Objavljeno u Nacionalu br. 387, 2003-04-15

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA

Sanader u strahu od čistke po 'srbijanskom receptu'

HDZ-ov 'plan za Hrvatsku' ima jasne ciljeve: u javnosti će se hiniti borba za vlast, a tajenjem predizbornih aduta pokušat će se od mlakoga kancelara ishoditi produljenje lovostaja

HDZ po drugi put piše pakleni “plan za Hrvatsku”. Tako je imenovan predizborni program najjače hrvatske stranke čiji će se pravi sadržaj tajiti sve do početka predizborne kampanje. Tako će Sanader na još neko vrijeme omogućiti svakojako kompromitiranim članovima stranke zaštitu od uspavanog Račanova policijskog, odvjetničkog i pravosudnog aparata. Hadezeovski “plan za Hrvatsku” sročen je s vrlo jasnim ciljevima: u javnosti će se hiniti neutaživa i beskompromisna borba za vlast po svaku cijenu, a tajenjem svojih glavnih predizbornih aduta pokušat će se od mlakoga kancelara ishoditi produljenje lovostaja i izbjegavanje srbijanskog recepta kojim je na tamošnjoj sceni faktički nestalo miloševićevsko-šešeljevske opozicije. Srbijansko izvanredno stanje i u svojem bliskom susjedstvu naišlo je na adekvatan odgovor: Republika Srpska ruši se kao kula od karata, lov na BH ratne zločince žešći je nego ikada, a i hrvatska policija i Državno odvjetništvo svakodnevno je i više nego uočljivo stvari odlučilo zaoštriti, konačno shvaćajući da ih kancelarov agreement s tuđmanističkom kamarilom sve zajedno vrlo lako može dovesti na već preporučeni doručak s Đinđićem.

U pravu su svi oni koji kažu da bi se HDZ iz petnih žila htio vratiti na vlast, kao i svi oni koji tvrde da njihovo sanaderovski umiveno lice koje govori čak četiri jezika, a što se smatra jednim od udarnih izbornih aduta i obračuna s Pašalićem, nije dovoljno da zajedničare ekskulpira od odgovornosti za omogućavanje pljačke, uništavanje gospodarstva, moralno srozavanje društva u cjelini i sasvim nepravedno rješenje socijalnog pitanja, kao i očito prikrivanje i obranu počinjenih ratnih zločina. Sve Sanaderove karakteristike koje navodno ima za obavljanje premijerske dužnosti, što također spada u jedan od glavnih aduta predstojeće kampanje, nisu dovoljne da se prikrije sve zlo što ga je jedan populistički pokret nanio svome narodu uvjeravajući ga da je to u njegovu interesu. U HDZ-u su toga debelo svjesni, pa zato i ime svoga prvoga predsjednika planiraju spominjati tek u kontekstu stvaranja države, tj. tzv. realizacije tisućljetnog hrvatskog sna. Tuđmanov režim i u hadezeovskim je redovima shvaćen kao promašen, štetan i neusklađen s vremenom i prostorom u kojem živimo. Stoga se zbirka kompromitirajućih izjava vladajućih, kao i prikupljanje bodova na Pašalićevu isključenju iz stranke, odvezivanje od bahatosti i korupcije mogu smatrati tek zbirkom lijepih želja projiciranih u daleku budućnosti. Pašalićevo nogiranje iz HDZ-a pokazalo se tek kratkoročnom efektnom lopticom prebačenom javnosti u kojoj je dotični bio omrznut. Pašalić nije samo dobro predriblani predsjednički kandidat ili samo uteg oko vrata stranke koja se željela reformirati i pripremiti za europsko okruženje u kojem se Hrvatska našla Tuđmanovim odlaskom s ovoga svijeta. Šuićki doktor tek je najslikovitija metafora i metastaza tuđmanističkog koncepta autoritarne države s kojom se i vlast i oporba već godinama teško pokušavaju rastati. One znače sustav u kojem se zbog interesa političkih elita duboko uprljanih u kriminal uporno odustaje od uspostave vladavine prava, socijalno pravedne države i prava svakog pojedinca da bude uključen i informiran o svim državnim odlukama, transakcijama i aranžmanima.

Ortodoksna pašalićevština znači podržavanje svega izvaninstitucionalnog i ispodstolačkog, neprincipijelnu suradnju s Haaškim tribunalom, nepravednu transformaciju državnog u privatno vlasništvo, dirigirano pravosuđe i zloupotrebu državnih ovlasti protiv zakona, društva i pojedinca. Pašalićev makijavelizam koji je nastao pod Tuđmanovim skutima nije nikad do kraja raskrinkan i demontiran nego mu je omogućeno da i dalje živi kroz institucije sustava zaštićen Račanovim nerevanšizmom i Budišinim pokroviteljstvom nad pravom svakog pojedinca da i onda kad radi protivno zakonu i moralnim normama dobiva svesrdnu političku zaštitu.

HDZ nije u stanju pogoditi kopljem u srce institucionalizirane pašalićevštine iz jednostavnog razloga zato što ona i danas, znatno pritajenije, živi u redovima HDZ-a. Njihov zahtjev za trajnom demontažom takvog tuđmanistički zlokobnog izdanka 90-ih bio bi smrtni unutarstranački udarac. Zato je i novi “plan za Hrvatsku” tako površan. Njime se priznaje postojanje korupcije među visokopozicioniranim hadezeovcima i inzistira na jeftinim marketinškim trikovima poput remakea plakata njemačkog CDU-a, otvaranja svim marketinškim agencijama i korištenja usluga stručnjaka koji su mijenjali identitet njemačkih televizija, ili pak mobilnog stožera koji će Sanadera pratiti u cijeloj kampanji po Hrvatskoj. U HDZ-u će ovaj put pažljivo pratiti od koga uzimaju novac, kažu, kako među njima ne bi bilo kompromitiranih ljudi, kao da su baš hadezeovski redovi od Sanaderova dolaska postali prepuni blaženika. Upravo kroz tu izjavu jednog njihova dužnosnika prosijava potpuna besmislenost i trivijalnost kampanje što je pred našim očima izvode razni, ne samo hadezeovski klaunovi politike kao izdašnog prostora za besposličare, debelokošce i nekompetentne autsajdere s margine svakog ozbiljnijeg društvenog života.

Postoji samo nekoliko temeljnih pitanja koja su još prije tri i pol godine postavili hrvatski birači: zašto su ostali bez radnih mjesta, zašto su propala njihova poduzeća, zašto su poslani u mirovinu, bez kinte u džepu i prava u vjeru u bolju budućnost. Na njih se nadovezuju ona o nikad profunkcioniranoj pravnoj državi, otkrivanju tajnih tokova novca i imenima onih koji su prikrivali ove ili one zločine.

Sasvim je sigurno da sadašnji HDZ, sa Sanaderom ili bez njega, ne može dati jasan i iscrpan odgovor na ova pitanja, kao i da ne može udariti temelje jedne drukčije Hrvatske, ali, ako želi, može češće postavljati pitanja vladajućima zašto su i u ime koga odustali od traženja iscrpnih odgovora na sva ova pitanja. Iako bi tako na neviđen način potkresali grane na kojima još i dandanas jedva sjede, oni bi, baš kao i u svom novom “planu za Hrvatsku”, poslužili interesima naroda, premašujući zasluge što ih sasvim neutemeljeno, ali ipak sve rjeđe i sve tiše pripisuju svom utemeljitelju.

Račanova vlast je mlačna i neodlučna. Zgoda o brifingu za novinare koji je u Vladi sazvan nakon ubojstva Zorana Đinđića, a na kojem je novinarima toplo preporučeno da donesu zaključke kako je to najbolji pokazatelj što bi se dogodilo Račanu da je brzao s reformama, na dobar način dokumentira svu slabost aktualnog kancelarijata. To je mjesto gdje bi HDZ mogao učinkovito napadati i osvajati birače. Na žalost, to još uvijek ne smije. I u tome leži tajna hrvatskog zaostajanja. Dodaju li se tome Budiša i Tomac, s kojima se ispucavaju sve hrvatske realne pozicije ovoga trenutka, razloga za unutarnjopolitičku tugu i jad više je nego nade da se nešto ipak može promijeniti.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika