Pips, Chips & Videoclips – 3 zvjezdice Pips Chips & Videoclips – “Drveće i rijeke” (Menart)

Newyorški producent Dave Fridmann već dugo ima kultni status u psihodeličnoj sekciji američke alter-rock scene, a fama o njegovim studijskim čarolijama proširila se po cijelom svijetu nakon izvrsnih albuma Flaming Lipsa (The Soft Bulletin, Yoshimi Battles The Pink Robots) i Mercury Reva (Deserter’s Song). Koliko god su kritičari hvalili njihove autorske radove, najveće zasluge za postupno napredovanje tih tvrdokornih alternativaca na top listama ipak su pripisane Fridmannu koji je doživio čak i usporedbe s legendarnim graditeljem prvog “zvučnog zida” Philom Spectorom. Iza Flaming Lips i Mercury Rev na popisu Daveovih klijenata nalaze se ništa manje razvikana imena poput Mogwai i Dot Allison, pa nije teško izračunati da je njegov angažman na mixu i masteringu albuma “Drveće i rijeke” značajnije priznanje za minuli rad od svih dosad osvojenih “Porina” i “Crnih mačaka”. Dakako, suradnja s Fridmannom bila je tek posljednja etapa u temeljitoj rekonstrukciji Pipsa koji su nakon prethodnog albuma “Bog” morali zamijeniti četiri člana stare postave, uključujući stalnog producenta Danykena.
Na njegovo mjesto Ripper je postavio Juru i Pavla iz Svadbasa, što se na kraju pokazalo prilično efikasnim rješenjem. Premda nikad nisu sudjelovali u ovako ambicioznom projektu, Ferina i Miholjević dugo su i pomno proučavali nove trendove u produkciji zvuka i mogli su relativno brzo dešifrirati Fridmannove kodove. Međutim, obnova Pipsa zapela je na pronalaženju adekvatne zamjene za besprijekorno uigrani gitaristički dvojac Kraljić – Karas. Ripperov adut bio je splitski gitarist Nikola Radman, koji je imao zapaženu ulogu na Urbanovu albumu ”Žena dijete”, ali ovdje se nažalost nije uspio uklopiti. Od sedam pokušaja stvaranja novog autorskog tandema Ivaniš – Radman na razinu starih Pipsa podignuti su samo uvodni instrumental “Dobro” i aktualni singl “Mrgud, gorostas i tat”. Forsiranje njihovih slabijih pjesama kao što su “Sebastijan” ili “Ne igraj se Isusa” moglo bi se barem donekle opravdati dugoročnim ulaganjem u drukčiji identitet banda, no Radman je već ispao iz svih kombinacija, ne dočekavši ni premijeru albuma.
Rezultat bi vjerojatno bio povoljniji, pogotovo u prvoj trećini, da je Ripper pretvorio “Drveće i rijeke” u samostalni projekt i predstavio nove Pipse kao prateći sastav. Naime, pjesme ispod kojih se nalazi samo njegov potpis mogu potpuno promijeniti dojam o ovom albumu i prava je šteta što nisu izvučene u prvi plan.
Psihodelična uspavanka “Vjetar”, pojačana Yayinim vokalom, donosi više nego uvjerljiv odgovor na pitanje zbog čega je Ripperu trebao netko poput Davea Fridmanna.
U downtempo elektroniku zamotana “Kako funkcioniraju stvari”, koju je Yaya otpjevala na engleskom, otkriva posve neočekivane, ali sjajno uklopljene utjecaje rane Morcheebe, dok grandiozna šestominutna balada “2×2” podsjeća na najbolje dane Nicka Cavea. Nakon dodatnih provjera u krug potencijalnih favorita ulaze još rundekovski “Porculan”, “Bajka” i “Mak”, doduše sve uz pretpostavku da su simpatizeri sačuvali dovoljno strpljenja za odgonetanje Ripperovih poruka. U doba kad je zamalo postao generacijskim glasnogovornikom u njegovim se stihovima zadržavalo mnoštvo tragova zagrebačke novovalne poetike, dok “Drveće i rijeke” od prve do zadnje pjesme nalikuje na album privatnih fotografija na kojima jedino autor može prepoznati sva lica.

Cool Hipnoise – “Select Cuts Showcase & More” (Select Cuts)

Ime je dovoljno nepoznato da nakon prvog slušanja posumnjate kako je netko namamio Thievery Corporation, St. Germain i Boozoo Bajou i poslao ih na session u Lisabon, ali Cool Hipnoise je portugalski band koji je na domaćem terenu usavršio latin-dub-jazz-hip hop fuziju za najizbirljivije poklonike “organic-downtempo” glazbe. Kompilacija pripremljena za europsko tržište pokriva dva albuma snimljena s londonskim dub producentom Nickom Manassehom, gostovanja The Last Poetsa i nedavno preminulog majstora afričkih udaraljski Babatundea Olatunjia, a završava dub-reggae verzijom Nirvanina hita “Come As You Are”.

Kawasaki 3p – “Kawasaki 3p” (Dancing Bear)

Efektan nastup na “Dori” i uzavrela atmosfera na promotivnom koncertu u “Pauku” možda će nekoga potaknuti da ovdje traži novu rock atrakciju formata Hladnog piva, ali debitantski album Kawasaki 3pa teško podnosi tako ozbiljan pristup. “Kak’ si? Pa tak”, “Antonija”, “Mašina” i “Snifa san glu”, u kojoj je Dean Dvornik naletio na Ramonese, mogu se izdvojiti kao primjeri urnebesne zajebancije gotovo iščezle pred naletom HTV-ovih zabavljača ili prognane u “Nightmare Stage”, dok je ostatak materijala ipak trebao proći nešto oštriju selekciju. Između briljantnih fora kao što je “crvene su oči plave” iz pjesme “Čik u oko” ostalo je previše nejasnih detalja, a najgore što se može dogoditi profesionalnim zajebantima jest da ih netko pita što su zapravo htjeli reći.

Yo La Tengo – “Summer Sun” (Matador / Dallas)

Ni nakon dva desetljeća provedena u rockerskom undergroundu Ira Kaplan i Georgia Hubley nisu dočekali trend u kojem bi učestalo pojavljivanje na listama najboljih albuma mogli trampiti za širu popularnost. Na jedanaestom studijskom albumu bračni par iz New Jerseyja potvrdio je trajnu fascinaciju Velvetima, no u nekoliko pjesama prevagnuli su bitno drukčiji utjecaji, prvi put primijećeni na prethodnom albumu “And Then Nothing Turned Itself Inside Out”. Zbog toga novi Yo La Tengo povremeno zvuči kao jazz combo koji je tek nakon identifikacije Kaplanova vokala moguće dovesti u vezu s hermetičnim post-rock eksperimentima iz 90-ih, ali iz istog se razloga upravo “Summer Sun” može preporučiti za upoznavanje s bandom koji je odavno zaslužio tretman kakav danas imaju Calexico i Lambchop.

Zvjezdice:
Pips, Chips & Videoclips – 3
Cool Hipnoise – 4
Kawasaki 3p – 3
Yo La Tengo – 4