Objavljeno u Nacionalu br. 834, 2011-11-08

Autor: Erol Avdović

Obamine zle slutnje

Amerika srlja u Grčku

Europa je sanirala Grčku, ali glave bi joj mogla doći Italija, dok su u SAD-u sve jača upozorenja da grčki sindrom i njih čeka

Prosvjednici protiv summita G20 nose
vesele maske političara
- ali nikome od njih
nije do smijehaProsvjednici protiv summita G20 nose vesele maske političara - ali nikome od njih nije do smijehaPonekad se čini da obični Amerikanci sa svoje sjeveroatlantske distance i zbog svoje prostodušnosti ne razumiju sasvim opasnost krize u eurozoni, jer sve svode na primjedbe o neshvatljivu mediteranskom hedonizmu, gdje se ne može bez vina i maslinova ulja. Jedino Nijemci u Americi uživaju status Japanaca, odnosno onih koji ništa ne prepuštaju slučaju, dok su Europljani, a posebno Grci, predmetom tih uglavnom stereotipnih kritika koje se temelje na strahu od događanja grčkoga scenarija u SADu. Naime, kako to pojednostavljuju i republikanci i demokrati, i Obamine reforme su skupe te su itekako daleko od toga da mutirani kapitalizam pretvore u socijalni milje Skandinavije.

NEDAVNO JE i bivši glavni inspektor (U.S. Comptroller General) David Walker upozorio na to da Americi nije ostalo više od dvije godine da se suoči s golemim troškovima reforme zdravstvenoga sustava (2014.) te donekle saniranima, ali ne i riješenim problemima kreditnog balona. On je puknuo 2008. kad se otkrilo da su i kreditne kuće, pod okriljem državno subvencionirane Fannie and Freddie, ignorirale okvire državnog proračuna, ali i tržišna upozorenja, dijeleći kredite komu treba i komu ne treba. Zato nikom ozbiljnom više ne pada na pamet ignorirati europske signale. "Mi nismo Grčka, ali mogu nam se dogoditi isti problemi", rekao je Walker, a onda su ga počeli slijediti i ostali.


Sve do predsjednika Obame koji se iz Europe sa summita G-20 vratio vidljivo potišten, bez onog osmijeha koji je imao u Brandenburgu u ljeto 2008. Za Sarkozyija i Obamu stvar je zapravo još ozbiljnija, jer ih sljedeće godine obojicu čekaju novi predsjednički izbori. Šef Bijele kuće vratio se iz Europe šutljiv i zabrinut, jer iako su nakon oštrog ukora na koncu ipak urazumili poslušnoga zapadnog studenta Papandreua, sve ih sada zabrinjava nepredvidljivi politički žigolo Silvio Berlusconi. I dok je dosad sva američka medijska mrzovolja prema Grcima očekivana jer Washingtonu nisu simpatični prosocijalistički prosvjedi na ulicama Atene i Soluna, odjednom je u prvom planu Italija, jer Rim bi mogao potopiti eurozonu prije nego rasipni, mladi i zdravi grčki anarhisti koji traže mirovine prije nego što ih zasluže. No i u Americi su shvatili su da će se europska antička drama odigrati u rimskoj, a ne u grčkoj areni. Ovaj zaključak njemačkog Süddeutsche Zeitunga još uvijek nisu prenijele sve vodeće američke dnevne novine, ali američki političari sigurno su ga svjesni. Sada Amerikanci zapravo najviše upiru prstom u Berlusconija, jer kako to tumači Süddeutsche Zeitung, euro neće propasti zbog Grčke, nego će sudbina EU biti odlučena u jednoj od njenih država osnivača, prema svemu sudeći - Italiji, trećem gospodarstvu u euro-klubu. Italija je zemlja bez koje se Europa ne može zamisliti čak ni kulturno. Iz američke perspektive - u SAD-u se uvelike razmatra podizanje donje granice za odlazak u mirovinu ne više sa 65 nego sa 67 godina - 60 milijuna razmaženih Talijana sa svojih golemih 1900 milijardi eura duga veća su opasnost za europski bankrot od 11 milijuna Grka s 355 milijardi eura duga. Povrh svega, Grčka je tek 31. zemlja prema ekonomskoj razvijenosti u svijetu i odavno ju je prešla Turska koja je već na 16. mjestu. Za Amerikance, koji još uvijek imaju 45 posto udjela u kapitalu bretonvudskih blizanaca - Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i Svjetskoj banci – sve je već na rubu skandala.

