Objavljeno u Nacionalu br. 382, 2003-03-12

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI - Ivan Starčević

Tjedan mozga naših policajaca

Naš je policajac pustio da stotine njegovih kolega tri dana gacaju po dravskom blatu i ganjaju ubojice koje je on izmislio samo zato jer se ranio neoprezno čisteći svoj pištolj

24 SATA
Srijeda, Nova TV, 19.30
Četiri kaktusa
Osim bijednom razinom slike i produkcije uopće, diletantski Dnevnik Nove TV uvijek nas obraduje i nekim dodatnim samoranjavanjem. Najčešće voditeljica Jelena Buljan najavi neki prilog i gleda nas nemoćno satima i danima, uz silan trud da ne trepne i pusti suzu po maskari, ali priloga nema i nema, pa se ona ispriča i idemo dalje, do sutrašnjeg dana i isto takvog podviga. U podvige spada večerašnji razgovor kronično netalentiranog Branka Vukšića koji je pod stare dane odlučio spisku svojih propalih ali uvijek korisno spojenih zanimanja (kazališni kritičar i urednik, tv kritičar i urednik) dodati novo dvojstvo: tv voditelj i urednik.
Iako je događaj tjedna samoranjavanje koprivničkog policajca, nije loša ni ta rana koju si je zadao čovjek godinama naviknut da objavljuje sam sebe. Novinar s posebnim potrebama (mora biti i sam sebi urednik) ima unutar «24 sata» rubriku znakovita naslova (vjerovali ili ne: «Specijal») u koju zove političare, a večeras je tu dvojbenu čast imao novinski izdavač s bombom pod autom.
Sebeurednik i sebevoditelj Vukšić, na kraju razgovora s Ninoslavom Pavićem htio je reći nešto što bi servilnošću lijepo zaokružilo sav njegov trud oko dirljivog iznošenja dosadašnjih uspjeha i budućih planova našeg Tutle koji je Vukšićevom zaslugom ispao, u najmanju ruku, nešto kao vlasnik Nove TV. U svakom slučaju, voditeljeva briga za gosta bila je znak posebno snažnog osjećaja solidarnosti koje osoblje domaćinske tv gaji prema gostu čiji je auto prije tri dana raznijela bomba. I kako se naš dvojstvenik oprostio od gosta mu Tutle-Mutle? Počeo je kao pop s oltara s «ja vam želim sve više mira», ali je odmah izgubio koncentraciju i kao zadnji patetični duduk izvalio «i sve manje bombi». Mora se priznati da se vidjelo kako našeg bombardera Vukšića odmah hvata panika zbog svake pojedine bombe koju je ispustio, pa je hitro dodao «niti jednu, da ikada pukne u Hrvatskoj». Dakle, da ponovimo: «Ja vam želim sve više mira i sve manje bombi, uf-uf, brlj-brlj, niti jednu, da ikada pukne u Hrvatskoj». Što je Pavićev domaćin time želio reći? Da gostu želi bombu u nekoj drugoj zemlji, kako bi sigurnosni rejting Hrvatske ostao netaknut? Vrag će ga znati, bolje se ne miješati u te mistične relacije prvaka naše medijske scene.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.10
kaktus
Dan kasnije, Goran Milić počeo je intervju s onim istim uvaženim Tutlom-Mutlom od jučer pitanjem «kako ste», a upitani je odgovorio istim onim svojim trpkim jučerašnjim osmijehom prekaljenog borca za novinarske slobode, kojeg ni bomba pod bilo kakvim autom ne će omesti: «Pa, bilo je i boljih dana». Nismo stigli ni primijetiti da taj intervju opasno sliči onom jučerašnjem koje je T-M dao Bošku Buhi Nove TV (Branku Vukšiću), kadli se trpkim komentarom oglasio sam Goran Milić. Ninoslav Pavić, rečeni T-M, ga je prevario, to je «faul s leđa», čim se natračao s Milićem Pavinho je otrčao u Novu TV i tamo dao intervju, pa stoga HRT ne će objaviti ništa, nego će sve što je bombardirani Pavić rekao o predsjedniku Mesiću, o Pukaniću i o tko zna čemu još, lijepo biti spremljeno u arhivu i čekati bolje dane, možda kakav dokumentarac.
Na prvi, drugi i deseti pogled čini se da je Milić postupio kao simpatični kičmenjak, ali na jedanaesti: čemu to cviljenje zbog ukradene ekskluzivnosti? Dvometraš Goran mogao je taj svoj nesporazum sa svojim malim tamnoputim gazdom i prijateljem riješiti fino u četiri oka, a ne tužakati Mutlu u trenutku kad mu je jedan auto uništen, a pod drugi mu pater Vukšić želi još barem malo bombi bilo kada, možda u neposrednoj budućnosti. Grozna je i bolesna ta taština tv ljudi: u trenutku kad se totalno prostro pred Pavić-Mutlom-Tutlom i dao mu da javno olajava koga god hoće, g. Goran Milić demonstrativno povlači svoje usluge, jer nisu dovoljno cijenjene. On treba biti ekskluzivni medijski servis, on i njegovih desetak posto gledanosti, a ne Branko Vukšić i njegovih tri posto.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Četiri kaktusa
Aleksandar Stanković pozvao je voditelja koji se zove Siniša Cmrk (u daljnjem tekstu samo prazno C bez točke) da objasni zašto je udario svoju asistenticu i da se zbog toga ispriča. Pedeset minuta prazni C je lijepo objašnjavao kako se naglo okrenuo prema asistentici i s obje ruke je odgurnuo, jer je bio izazvan. Ona mu jedanaesti put iza leđa govorila da mu mora nešto reći i time ga ometala u koncentraciji, iako je on svima davno rekao da mu za vrijeme snimanja ništa ne smiju priopćavati, čak ni to da mu gori kuća i kućište. On je svoju suradnicu više onako rutinski odgurnuo, a pritom ju je nenamjerno svom snagom dlanom opalio po uhu. Pedesetminutni uzaludni trud gospodina C da objasni neobjašnjivo i dopusti nedopustivo totalno je pao u vodu i za sva vremena titanički legao na dno kad je u studio, na kraju emisije, kao posebno iznenađenje domaćina i gazde Stankovića, ušla mlađa ženska osoba s taškom preko ramena, tj. osoba koju je C užasno nenamjerno gadno odalamio tijekom radnog procesa.
Voditelj još nije uspio do kraja ni izreći ime i prezime zlostavljane mlade gospođe, a C se već uspio pokroviteljski raspekmeziti: «Marijetica, dođi dušo». Umjesto da se bar pokunji zbog grozne svinjarije koju je učinio, C je blistao u svoj svojoj silini pozitivnog sjaja svoje još pozitivnije neponovljive osobnosti. Te Marijetica ovo, te Marijetica ono, ti, dušo, jako dobro radiš i sad mi je žao kao što mi te je bilo žao kad si držala led na uhu kad sam te klopio, ali što mogu kad ti nisi član ni jedne udruge koja bi te štitila, no usprkos tome uvijek ćeš biti dobrodošla u mojoj ekipi, gdje možeš raditi na puno mjesta.
Drage čitateljice i čitatelji, zanemarimo robovlasnički cinično podsjećanje «Marijetice» da je gospodinu C prepuštena na milost i nemilost, jer nije članice ni jedne cehovske udruge, sve je to turbo mali show prema C-ovoj demonstraciji totalne odsutnosti bilo kakvog uvažavanja činjenice da je «Marijetica» odrasla osoba i da «Marijetica, dušo» nije djetešce koje brižni tatica tješi da ne bi briznulo u plač. Tatica ga je nehotice, u igri, malo jače lupio po guzi, pa dijete sad iskrivljuje ustašca u bolnu grimasicu, ali tu je big daddy i dijete, zahvaljujući njegovoj očinskoj umješnosti, ne će proliti ni suzice.
Udariti svoju asistenticu, u zemlji u kojoj svakih petnaest minuta jedna žena bude pretučena i pridružiti se tim svojim skromnim doprinosom općem trendu, pa nakon toga pred hrvatskom javnošću glumiti brižnog taticu, znači počiniti dva nasilja za redom. Prvim, poslije kojeg je «Marijetica» držala led na uhu, C je povrijedio jednu osobu, a drugim sve živo u Hrvatskoj, što je dosad najveći uspjeh kako emisije «Nedjeljom u dva», tako i «Turbo Limach Showa».
Bravo, dečki i muškarčine, svaka vama čast.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 15.00
Četiri kaktusa
U Vijestima uvijek pouzdane HRT još traje bjesomučno uspješna potraga za dvojicom fantoma koji su, s udaljenosti od 1 cm, neopaženi nastrijelili koprivničkog policajca i pobjegli čamcem uzvodno. Iako je, baš nekako u doba emitiranja ovih Vijesti uvijek pouzdane urednice i još pouzdanije novinarke Mirjane Hrengek, iz Zagreba u Koprivnicu putovala forenzičarka Halifax s nalazom tragova baruta na odjeći policajca koji se propucao, nacija je informirana o optimizmu koprivničke policije kojoj se «i dalje javljaju mnogobrojni građani s informacijama» i koja se nada kako će, «zahvaljujući sve većem broju tragova i informacija, uskoro pronaći nepoznate počinitelje». Sve je to u roku odmah, u 19.30 h, postalo prvorazredan humoristični materijal

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
vijenac
Prva vijest je ono što bi Hrvatsku trebalo lansirati na sve svjetske tv postaje: hrvatski policajac je lagao da je netko na njega pucao, sam se ranio i pustio da zbog njegove izmišljotine stotinjak njegovih kolega tri dana gazi blato u potrazi za tobožnjom dvojicom krijumčara. Ako se dobro sjećamo, bila je uključena i mađarska policija, ali je nakon jednog dana ona prestala tražiti. Naši su bili uporniji, posebno je graknuo sindikat policajaca (dokle će nas ubijati), letjeli su helikopteri nad Dravom, dan je čak i približan opis kriminalaca, novine su javljale o obruču koji se steže, hvaljena je suradnja građana i uopće sve je bilo kao rođeno za bolju epizodu u češkom filmu. Cijelim tim događajem poboljšana je ružna slika koju javnost ima o našim policajcima. Ona više nije jednostrana.

DOBRO JUTRO, HRVATSKA
Ponedjeljak, HRT 1, 7.05
vijenac
Kao što već cijela Hrvatska zna, sinoć je Dnevnik počeo viješću koja je obišla svijet: hrvatski policajac tri je dana pustio nekoliko stotina svojih kolega da traže čovjeka koji ne postoji. U Hrvatskoj danas počinje Tjedan mozga, obavještava nas u osam ujutro liječnik i prof. dr. sc. Miloš Judaš koji u studiju sjedi s voditeljima Suzanom Pardačer i Davorom Meštrovićem. Sve što je u vezi s tajnama mozga, zbog posebnih okolnosti koje su nastupile dvanaest i pol sati ranije (u nedjelju u 19,30) h, Hrvatska prima sa zahvalnošću koja je tim veća jer je 21. stoljeće, kaže prof. Judaš, proglašeno Stoljećem uma, a posljednje desetljeće 20. stoljeća (1990. do 2000.) bilo je, po odluci američkog predsjednika, Desetljeće mozga. U tom Desetljeću mozga znanstvenici su o mozgu saznali više nego u proteklih 150 godina.
Voditeljica Pardačer uvodno priopćuje prof. Judašu da je mozak još uvijek velika tajna, s čime se profesor slaže, ali i napominje da je Stoljeće uma naprednija faza Desetljeća mozga. U Stoljeću će biti moguće istraživati svijest, emocije i osobnost na vrlo konkretan način, a ne samo naklapati o njima. Sada se može snimati mozak u aktivnosti, tj. može se vidjeti koji se dio mozga aktivira, npr. kad se čovjek boji.
I da zaključimo: ništa logičnije da u Tjednu mozga i Stoljeću uma imamo vijest o tajnama ljudske duše koja se tri dana borila s grijehom počinjenim nad stotinjak svojih kolega koji su žestoko tražili dvojicu kriminalaca koji ne postoje. Pažljiviji čitatelj odmah će prosvjedovati: kakva duša, gdje je tu mozak? E, njega, dragi pažljivi čitatelju, tu naprosto nema.

Vezane vijesti

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

DNEVNIK 3 Srijeda, HRT 1, 23.03 “Na Braču sam. Inače, Sinišu Kovačića je nemoguće braniti, sjećam se kako je nemoralno napao svoju kolegicu Anu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika