock” ili “Awayo” prije bi se moglo zaključiti kako je tek sada otkrivena u nekom predgrađu Havane. Dio zasluga za jedan od najboljih albuma “cubane” poslije Buena Vista Social Cluba svakako treba pripisati producentu Gregu Landau (Susana Baca, Omar Sosa), ali “Six Degrees” je povukao još značajniji potez angažiranjem studijskog maga Garryja Hughesa koji je našao gotovo idealan omjer tradicionalnog i modernog zvuka.

Ry Cooder & Manuel Galban – ‘Mambo Sinuendo’ (Nonesuch / Dancing Bear)
Druga Cooderova kubanska ekspedicija započela je brisanjem prašine s pucketavih mambo-jazz ploča iz kasnih 50-ih koje je američka publika svojedobno kupovala kao “lounge music”. Snimajući u duetu s gitaristom i klavijaturistom Manuelom Galbanom, Cooder je cijeli album podredio rekonstrukciji ovog stila, pa će u 50 minuta dopadljive instrumentalne fuzije, ako ne zajedno onda barem istovremeno, uživati pasionirani sakupljači “cubane” i današnji poklonici “lounge” zvuka. Nezadovoljstvo ovakvim ishodom moglo bi se eventualno pojaviti u krugu najodanijih Cooderovih sljedbenika koji se još nadaju albumu prepunom sviračkih bravura, no nakon desetak godina provedenih na “world music” sceni malo je vjerojatno da to njega uopće zanima.

Pet Shop Boys – ‘Disco 3’ (Parlophone / Dallas)
Treći remiks album u karijeri Pet Shop Boysa oslanja se na provjerenu formulu koju su Neil Tennant i Chris Love razradili još 1986. i to je možda mogla biti ulaznica za aktualni “electro” revival. No Neil i Chris su odavno izašli iz svoje najkreativnije faze, što će se u ovom slučaju pokazati kao nerješiv problem, kako u njihovim vlastitim remikserskim zahvatima, tako i u nizu od pet ujednačeno dosadnih novih pjesama. Ako vas “Disco 3” ipak izvuče na plesni podij, to će biti zbog Felix Da Housecat remiksa pjesme “London” ili zbog technoidne verzije “Sexy Northerner” koju je zaraznim ritmom podložio Tom Stephan.

Zvjezdice:
Massive Attack – 4
Bobi Cespedes – 4
Ry Cooder – 4
Pet Shop Boys – 2