MMF je ponudio Italiji pomoć, ali se Rim koleba. Zato je i više od upozorenja kad francuska šefica MMF-a Christine Lagarde kaže: "Reformama proračuna koje Italija planira provesti nedostaje vjerodostojnosti." Na Wall Streetu su zabrinuti čak i više od Obame i ostalih političara koji u europskom domino-efektu nakon Grčke vide rušenje talijanskih kockica, ali ponajviše kroz političku dioptriju svojih izbornih utrka. Američki ekonomisti već komentiraju da se, osim smanjenja kreditnog rejtinga Italije, njen unutarnji dug neće moći refinancirati arbitrarno, bez obzira na čvrstu šaku Angele Merkel. Posebno zato što je za Italiju tržišno neizbježno povećanje kamatnih stopa koje bi čak mogle premašiti šest posto. A onda se taj talijanski dug pod tim uvjetima više ne bi mogao otplatiti bez obzira na njemačku spremnost spašavanja i Grka i ostalih Europljana.

SKANDALOZNO I PARADOKSALNO upravo je to što je poput Grčke - čiji je premijer još prošlog tjedna u Ateni odbio paket više od stotinjak milijardi europske (njemačke) pomoći - i Italija već jednom odbila financijsku pomoć MMF-a uz obrazloženje: "Hvala, ali nije nužno!" To je i bio okidač za veliku uzbunu u Washingtonu, prije nego što Wall Street na svoj način, ništa manje burno reagira na političke odluke starih Europljana. U SAD-u je iznova počelo nostalgično razmišljanje o tome kako to da su Amerikanci propustili pomoći formiranje ili barem tranziciju Starog kontinenta u Novu Europu. O tome je 2006., kada ga je Ivo Sanader posjećivao u Washingtonu, romantičarski govorio tadašnji šef Pentagona Donald Rumsfeld, ne manje važno, zagovornik daljnje promidžbe američkog vojnoindustrijskog kompleksa. Ipak, kako to uviđaju ponajprije tržišno pozitivni Amerikanci, koji svoje financijsko stanje pojednostavljuju na raspoloženje "medvjeda" kad im ide loše ili na raspoloženje "bika" kad im ekonomski rast poprimi energiju stampeda - Italija je na medvjeđoj strani Europe.

SVE POPRIMA dramatične dimenzije i zbog neizvjesne utrke za Bijelu kuću. Barack Obama u nju ulazi s gotovo nepromijenjenom Amerikom, nimalo sličnoj onoj kakvu je obećavao za vrijeme omraženog Busha. Tu je i nezaposlenost koja bi sa sadašnjih devet mogla porasti na više od 11 posto sljedeće jeseni kad se bude birao novi američki predsjednik. Američki komentatori već detaljno analiziraju da je nakon njihove usredotočenosti na Irsku sve iznova počelo u Ateni, a sada se preko Rima širi prema Lisabonu i Madridu. No ovo nije samo mediteranski problem, jer bi se sve moglo pretvoriti u novu američku recesiju. Pitanje je također je li i SAD već uključen u jednu vrstu "kreativna knjigovodstva", sličnog onom u Grčkoj, gdje bi sada najradije vratili drahmu i onda mijenjali valutne tečajeve bez globalne supervizije. Ili, kako kaže poznata analitičarka Anne Appelbaum: "Vidjela sam američku budućnost, a to je Grčka." I ironično nastavlja: "Pritom ne mislim na to da će Srednji zapad (Midwest) uskoro biti popločen antičkim ruševinama ili da će Teksašani umjesto hamburgera zavoljeti grčki feta sir, nego na to da je trenutačna grčka kriza identična krizi s kojom se SAD može suočiti za nekoliko godina."

Amerikanci se neprestano podsjećaju na taj grčki scenarij i zbog toga što je grčki dug još 2009. iznosio 113,4 posto ukupnog BDPa. Ili, prevedeno na američke brojke, procjenjuje se da je javni dug SAD-a u srpnju 2011. već dosegnuo 15.003 milijarde dolara, proizvodeći "tek" nešto više od 13.000 milijardi dolara vrijednosti godišnje. Službeno, američka zaduženost trenutačno iznosi, u gotovo "grčkim brojkama", 99,6 posto godišnjeg društvenog proizvoda. Upravo zato se Obama vratio zabrinut iz Cannesa, gdje više nitko nije govorio o Berlusconijevim seksualnim aferama.

Vezane vijesti

Hollandeov plan za Europu

Hollandeov plan za Europu

Nakon tri godine krize, Europska unija je pred šekspirijanskom dilemom: biti ili ne biti. George Soros i Christine Lagarde, predsjednica Međunarodnog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika