Objavljeno u Nacionalu br. 835, 2011-11-15

Autor: Srećko Jurdana

Tabloid fasciniran sukobom civilizacija

Primitivan bulevarski strip na temu loptaškoga sraza "kršćana" i "islamista" manifestacija je uvredljivoga neukusa koji caruje u hrvatskim državnim novinama i pokazatelj izostanka elementarne informiranosti kod njegovih autora. Turski predsjednik Süleyman Demirel bio je jedini među svjetskim državnicima koji je Franju Tuđmana svojedobno primio u službeni posjet, i jedini koji je došao na njegov pogreb

Nečuveni kulturno-politički skandal izveden je u Hrvatskoj uoči razvikane nogometne utakmice s reprezentacijom Turske. Dnevni tabloid Večernji list, koji - uz standardnu prodaju trivijalnosti - figurira za specijalnu publiku i kao političko glasilo državotvorne orijentacije, prezentirao je taj sportski duel grafički i tekstualno kao da se radi o nekakvoj starokrižarskoj (ili kakvoj već) bitci između kršćana i muslimana. Slavena Bilića prikazali su na naslovnoj stranici s kopljem u srednjevjekovnom križarskom oklopu, uz njega karikirane Turke s čalmama i sabljama, unutar novina pikturalno su razradili tu nakaradnu inscenaciju i začinili je improviziranom kronologijom povijesnih sukoba Hrvata s Osmanlijama, postavljajući jedan regularni međudržavni nogometni susret u civilizacijski krajnje uvredljiv kontekst, kao da se zapravo radi o nekakvom "nastavku historijskoga rata drugim sredstvima".


Te idiotske komparatističke dosjetke antiduhovitih urednika jednog pučko-državnog glasila proizvele su pozadinsku konsternaciju u diplomatskim krugovima u Hrvatskoj. Na turskoj strani ljudi su izražavali čuđenje nad takvom političkom agresijom i drastičnom demonstracijom primitivizma, odnosno vrlo prizemnim, ali potpuno otvorenim zazivanjem Huntingtonova "sukoba civilizacija" preko kojeg se obična nogometna utakmica nastoji pretvoriti u međuvjerski sukob ili sredstvo za namirivanje "povijesnih računa" petsto-šesto godina unatrag. U frenetičnoj stimulaciji masovnoga borbenog raspoloženja uoči istanbulske utakmice, cijela hrvatska populistička scena bila je preko medija prožeta takvim militantno-grotesknim ugođajem "historijske odmazde", kojem je spomenuti Večernji list, sa svojim opisanim kičerskim prilozima na zadanu temu, udario završnu stupidarijsku intonaciju. Može se zaključiti da je s trenerom Bilićem u križarskome kostimu s mrežastim pancirom na glavi, igračima kao "kršćanskom vojskom" i svim ostalim adekvatnim popratnim efektima, navedeni medij uspio "otvoriti novu stranicu" u hrvatskome državnome novinarstvu, ili, dramski rečeno, kolektivnu duhovnu tragikomediju dovesti do paroksizma.


Nema u Hrvatskoj kolektivnoga sporta bez ultranacionalističke baze koja ga hrani, a preko utakmice s Turskom ta spoznaja je dobila i svoju diplomatsku dimenziju. Nadalje, za one koji poznaju hrvatsku scenu prirodna je stvar da je upravo proizvod poput Večernjeg lista odlučio pribjeći opisanome tipu "duhovitosti". Novine o kojima je riječ možda su još uvijek u tajnom vlasništvu HDZ-a ili neke njegove frakcije, a uređivački su u svakom slučaju pod presudnim utjecajem državotvoraca i tuđmanovske struje koja im već dvadeset godina određuje tematiku i takt. U predočenom sklopu, tretiranje utakmice s Turskom kao produžetka povijesnoga rata s Osmanlijama, iz prizemnoga uredničkoga rakursa ideološki je komplementarno Tuđmanovu ratu protiv Bošnjaka - ili Milošević-Tuđmanovu ratu za podjelu Bosne - tijekom devedesetih.

Iz aspekta Tuđmanove politike razbijanja Bosne i Hercegovine, povezanog s njegovom legendarnom metaforom o "crvenim, žutim i zelenim vragovima", nikakva antagonizacija s Turskom, po doživljaju kreatora Večernjeg lista, ne može predstavljati smetnju. Za profile o kojima je riječ Bošnjaci su lokalna turska ekstenzija, a Tuđman i HDZ pretvarali su ih u neprijatelje, i prirodno je da se taj ideološki koncept proširi sad na Tursku kao takvu, ako je već nogomet ponudio priliku. Propagandisti prizemnosti i nosioci političko-kulturoloških atavizama uočili su, kako vidimo, sportsku mogućnost za reafirmaciju, i odlučili je iskoristiti na zapaženo nedostojan način. Primitivan bulevarski strip na temu loptaškoga sraza "kršćana" i "islamista" nije samo manifestacija uvredljivoga neukusa koji caruje u hrvatskim državnim novinama, nego i pokazatelj izostanka elementarne političke informiranosti kod njegovih autora, odnosno osoba koje su ga slavodobitno pustile u promet.

Univerzalno je jasno da moderna Turska nije savršeno nikakav simbol, širitelj ili propagator militantnoga islama. Radi se o utjecajnoj svjetovnoj državi koja brižljivo čuva tolerantnu tradiciju Kemala-paše Atatürka, vrlo primamljivoj turističkoj destinaciji, istinskoj regionalnoj sili i snažnome savezniku Amerike, Njemačke i NATO-a u cijelosti na predziđu turbulentnog Istoka. Osim toga, Turska se zadnjih desetljeća pokazala kao veliki prijatelj Hrvatske. Aktivno se zalagala za dostojan završetak bosanskoga sukoba, za ulazak Hrvatske u NATO i sklapanje niza bilateralnih sporazuma o suradnji. Turski predsjednik Süleyman Demirel bio je gotovo jedini među svjetskim državnicima koji je Franju Tuđmana svojedobno primio u službeni posjet, i jedini koji je došao na njegov pogreb. Ti podaci ponešto govore, onima koji znaju čitati, dakako.

Turske novine - za razliku od hrvatskih - posvetile su skromnu pozornost utakmici s Hrvatskom. Na naslovnim stranicama nije bila ni spomenuta. Za tamošnju javnost nije se radilo ni o kakvom "sudbonosnom" ili "historijskom" događaju, ponajmanje o "sukobu civilizacija". Okolnosti su razumljive; turska nogometna postava danas nije posebno jaka, a država kao takva suočava se sa znatno važnijim problemima, poput potresa ili rata s kurdskim separatistima. Utakmica Hrvatska-Turska može se doživjeti kao križarska relikvija jedino u glavama hrvatskih državotvornih vic-mahera. Nad glupošću njihovih dosjetki rasplakale bi se i njihove majke.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika