Ljiljana Buttler – “The Mother Of Gypsy Soul (Choice Music – Dancing Bear)

Koncerti romske glazbe u Zagrebu još uvijek privlače vrlo raznorodnu publiku, međutim nakon desetak atraktivnih gostovanja zbijenih u nešto manje od dvije godine mogu se pouzdano identificirati tri dominantne skupine stalnih posjetitelja. Kad odvojite pogled od pozornice, u auditoriju ćete zapaziti egzaltirane ljubitelje narodnjaka koji ne prave razliku između Šabana Bajramovića i Harisa Džinovića, “Hreljić-punkere” čije brojno stanje obično ovisi o cijeni ulaznice te mnoštvo intelektualaca i šminkera koji možda dolaze s potpuno različitim pobudama, ali ipak dijele uvjerenje da je romska glazba balkanskog porijekla već prihvaćena kao europski trend unutar “world music” produkcije. Ovakav doživljaj makedonskog Kočani Orkestra, rumunjskih Taraf De Haiduks ili srbijanskog Orkestra Bobana Markovića uklapa se u ovdašnju fascinaciju likom i djelom Gorana Bregovića koji nerijetko dobiva epitet balkanskog Rya Coodera, no to baš i ne odgovara stanju na tržištu. U europskom diskografskom supermarketu doista se može nabaviti puno albuma s etiketom “Gypsy music”, ali u njihovu distribuciju nisu uključene velike kuće, a bez njih nema govora o nekakvom novom trendu.

Vodeći romski glazbenici i dalje su vezani uz manje izdavače poput belgijskog “Crammed Disca” i njemačke “Piranhe”, a na ovaj teritorij nedavno je ušao i nizozemski label “Choice Music” s povratničkim albumom pjevačice Ljiljane Petrović-Buttler. Od kraja 60-ih ona je imala svojevrsni kult status kao nenadmašna pjevačica iz boljih beogradskih kavana, a prvi i jedini album snimila je početkom 80-ih za “RTV Ljubljanu”. Ne čekajući poplavu turbo-folka uoči rata otišla je s troje djece u Njemačku gdje je preživljavala kao čistačica, a kasnije se udala za izvjesnog gospodina Buttlera i ispunila sve uvjete da bude zaboravljena. Vratila se pjevanju tek na nagovor ekipe iz Mostar Sevdah Reuniona koja je prije dvije godine organizirala trijumfalni povratak Šabana Bajramovića. Nakon toga poželjeli su napraviti nešto slično s Ljiljanom.

Producent Dragi Šestić mjesecima je pokušavao doći do njezinog telefona, ali se maratonska potraga itekako isplatila s albumom “The Mother Of Gypsy Soul”. Čak i ako nikad prije niste čuli kako zvuči najdublji balkanski alt, već nakon prvih pjesama “Ashun Daje Mori” i “Ja k’o ostala deca” bit će vam potpuno jasno zbog čega su obožavatelji svojedobno uspoređivali Ljiljanu Petrović s Mahalijom Jackson. Iako bi bilo nepravedno zanemariti doprinose muzičara iz Mostar Sevdah Reuninona i gostiju poput trubača Bobana Markovića, najveća je vrijednost ovog albuma u njezinoj interpretaciji, podjednako impresivnoj kad pjeva svoj najveći stari hit “Od kako sam tuđa žena”, folk evergreen Tome Zdravkovića “Noćas mi srce pati”, tradicional “Imam jednu želju” ili nezaobilaznu “Djelem, Djelem”. Da je romska glazba raširena poput kubanskih ritmova, Ljiljana Petrović ovim bi albumom mogla doći do samog vrha “world music” scene.

Goldfrapp – “Black Cherry” (Mute – Dallas)

Alison Goldfrapp, bristolska pjevačica afirmirana suradnjom s Trickyjem i Orbitalom, ispunila je gotovo sva očekivanja preklanjskim solo prvijencem “Felt Montain”, pa je “Black Cherry” uglavnom usmjeren na očuvanje stečenih pozicija. S 10 novih pjesama Alison je nastavila suradnju s koproducentom i klavijaturistom Willom Gregoryjem i zadržala se na liniji koja vodi od Massive Attack do Bjork. Koketiranje s pomodnim “electroclash” zvukom završilo je s nekoliko pažljivo odmjerenih studijskih zahvata, a u prvi su plan izvučene dopadljive melodije koje nose barem dva-tri potencijalna hita.

Midival Punditz – “Midival Punditz”

Kao prvi ambasadori Indije u svijetu elektronske glazbe Midival Punditz morali su se osloniti na iskustva svojih poznatijih prethodnika iz dijaspore. Na debitantskom albumu očito je da je duo iz New Delhija najviše vjerovao svom londonskom mentoru Talvinu Singhu, ali Gairav Raina i Tapan Raj dosta su naučili i od utemeljitelja američke sekcije “Asian Undergrounda”,
DJ-a Cheb I Sabbaha. Tijekom 66 minuta provukli su utjecaje raskošnog lokalnog folklora i kompleksne strukture indijske klasične glazbe, dok su u produkciji razradili prilično originalnu shemu s elementima breakbeata, drum’n’bassa i downtempo elektronike. Konačni je rezultat album koji nimalo ne zaostaje za visokim prosjekom kuće “Six Degrees”, no mnogo je važnija činjenica da su upravo Midival Panditz predstavili zvuk Indije 21. stoljeća.

Royce Da 5’9’ – “Rock City (Version 2.0)” (Koch – Aquarius)

Iza kodnog imena Royce Da 5’9’ skriva se detroitski rapper Ryan Montgommery koji je debitirao u pjesmi “Bad Meets Evil” na Eminemovom albumu “The Slim Shaddy”. S takvom preporukom Royce je za prvi samostalni projekt uspio pridobiti najrazvikanije hip hop producente poput The Neptunes, a s Eminemom je dogovorio uzvratni posjet u pjesmi “Rock City”. No najbolje momente treba tražiti iza manje istaknutih naslova “Take His Life” i “Nickel Nine Is…”, gdje se ujedno nalazi i odgovor na pitanje zbog čega ljubitelji hip hopa nikako ne bi smjeli propustiti njegovo gostovanje u Zagrebu. U petak 16. svibnja Royce Da 5’9’ nastupit će u “Aquariusu” kao gost progama “Blackout Lounge”

Zvjezdice:

Ljiljana Buttler – 4
Goldfrapp – 3
Midival Punditz – 3
Royce – 3

Top lista:

1.The White Stripes – “Elephant”
2.Ljljana Buttler – “The Mother Of Gypsy Soul”
3.Madonna – “American Life”
4.The Clash – “Essential Clash”
5.Ben Harper – “Diamonds On The Inside”