Objavljeno u Nacionalu br. 835, 2011-11-15

Autor: Ilko Čulić

Kad Nigerija pleše, Afrika se trese

Amerikanci već godinama uvoze soul glazbu, Sade je jedna od zvijezda, a nigerijska dijaspora stvorila je nove ljubimice

Pedeset godina soul je bio američki specijalitet u kojem su mnogi stranci znali beskrajno uživati, ali samo su mu rijetki uspjeli dodati nešto svojih začina. Prve velike neameričke soul hitove servirali su potkraj 60-ih Dusty Springfield sa "Son Of a Preacher Man" i Joe Cocker s besmrtnom interpretacijom "With a Little Help From My Frinds", što ipak nije zasmetalo dugotrajnoj dominaciji zvijezda Staxa i Motowna.


Osipanje moćne afroameričke soul scene počelo je u doba disco groznice, a najdramatičniji padovi dogodili su se u posljednja dva desetljeća kao posljedica lančanog širenja R&B fast fooda. Na marginama tog procesa nastao je fenomen koji je donedavno bio zamisliv koliko i iskrcavanje Klingonaca na Manhattanu. Amerikanci su počeli naveliko uvoziti soul glazbu pa su zadnjih godina uvjerljivo najveći promet u tom žanru napravile Adele i Sade.

Mlađahna Adele zamijenila je nesretnu Amy Winehouse i brzo se nametnula kao nova prvakinja Brit-soula, ali još veće iznenađenje priredila je Sade koja je, nakon jako duge pauze, s lanjskim povratničkim albumom "Soldier Of Love" zasjela na vrh američke top liste prodavši u prvom tjednu pola milijuna primjeraka. Osvajanje Amerike nastavila je velikom ljetnom turnejom s 36 većinom rasprodanih koncerata koji su privukli 350.000 gledatelja. S jednakim oduševljenjem dočekana je u Europi pa je svjetskoj turneji "Sade Live" ove jeseni dodano još 16 europskih datuma. Utorak 22. studenoga na radost brojnih hrvatskih fanova rezerviran je za gostovanje u zagrebačkoj Areni. Koliko god se Britanci vesele njezinim uspjesima, obično su vrlo obazrivi pri svrstavanju Sade na Brit-soul scenu.

Helen Folasade Adu rodila se u nigerijskom gradu Ibadanu. Premda se nakon raspada braka svojih roditelja već u četvrtoj godini s majkom i starijim bratom preselila u Englesku, nigerijski korijeni ostali su itekako važan dio identiteta koji je Sade izgradila s istoimenim pratećim bandom. Sade Adu već neko vrijeme nije jedina soul diva nigerijskog porijekla. Sa 160 milijuna stanovnika Nigerija, koju mlađi domaći svijet zove Naija, najmnogoljudnija je afrička zemlja. Svaki šesti stanovnik Afrike živi u Nigeriji pa nije teško razumjeti odakle dolazi izreka "kad Nigerija pleše, Afrika se trese". Iz europske i američke perspektive prva asocijacija na nigerijsku glazbu nepogrešivo se lijepi za legendarnog Felu Anikulapoa Kutija. Poslije smrti genijalnog inovatora afro-beata sve počasti pripale su njegovim neosporno darovitim sinovima Femiju i Seunu, koji je naslijedio i obiteljski orkestar Egypt '80. Međutim, nigerijsku glazbu na svjetskim pozornicama ne predstavljaju samo Felini nasljednici i njegov najbliži suradnik, bubnjar Tony Allen. Između prejakih fascinacija američkim R&B i hip hop hitovima, koje je Femi Kuti u razgovoru uoči svog prvog zagrebačkog koncerta prokomentirao zajedljivom opaskom o mladim nigerijskim glazbenicima - "oni neprestano vrte američke filmove i sanjaju o tome kako će jednog dana postati Amerikanci", na putu od Lagosa do udaljenih destinacija nigerijske dijaspore razvila se dinamična soul scena s nekoliko izvanrednih pjevačica i kantautorica.

Zanimljivo, gotovo se ništa od toga nije dogodilo u Americi, gdje je najpoznatiji glazbenik nigerijskih korijena Tunde Adebimpe iz njujorškog alter-rock sastava TV On The Radio, pa čak ni u Engleskoj, gdje je najveća zvijezda nigerijske dijaspore mladi rapper Tinie Tempah. Prva viđenija predstavnica Naija-soula postala je 2006. nigerijsko-njemačka kantautorica Ayo ili pravim imenom Joy Olasunmibo Ogunmakin s paneuropskim hitom "Down On My Knees" i platinastim debi albumom "Joy". Ayo se rodila u Kölnu, karijeru je napravila u Parizu, a nastavila u New Yorku. S ovogodišnjim, trećim albumom "Billie-Eve" potpuno se uživjela u ulogu nove Billie Holliday i, za razliku od mnogih pretendentica na istu tutulu, ona je u tome potpuno uvjerljiva. Iz Njemačke dolazi još jedna sjajna nigerijska kantautorica, Nneka Egbuna, koja je nedavno objavila odličan treći album "Soul Is Heavy". Nneka je počela karijeru na hip hop sceni, što se još uvijek može čuti u rap dionicama, ali njezino osnovno opredjeljenje je fascinantan Naija-soul, koji ćete najbolje doživjeti na ljubljanskom koncertu 9. prosinca u kinu Šiška. Najveća nigerijska zvijezda u Francuskoj je kantautorica Asa (izgovara se Aša, što na jeziku naroda Yoruba znači jastreb). Njezino pravo ime je Bukola Elemide, rodila se u Parizu, odrasla je u Lagosu, a u Francusku se vratila kako bi se okušala na internacionalnoj glazbenoj sceni. S debi albumom "Asha" došla je do prve zlatne ploče, no uspjeh joj je, premda najviše pjeva na engleskom, bio ograničen na francusko i frankofonsko tržište. Prošlogodišnji drugi album "Beautiful Imperfection" bio je prejak da ne bude primijećen u cijelom svijetu pa je Asa vrlo brzo sustigla Ayo i Nneku. Njezina je specijalnost pretežno akustični soul-reggae s neskrivenim ujecajima Boba Marleya i Lauren Hill.

Najnovija, ali na domaćem terenu već sada najveća zvijezda Naija-soula je 29-godišnja pjevačica Omawumi Megbele, čija je karijera počela pobjedom u West African Idolu. O njoj se u Europi malo zna, a još manje piše, ali sudeći prema aktualnim singlovima "If You Ask Me" i "I Go Go", Nigerija je upravo dobila svoju Adele, a Sade Adu još jednu potencijalnu nasljednicu.

GOTAN PROJECT - La Revancha en Cumbia (Ya Basta)

Za desetu obljetnicu nedostižnog tango bestselera „La Revancha del Tango" Gotanovci su pripremili remix album koji će ih izravno povezati s novom argentinskom "cumbia digital" produkcijom. Većina remixera dolazi iz Zizek Recordsa, kultnog labela nazvanog po argentinskom zetu Slavoju Žižeku. Kad čujete što su King Coya, Frikstailers, Chancha Via Circuito, Fauna i El Remolon napravili od Gotanovih hitova "Queremos Paz", "Triptico", "Santa Maraa (Del Buen Ayre)", "Last Tango In Paris" i "Vuelvo Al Sur", shvatit ćete da se u Buenos Airesu posljednjih godina događa nešto mnogo uzbudljivije od medijski prenapuhanog tango revivala.

TWIN SISTER - In Heaven (Domino)

Možda je novi američki chillwave zvuk samo digitalno obrađena inačica dream-popa koji su 80-ih isfurali britanski izdavači 4AD (Cocteau Twins, This Mortal Coil) i Creation (The House Of Love, Saint Etienne), ali njujorška petorka Twin Sister u taj je okvir ugradila prilično originalan spoj post-trip hop ritmova, prigušenih neopsihodeličnih gitara i nadrealne poetike. Ekipa 23-godišnjaka s Long Islanda predvođena pjevačicom Andreom Estella osvojila je naklonost indie blogosfere izvrsnim singlovima "All Around And Away We Go" i "Bad Street", a svjetsku premijeru okončala je malo manje upečatljivim nastupnim albumom.

UNKNOWN MORTAL ORCHESTRA

- Unknown Mortal Orchestra (Fat Possum)
Iza naslovnice s fotografijom Bakićeva partizanskog spomenika na Petrovoj gori razotkriva se jedan od najinteresantnijih debitantskih radova među recentnim indie-rock izdanjima. UMO je solo projekt svestranog Rubana Nielsona koji, koliko je poznato, nema baš nikakve veze s našim krajevima. Dolazi s Novog Zelanda, a radi u Portlandu gdje je nakon početnih eksperimenata s elektronikom zaokružio vrlo inovativan gitaristički album, podjednako obilježen utjecajima neposrednih prethodnika kao što je Ariel Pink's Haunted Grafitti i drevnih uzora poput Jefferson Airplanea. No album traje jedva 30 minuta pa će nestrpljivi slušatelji vrlo brzo tražiti još materijala.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika