Sramotno, fuj! GONG i hrvatski ogranak Transparency Internationala objavili su da je HDZ u prvom danu kampanje potrošio više od milijun i pol kuna, bez PDV-a. A nije! I neće! Khm, pardon... Naime, prava je i jedina istina to da je HDZ tog prvog dana na svoju izbornu propagandu potrošio samo milijun kuna, i to s PDV-om. Samo milijun kuna. Samo tog prvog dana kampanje, jednog jedinog. S PDV-om, a ne bez njega! To je stranka čistih računa, od prvoga dana. Nema kod njih muljanja s parama, kao kod tih nekih nevladinih udruga (da šta valjaju, bile bi vladine, brate, a ne vako udivlje i izakola!) koje dobivaju tko zna koliko para i od tko zna koga, pa se prave da rade nešto, a zapravo samo provociraju vlast i uznemiruju javnost za račun kojekakve urbane masonerije i jugosferaških komunjara...

"Hrvatska" je "demokratska" "zajednica", dakle, prvoga dana izborne kampanje potrošila samo nekih osamstotinjak tisuća kuna, na što je platila i PDV, pa se sve skupa jedva popelo do milijuna, nipošto do milijuna i pol, pa još i bez PDV-a, kako tvrde ovi nevladini lezilebovići. Nema šanse da bi se Tuđmanovi bistonoše tek tako razbacivali novcem prikupljenim od članarina "220 tisuća časnih i poštenih ljudi" i donacijama časnih i poštenih osoba, kako privatnih, tako i pravnih, koje su im, na svoj i strankin čist obraz, uplatile donacije za čuvanje Hrvatske kad je najteže. GONG i TIH napravili su taj svoj skandalozno lažljivi obračun ne uzimajući u obzir da su brojne osobe, kako pravne tako i privatne, "Hrvatskoj" "demokratskoj" "zajednici", pravnoj osobi s nepravedno blokiranom imovinom, dale popust na svoje uobičajene oglasne i tome slične cijene. A taj popust, zaboga, nije to nikakva donacija, ponajmanje "na crno", nego uobičajen tržišni alat, nešto kao provizija ili, ne znam, sićušno mito susretljivom cariniku.

Ukratko, još jednom, HDZ je prvoga dana službene kampanje na svoju promidžbu potrošio osamsto i nešto tisuća kuna, ma, uostalom, evo vam svi papiri pa provjeravajte koliko vas volja... Najiskrenije govoreći, ja stvarno vjerujem da tu HDZ ne laže ni za lipu. A još iskrenije, kad smo već kod papira i brojki, volio bih znati koliko je novih glasača stekao tom jednodnevnom investicijom, od svitanja do ponoći 17. studenoga 2011. Hoću reći - u što je zapravo uložen taj milijun kuna (s PDV-om, naravno)? Gdje je ona famozna "value for money"? Koliko je Gorana, Ivana, Štefica i Zrinki baš toga dana, prvog u kampanji (ispričavam se zbog ovolikog ponavljanja, ali volio bih da vam sjedne u uho kako je riječ o jednom jedinom danu, i to baš prvom, proživljenom debela dva i pol tjedna prije izbora!) reklo: "Ma da, naravno, šta ćemo sad eksperimentirat, ajmo mi glasat za Hadeze, oni su se barem dokazali, a ovi svi drugi samo laprdaju, lažu i kradu"? Jedan? Dvoje? Četvero? Desetero? Sto? Koliko je glasova nedvojbeno osigurano tom jednodnevnom investicijom?

Ovlašna računica (znam da je i površna, ali zgodno mi zvuči) govori da je Jadranki Kosor tog dana trebalo obrlatiti na svoju stranu oko 40 tisuća birača kako bi pošteno i časno opravdala tu dnevnicu od 800.000 kuna za 17. studenoga. Ali, dobro, znamo da tog dana nije radila sama, bilo je tu još sigurno barem dvadeset suradnika na istoj dnevnici, odnosno istom dnevnom fondu, znači - dijelimo s 20 - ispada da je spomenuti novac utrošen u jednodnevno animiranje 2000 sigurnih (valjda) glasača "Hrvatske" "demokratske" "zajednice". Odnosno - 1,1 posto onih "časnih i poštenih ljudi" koji bi ionako, i bez kampanje, glasali za HDZ, jer posjeduju njegovu člansku iskaznicu i na sve se strane njome diče kao dokazom te svoje časti i toga svoga poštenja. Drugim riječima, kad bi svakog dana kampanje HDZ uložio jednaku svotu i za nju dobio jednaku "vrijednost za novac", za dva i pol tjedna, do predizborne šutnje, s dvadeset suradnika dnevno, mogao bi 2. prosinca biti siguran tek u to da je za cirka trinaest i pol milijuna uloženih kuna pouzdano i neupitno mobilizirao tek - 17,17 posto svoga časnoga i poštenoga članstva! Ni petinu! Samo članstva! Zašto bacati toliku lovu za tako mizeran učinak? Poznajete li ikoga tko bi takvo što htio napraviti?! Znam, znam i ponavljam - računica mi je malo šepava, ali ne možete reći da nije zanimljiva. Kao i D'Hondtova metoda zbrajanja glasova, uostalom: krivonoga do bola, ali ipak interesantna za seciranje, kome se da.

Na žalost, ne postoji znanstvena metoda kojom bi se mogao izmjeriti dnevni učinak izborne kampanje i u nju svakodnevno uloženih milijuna. Na još veću žalost, ne postoji ni metoda (ni statistička, ni ekonomska, ni politološka, ni kriminalistička) kojom bi se, nakon izbora, pouzdano moglo utvrditi koliko su točno, ali stvarno točno, u tih 17 dana na svoje kampanje potrošile sve stranke, nezavisne liste i koalicije. Dok ne nađemo tu metodu, nećemo naći ni nekoga tko bi pobio moju teoriju: za sve te uzalud, uludo, besmisleno, drsko, nemoralno, mahom protuzakonito, bešćutno i krajnje suvišno ulupane pare dao bi se napraviti Pelješki most sve do naplatnih kućica u Lučkom!