Objavljeno u Nacionalu br. 835, 2011-11-15

Autor: Nenad Popović

Istina o žrtvama 1941.-1947.

Eksplozivna povijest

Slavko i Ivo Goldstein napisali su knjigu koja dokumentira da je NDH bila stratište svojih građana, ali i upućuje na to da je Tito Jugoslaviju utemeljio na masakru nevinih

Ovu knjigu bi svaki roditelj trebao kupiti djetetu kad maturira ili pođe na studij. U vidu praktičnog, džepnog izdanja autori su predstavili najvažnija poglavlja svog dugogodišnjeg istraživanja najstrašnijeg razdoblja nacionalne povijesti, Drugoga svjetskog rata, i tadašnjih masovnih masakara i istrebljenja. A to još dan-danas u našoj kolektivnoj svijesti pulsira poput radioaktivne jezgre: nema razgovora o nacionalnom pitanju, demokraciji, hrvatskoj državi ili društvu koji se kad-tad ne zaustavi ili barem ne dotakne Jasenovca ili Bleiburga. Knjiga je dvojak priručnik.


U njoj nalazimo glavne podatke, slijedove zbivanja i političke i vojne sklopove unutar kojih je do masovnih zločina došlo. To nisu samo navođenja, već rezultati proučavanja, odvagivanja dostupnih podataka, procjena, studija, administrativnih akata, sve do neposrednih svjedočanstava i sjećanja. Mahom su iskapana u arhivima i samo stručnjacima dostupnim člancima i knjigama.

Golem posao, jer su režimi i ljudi koji su zlodjela činili imali dobre razloge da prikriju podatke i dokumente i time je hvalevrednija gesta dvojice istraživača da širokoj publici podastru njihov sažetak. (I jedan i drugi prethodno su o toj temi, napose o holokaustu u Hrvatskoj, napisali velike knjige.) Središnja poglavlja su s jedne strane "Jasenovac 1941. - 1947." s potpoglavljima kao "Ustaški koncentracioni logor Jasenovac" ili "Prepad krivotvoritelja povijesti na Spomen područje" i s druge strane "Kazna i osveta 1945." s potpoglavljima "Rasap i slom NDH, Bleiburg i Križni put" ili o obračunu s tzv. "narodnim neprijateljima".

Trezveni su to tekstovi, puni podataka i nikako nisu za one koji se pale na brojke i zakrvavi im se pogled na sam spomen ustaša i partizana. (Oni neka si fotokopiraju dodatak o brojevima žrtava, pa se imaju o čemu nadvikivati sljedećih pet godina.) Knjiga na dvama primjerima donosi uvid u izvorne rasprave, odnosno trajnu aktualnost masovnih zločina od prije 70 godina. To su poglavlja "Jasenovac i Katolička crkva" i "Revizionizam u hrvatskoj historiografiji".

Daju knjizi gotovo polemičku živost i intrigantnost, ali su puno važniji jer pokazuju Hrvatsku u kontekstu - a i kao jedno od glavnih mjesta - svjetske rasprave o nacizmu (holokaustu) i komunizmu (velikom teroru, Gulagu) koja se vodi od Vatikana do SAD-a, od Njemačke do Izraela, u Nizozemskoj, Belgiji i Norveškoj podjednako kao u Slovačkoj, Mađarskoj, Austriji ili u Italiji. Doslovce dramatično jest kad Slavko Goldstein piše da mu je ta objektivna rasprava osobna muka jer je njemu samome otac ubijen u Jadovnu, što je problem svih židovskih istraživača od Hane Arendt do Daniela Goldhagena. Čitati pak "Odgovor Nadbiskupskog stola" (zagrebačkog) mali je primjer za veliko, mučno i krajnje složeno javno i unutarnje crkveno preispitivanje vlastite uloge u II. svjetskom ratu i prethodnom razdoblju trijumfalnog uspona fašističkog i nacističkog totalitarizma.

A ne vodi se samo u vezi s Katoličkom crkvom, već podjednako s protestantskima. "Povijesni revizionizam" je, pak, uže pitanje. No to pitanje nije samo stručno. Kad neki nadripovjesničar dobije na utjecaju, kao kod nas Franjo Tuđman, posljedice mogu biti fatalne. Njegova izjava da je baš NDH bila i ispunjenje "stoljetnog sna" Hrvatsku je bacila u desetljetnu shizofreniju da se mora identificirati s masovnim stratištima ili barem raspravljati o tom ne samo apsurdnom, već i krajnje ponižavajućem pitanju. Obrnuto: jesu li jugoslavenski narodi željeli da im ostvarenje "sna" počne sa strašnim masakrom kraj Maribora i - križnim putom?

Ova knjiga, kao sažetak i digest o jednom od središnjih problema nacije, zamišljena je kao popudbina mlađim generacijama (jer se odnosom "crvenih i crnih" neprestano manipulira), a za širi krug čitalaca je neka vrsta zaključka i izvor pouzdanih podataka. To što na umu stalno ima žrtve (ne političare, vojnike, policajce), svakom je čini prihvatljivom, bez obzira na stav. To je čini i modernom lektirom - viktimologija i položaj nemoćnih velik su osjećaj vremena. No "Jasenovac i Bleiburg" više su od rezimea. Tekst Ive Goldsteina "Povijesne okolnosti Bleiburga i Križnog puta" čisti je eksploziv. S njime započinje neumoljivo istraživanje o tome što se zaista događalo tijekom oslobođenja u svibnju 1945.

I, kao prva žrtva pada Tito: ne prema mišljenju Ive Goldsteina, već prema njegovim vlastitim depešama i uputama. Tu se nazire pravo i gotovo prijeteće otvaranje još jednog mračnog poglavlja naše povijesti - daleko od svih mogućih skandaloznih otkrića, "pravih istina" i sličnih budalaština kojima smo preplavljeni. To istraživanje Goldstein i najavljuje, a njegov smjer ima potencijal da definitivno sruši još jedan mit - Titovu Jugoslaviju, jer čekaju Kopački Rit i Goli otok, Kočevski Rog, zagrebački Kanal i beogradske krvave noći, slučaj Hebrang, obračun s Albancima na Kosovu i masovni izgoni Nijemaca i Talijana, čitava jedna mračna strana katakombi Jugoslavije čeka da se sklopi u istraženu i dokumentiranu sliku: ljudi su počeli "nestajati" 1945., smrt je pratila povijest Jugoslavije dugo. Egzekucija Brune Bušića usred Pariza bila je jučer, a ne neke mutne 1945.

Predradnje, kamenčići za taj mozaik, već postoje, poput onih Vladimira Geigera o sudbini njemačke manjine. Već samo zbog tog poglavlja ovu knjigu treba kupiti ili barem imati na umu. Ivin otac Slavko to otvaranje novog poglavlja i honorira u predgovoru - "Staljinov totalitaristički režim unakazio je državni sistem SSSR-a i upropastio svjetski komunistički pokret" - i jasno kaže da ni jugoslavenskim komunistima povijest neće oprostiti razdoblje staljinističkog terora: "UDBA je hapsila po zakonu i mimo zakona, znala je iz zasjede ubiti bez sudovanja i suda, a svemoćni partijski komiteti određivali su sudovima koga i koliko kažnjavati."

Nije, dakle, ovo knjiga samo o Bleiburgu i Jasenovcu, već knjiga o unakazivanju - ključnoj riječi koja se tiče svih nas - i dan-danas i u svakom detalju kad otvorimo novine. A kada je počelo: ulaskom Nijemaca 1941., ubojstvom Stjepana Radića 1928., ljudskim klaonicama na Soči 1915.-17. u Prvom svjetskom ratu... svatko si mora odgovoriti sam. Odlika dobrih knjiga jest da čitaoca ostavljaju samog.

Vezane vijesti

Ustanak u Srbu: Ratovanje na pravoj strani

Ustanak u Srbu: Ratovanje na pravoj strani

Držim da i ovom prilikom vrijedi podsjetiti na poznatu Goebbelsovu maksimu kako sto puta ponovljena laž postaje istinom. To se upravo dešava u dijelu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika