Zygmunt BaumanDopustite mi da se prisjetim presude velikoga portugalskog literata Joséa Saramaga, koji - frustriran zaglupljujućom sporošću talijanske zakonske pravde - nije htio pokorno čekati da sud talijanske savjesti počne zasjedati. Saramago, avaj, neće moći osobno reagirati na presudu koju je s bolnim zakašnjenjem konačno donio talijanski narod pa mi dopustite da poslužim kao njegov glasnik - ili samoproglašeni glasnogovornik. Odabrat ću sve svoje citate iz Bilježnice (O Caderno), svojevrsnog dnevnika koji je Saramago napisao 2008-9., a objavio ga u Lisabonu Editorial Caminho 2010. godine.

Delinquenza

Saramago, velemajstor umijeća riječi, bio je poznat po tome što je svoje riječi birao s benediktinskom pažnjom i nadnaravnom preciznošću. Znao je da u talijanskom jeziku "izraz za zločin (delinquenza) ima negativni prizvuk daleko jači nego u bilo kojem drugom jeziku koji se govori u Europi". Svejedno nije oklijevao primijeniti taj izraz na Berlusconija (vidi zapis od 9. lipnja 2009.): Berlusconi "je osvjedočeno počinio raznoliki niz zločina uvijek dokazive ozbiljnosti. On ne samo da krši zakon već, još gore, stvara nove zakone kako bi zaštitio svoje javne i privatne interese - interese političara, poslovnog čovjeka i pratitelja malodobnih". Saramago također ne oklijeva zaključiti da je "Berlusconi potonuo u najbjedniju i posvemašnju izopačenost". U zabilješci unesenoj mjesec dana ranije, 9. svibnja 2009., Saramago je nazvao Berlusconija "Katilinom današnje Italije", s napomenom da za razliku od svoga antičkog prototipa Berlusconi "nema potrebu prigrabiti vlast, jer je već posjeduje, a ima i više nego dovoljno novca da kupi sve suučesnike koji bi mu mogli zatrebati, uključujući suce, članove parlamenta, zamjenike i senatore".

Raspršivanje noćne more

Jose SaramagoAli uzalud je tražio "talijanski glas" ponavljajući gotovo od riječi do riječi za Ciceronom - promijenivši samo ime onoga kome se obraća: "Dokle ćeš više, Berlusconi, zlorabiti naše strpljenje?" Upravo je ta odsutnost ostala najstrašnijom tajnom za Saramaga - a ipak to za njega (baš kao i za mene) nije bila tajna Berlusconija, već Italije. Jer Berlusconi, kako je Saramago zabilježio 15. svibnja 2009., "čini se da je ostvario podvig podjele talijanskog pučanstva na dva tabora: one koji žele biti poput njega i one koji su već poput njega". No, Saramago se nastavio nadati da mu se to samo "čini" i da će se noćna mora uskoro raspršiti.

Cicerone, gdje si?

Povijest Italije kako je vidi Saramago, kao i brojni Europljani, izgleda "kao izuzetno dugačka krunica genija, uključujući slikare, kipare i arhitekte; glazbenike, filozofe, pisce i pjesnike... beskrajan niz uzvišenih pojedinaca koji su proizveli veliki dio najboljega što je čovječanstvo ikada pomislilo, zamislilo ili postiglo". Talijanska povijest nikada nije oskudijevala plemenitim duhovima. Dakle - Cicerone, gdje si, zašto si napustio svoj položaj kada je Italija kakvu poznajemo i volimo ponovo u opasnosti?!

Zaraza & virus

Silvio BerlusconiU zapisu od 18. veljače 2009., Saramago se žali, kako će za njim ponoviti toliki ljubitelji Italije među Europljanima: "Najviše povrijeđena strana u ovome sam ja. Da, posebno ja. Povrijeđena je moja ljubav prema Italiji, kao i moja ljubav prema talijanskoj kulturi i talijanskoj povijesti. Povrijeđena je čak i moja uporna nada da će noćna mora nekako završiti i da će se Italija vratiti uzvišenom duhu nadahnutom Verdijem koji je u svoje vrijeme bio njegova najbolja manifestacija". Nakon što je dvaput - dvaput! - izabrao "ovu zarazu, ovaj virus koji prijeti Verdijevoj zemlji moralnom smrću", ovu "duboku bolest koju treba istrgnuti iz talijanske svijesti prije nego što njezin otrov prokola kroz žile i uništi srce jedne od najbogatijih europskih kultura", talijanski je narod zašao "na put u propast", "povlačeći kroz blato vrednote slobode i dostojanstva".

Silovanje zemlje

"Hoće li Talijani uistinu dopustiti da se to dogodi?" - zapitao je Saramago u krajnjem čuđenju i očaju. Ja u potpunosti dijelim njegovu zabrinutost. U drugoj, iako u mnogo pogleda sličnoj povijesnoj prigodi, Karl Marx izrazio je mišljenje da se ni jednoj naciji, baš kao ni jednoj ženi, ne može oprostiti trenutak slabosti u kojoj je baš svaka protuha može silovati.

------------------------------------------------------

BBC je izvijestio:

"Gomila je slavila ispred predsjedničke palače, uzvikujući 'klaun' dok je ulazio."

BBC-jev dopisnik iz Rima Alan Johnston saopćava da je posljednje putovanje g. Berlusconija u ulozi premijera bilo nedostojanstveno.

"Policija je jedva nadzirala veliko, neprijateljski raspoloženo mnoštvo koje je zviždalo i izvikivalo pogrde dok je prolazio njegov konvoj, a nakon ostavke otišao je na stražnji izlaz kako bi izbjegao prosvjednike."

Napisao: Zygmunt Bauman

Preneseno s portala Social Europe Journal

Prevela Diana Robaš