Objavljeno u Nacionalu br. 384, 2003-03-26

Autor: Vedrana Rudan

Zloće i povrće - Vedrana Rudan

Moje ime je Nevjernica

Živim u Trsatu. Moja je kuća od crkve udaljena, zračnom linijom, jedno pedeset metara. Svake nedjelje, u kasno poslijepodne, uvijek isti pop izađe iz velike trsatske crkve, uđe u crkveni perivoj, pa uzme megafon u ruke, pa zatuli na pedeset metara zračne linije o Isusovim mukama! Bez kršćanske milosti! Zatvaramo prozore, zatvaramo vrata, stavljamo jastuke na glave!

Vedrana RudanVedrana Rudan. N e v j e r n i c a! Šta je? Štaaa jeee? Sjednete u kino, lik na ekranu kaže, moje ime je Bond, Džems Bond! Postoji li Bond, postoji li Džems Bond? Postoji kurac! A nitko se ne smije kad komad kaže, moje ime je… Kužite?! Nitko ne viče iz tame, aj stari, ne seri, ne postojiš, nema te! Nema te, Bond, ne pizdi, Bond! Kužite, čovjeku koga nema nitko ne govori, nema te, a mene koje ima, Ja Sam Žena Koje Ima, kužite, mene nema?! Maj nejm iz Nevjernica! N e v j e r n i c a! Ima me! Ima me! A nema me! To me uznemiruje. I moja majka je nevjernica, i njeno ime je Nevjernica! I otac mi se zove Nevjernik! Mi smo iz porodice Nevjernika! Ima nas, i m a nas! Zašto se moram derati, vrištati, nositi plakat, ?! Nosiš, govoriš, urlaš, zaustavljaš ljude, nema pomoći! Gledaju te, ne vide te, otresaju tvoju ruku sa svoga rukava. Govna! Slijepa! Gluha! Maj nejm iz Nevjernicaaaaaaaaaaaaaaa! Du ju spik ingliš?! Idete svijetom, ne razumijete ingliš?! Okej. Ajmo polako.

Živim na Trsatu, to vam je gradić na brdu iznad Rijeke, ima veliku, veeelikuuu crkvu, uskoro će u tu crkvu doći papa. Kužite, p a p a! Onaj stari gospodin koji se do jučer jedva vukao, a sada se počeo hraniti “u zoni”, pa mu je bolje. Riječi su mu jasnije, manje se trese, taj će gospodin doći na Trsat u tu crkvu. Nema stotinu papa na ovome svijetu, ima jedan, zato je to v i j e s t ! Moja je kuća od te crkve udaljena, zračne linije, jedno pedeset metara. Da, imate pravo, kakvu ulogu u životu čovjeka, dakle bića koje nema krila, igra podatak da je nešto udaljeno od nečega pedeset metara z r a č n e linije? Možda to nije bitno, ne znam fiziku, ali mislim, tako mi se čini, da ako je nešto od nečega udaljeno kratkom, z r a č n o m linijom, onda se zvuk bolje čuje. Mislim, zvuk zračnom linijom brže leti, ako je ta linija kratka… Dobro. Opustit ću se, bit ću jasna. Dobro. Jebote! On reve! Tuli! Urla! Zavija! Jebe me u glavu! Uništava mi život! Razara mi svako nedjeljno poslijepodne! Ubit ću ga! Udavit ću ga! Otići ću k njemu, reći ću mu, umukni, stoko! Začepi otvor, gade! Ovo je tvoje zadnje revanje! Ja ću… Da. Kome? U pravu ste, moram biti suvislija. Čekajte malo, ja sam u afektu, meni je pao mrak na nevjerničke oči! Ja ne vidim! Slijepi bijes me oslijepio! Kako mogu biti suvisla kad sam bijesna i slijepa! Ej, shvatite! Okej, ajmo, polako. Dobro. Dakle, gdje sam stala? Živim na Trsatu, to je gradić na brdu iznad Rijeke, samo da duboko udahnem, uh, ajmo dalje. Na Trsatu je velika crkva, u nju će doći papa, to je pedeset metara zračne… Ubit ću ga! Jednostavno ću ući na velika vrata, pitati, molim vas… Dobro, polako. Svake nedjelje, saslušajte me, čujte me, ja vas molim, ja vas p r e k l i nj e m, ljudi, ljudi dobri, vjernici moji dragi, mili, milostivi, građani Republike Hrvatske, ja sam sada, ovoga časa, ja sam na koljenima, klečim pred vama, čujte me, saslušajte me, milost, milost, miiilooost…

Okej, polako. Svake nedjelje, u kasno poslijepodne, uvijek isti pop izađe iz velike trsatske crkve, uđe u crkveni perivoj, uzme u ruke veliki megafon, priključi ga na struju, na struju su priključeni i ogromni zvučnici…. Okej, polako, samo da popijem malo vode, opet sam na koljenima, neka imam atrozu, neka me bole, neka se više ne dignem, boli me kurac, ovo vam moram reći, smilujte se, ljudi, vjernici, katolici… Ima vas devedeset i devet zarez devet posto u Hrvatskoj, ja vas molim, preklinjem… Pa uzme megafon u ruke, pa zatuli, ne zajebavam se, ne pjeva, uvijek isti pop, tuli, svake nedjelje, u kasno poslijepodne, na pedeset metara zračne linije, on tuli o Isusovim mukama! Tuli, tuli, reve, reve, revee… R e v e ! Bez kršćanske milosti! Zatvaramo prozore, zatvaramo vrata, stavljamo jastuke na glave. Mi, iz porodice Nevjernika. Uzalud. Do nas dopiru zvuci Isusovih muka. Isus se, uz pratnju strašnih urlika, vuče od postaje do postaje. Postaja je mnogo, postaja je pun kurac, vi znate koliko, ja ne znam točan broj, ali znam da ih je pun kurac! Prva, druga, treća… Isus puže, Isus gmiže, Isus stupa prema cilju mučeći se poput Isusa na križu. Okej, kužim, razumijem, nije lako tako hodati, vjerojatno je čovjek u nekoj frci, treba poštovati Isusove muke, svatko tko pati mora biti poštovan, ali… Zašto pop ne poštuje Isusa?! Isus je njegov čovjek, nije moj! Zašto prenosi njegove muke derući se u megafon?! Moraju li Isusove muke biti ekološka katastrofa? Zašto su Isusove muke, svake nedjelje u kasno poslijepodne, na Trsatu, narušavanje javnog reda i mira?! Zašto jebeni pop, kome je osjećanje milosti posao, nema milosti?! Da li je Isus to zaslužio? Ima li Isus pravo na milost?! Nije li već jednom prošao strašan put pun frki i zajeba?! Što je učinio Isus da se o njegovim mukama tako tuli?! Siroti, siroti Isus! Siroti, siroti Isus! Gad! Bešćutni! Čekaj, čekaj! Čekaj, čekaj! Maj nejm iz Nevjernica, Nevjernica! Ej, pope! Čuo si za onog gospodina koji svaku rečenicu započinje sa maj nejm iz… Naravno da si čuo za njega! Može li mu se netko suprotstaviti?! Nema šanse! Ja sam On! Ja sam Maj Nejm! Čuvaj me se! Kad dođe papa, kad dođe Sveti Otac, sagnut će glavu prema mojim usnama, a ja ću mu šapnuti u uho. Majstore, isključi im jebene zvučnike!

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika