Objavljeno u Nacionalu br. 382, 2003-03-12

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE - Vedrana Rudan

Heroj u kolicima

Znate, ostao sam bez nogu. Žao mi je, rekla sam. Zašto vam je žao što ja nemam nogu? Čini mi se da su ljudi bez nogu hendikepirani, vi ne mislite tako, opet sam ja govorila. Što nam fali, pitao me gospodin u crvenoj košulji, raskopčao je jaknu. Sjaši majstore, htjela sam reći, ali ne možeš s herojem tako. Herojima se moramo smiješiti

Pred ulazom u banku bio je samo mlađi muškarac u kolicima. Možete li me gurnuti unutra? Nema frke, rekla sam, gurnula ga i ušla. Stalno čekam honorare koji ne dolaze, ne daju informacije preko telefona. Zatvorila sam vrata iza nas. Hvala lijepa, gospođo. Bilo je vruće, četiri pulta, dva prazna. Stajali smo u repu i šutjeli. Gospođo, rekao mi je mladić u kolicima, vidite, stojimo i šutimo, dva pulta ne rade. Da, rekla sam. Znate, ostao sam bez nogu.

Žao mi je, rekla sam. Zašto vam je žao što ja nemam nogu? Invalidi znaju biti pravi davež. Čini mi se da su ljudi bez nogu hendikepirani, vi ne mislite tako, opet sam ja govorila. Što nam fali, pitao me gospodin u crvenoj košulji, raskopčao je jaknu. Sjaši majstore, htjela sam reći, ali ne možeš sa herojem tako. Herojima se moramo smiješiti. Kako bi izgledalo da davitelja u kolicima pošaljem u kurac? Ispalo bi da smo nezahvalni, mi izvan kolica. Oni zbog nas vrte kotače. Paaa, rekla sam, nije vam lako, ne možete sami otvoriti vrata. Uvijek naleti netko, gospođo. Okej, pomislila sam, naletjela sam. Okej, majstore, aj, šuti malo, budi dobar kad si lijep u crvenoj košulji. Ne možete hodati, rekla sam. Ljudi su govorili u svoje mobitele. Ovo su motorna kolica, rekao je mladić, brži sam ja u njima nego vi koji imate noge, hoćete li da se mijenjamo?

Ne bih, rekla sam veseljaku. Ljudi su postali drugačiji, rekao je muškarac u kolicima, u ratu i odmah nakon rata, uvijek bi me netko gurnuo prema šalteru, preko reda, u pošti, u banci. Stari moj, za kurac krasni ostavio si negdje noge dvije. Ljudi zaboravljaju, rekla sam, svi smo nezahvalni. Palo mi je napamet, možda ne moram stajati u zagušljivoj banci, mogu izaći na frižak zrak, tko mi brani? A onda su se vrata otvorila i zatvorila. Ušao je visok muškarac u crnoj jakni. Šta je ovo, ima li koga, zašto su dva šaltera prazna, urliknuo je?! Majko božja, evo i nositelja peteespea, spašavaj se tko može! Nema spasa. Junak u crnom svojim je ogromnim tijelom pokrio ulazna vrata. Ljudi su u repu šutjeli, službenice zastale i gledale ga. Vi, vi, vi, vi, vama govorim! Meni, pitao je muškarac u kolicima? Vama, da, vama! Dao si noge za Hrvatsku, a čekaš njihovu milost?! Ove kurve nemaju milosti! Nemoj na njih računati, brate, ne na njih! Šta je, puče?! Ako želiš svoja prava, urlaj, puče! Mogu čekati, rekao je muškarac u kolicima.

Žalosno, rekao je muškarac u crnom, dao si noge za Hrvatsku! Kurvo, urliknuo je i pogledao službenicu, zovi šefa, kurvo! Službenica se digla i vratila sa šeficom. Izvolite, gospodine. Ranjenik u kolicima čeka, rekao je muškarac, vi tamo drkate iza zatvorenih vrata. Zašto se borio?! Da biste vi kurve pile kavu, dok pošten svijet čeka u repu. Ni svjetla nema ovdje! Dajte nam svjetla! Gospodine, rekla je šefica u sivom kostimu i bijeloj bluzi, sada je smjena, imajte strpljenja. Za koji bih kurac morao imati strpljenja?! Držite nas ovdje u mraku, čekamo milost vas gadova! Mi v a s plaćamo! Vi držite n a š novac! To je ludilo! Jebete nas protiv naše volje i još vam plaćamo?! Otvaraj svjetlo, kurvo! Dajte lovu heroju u kolicima!

Gospođa je otišla, siva vrata su se otvorila, zatvorila, odjednom su iza pultova sjedile četiri službenice. Bljesnulo je svjetlo. Vidite, gospođo, rekao mi je muškarac u crnom, treba samo urlati. I ja želim urlati, rekla sam bez ikakve potrebe. Želim vrištati aaaa, ne bijesno, htjela bih normalno urlati, samo aaaa, da mi bude lakše, ako razumijete što želim reći. Muškarac u crnom me nije čuo. Šta je, šta gledaš, heroju?! Htio si dati život za Hrvatsku, a sad nemaš muda govoriti okolo da si dao noge i da imaš neka prava, nemaš muda… Ej, nemaš noge, da li ti je kurac ostao, ej, majstore, tebi govorim?! Čovjeku u kolicima čelo je bilo mokro. Ostao mi je kurac, rekao je. Ne šapći, to nije mala stvar, nemaš nogu, imaš kurac, jebote!

Trebao bi nositi plakat, cure misle da si i bez nogu i bez kurca. Imaš kurac, to je i n f o r m a c i j a! Ali ako to nitko ne zna, to je hendikep, ti si, čovječe, bez plakata hendikepiran! Super si prošao, zamisli da si ostao i bez kurca, da si i kurac dao za ovo, za pravo da u njemačkoj banci čekaš u repu satima, tih poput miša, čekaš svoju lovu u njemačkoj banci, jebote, jebote… Zašto vi koji ste dali noge ne dignete ton, jebo vam pas mater mutavu! Ja se ne žalim, rekao je muškarac u kolicima. Zato ti i je tako! Moraš dignuti glas, jebote! Ej, majmuni, šutite i šutite!

Imamo smjenu, smjena, smjena, ko vam jebe smjenu?! Organizirajte posao tako da ne čekamo svoje pare! Kurve u sivom, dajte prednost heroju?! Gdje si bio, heroju, u Lici? U Gorskom kotaru, rekao je muškarac u kolicima, u Škodi, cesta je bila mokra…Uh, rekao je muškarac u crnom, uh! Koja je ovo zemlja?! Koja je ovo zemlja?! Svi šalju lažne poruke! Heroji izgledaju ko kukavice, kukavice ko heroji!
Rekao sam ti, nosi plakat, jebote! Nosi plakat! Neka ti na njemu piše Nisam heroj! Ja zaboravljam. Komad željeza mi je u glavi, čovječe, zaboravljam! Nosi plakat, jebote! Nemoj da mi srce pukne kad te opet negdje vidim!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika