Policijske snage sredinom prošlog tjedna razbile su glavni stožer pokreta Occupy Wall Street (OWS) u njihovu uporištu, parku Zuccotti u New Yorku, što bi moglo biti pogubno za nastavak njihova marša u nepoznatu, ali navodno bolju američku budućnost. Šatori, improvizirana kartonska skloništa, stolovi s hranom i medijski centri odakle su se preko socijalnih mreža odašiljale informacije, dok se za njih nisu zainteresirale najmoćnije tv-kuća, uklonjeni su. Iza prosvjednika više nema vidljivih tragova.

Okupirani Wall Street, bar u parku Zuccotti, od petka više ne postoji barem ne onakav kakav ga je svijet mogao upoznati preko TV-a. Gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg prosvjednike je jednostavno rasturio, navodeći kao razlog za to "zdravstveni i higijenski rizik" za ostale Newyorčane. Pred tv-kamerama uz nazočnost šefa policije i nekakva liječnika cinično je rekao: "Znamo za prava naših građana da se okupljaju i prosvjeduju, ali između Prvog amandmana i brige za zdravlje i higijenu ostalih Njujorčana, naš prioritet je ovo drugo." I potom je krenuo u akciju, pozivajući policiju i smetlare.

Štiteći tako sugrađane od samo njemu znanih bakterija i virusa, koji su iz političke karantene s prosvjednicima u donjem dijelu Manhattana počeli ugrožavati političko zdravlje svih Amerikanaca, s prijetnom da sve postane politička epidemija od Atlantika do Pacifika, gradonačelnik je okončao prvi dio ove priče koja će se vjerojatno nastaviti. Odmah je dobio packu od svog prethodnika Rudolpha Guillianija koji je rekao da bi s okupacijom Wall Streeta završio prvog dana, da ne bi čekao da prosvjednici tamo budu dva mjeseca pa da tek onda intervenira, pravdajući to "glupim bakterijama".
U petak je već glavna medijska priča bila hoće li se rastureni prosvjednici, koji su u četvrtak navečer uz velike "gubitke" (242 uhićena) ipak prešli Brooklyn Bridge, uspjeti konsolidirati u Zuccattiju? I nisu! Izgledalo je kao da je njihova "generalna proba" gotova i da je premijera zakazana za sljedeću sezonu. Istog dana, malo iza podne izašao sam iz podzemne željeznice na postaji Njujorškog sveučilišta, 20-ak blokova od prosvjedničkog središta na Wall Streetu, odakle su se proteklih dana osjećale dobre vibracije i karnevalska atmosfera te krenuo pješice k dojučerašnjem grotlu.

Na okolnim ulicama gotovo uobičajena slika radnog dana; tek jedan svirač u parku ispod replike "Trijumfalne kapije" i mnogo užurbanih studenata koji navode na pomisao da ih sve i nije baš puno briga za obližnji "okupirani" Wall Street. Očito pakt između studenata, radnika i seljaka (farmera koji su na obližnjoj tržnici prodavali, med, jabučni sok i razna domaća peciva) nije funkcionirao - svatko je žurio samo za svojim dolarom!
Tako je bilo duž cijelog Brodwaya (najduža newyorška avenija), od 8. ulice do Chambersa, tik uz "Nultu točku" (Ground Zero) - gdje su se tek osjetile prve kolone, ali ne prosvjednika nego znatiželjnika naoružanih fotoaparatima. Oni su se jednostavno probijali do sada već gotovo praznog parka Zuccotti. Unutrašnjost tog parka doista je očišćena, izuzev metalnih ograda. Sve je rešetke jedan policajac uredno obilježavao sprejom, ostavljajući crne brojke na bijelom aluminiju, što će vjerojatno poslužiti za neka nova razgraničenja između njih i ostalih.

Policajac Peter Gibbons pristao je na kratak intervju. Na moje pitanje koliko je prosvjednika ostalo unutar ograđena parka odgovara - "Ima ih od 100 do 150", te dodaje da ne vjereuje da će se prosvjednici u većem broju skupiti do ljeta 2012. na istoj lokaciji. Prije manje od pet dana ovdje ih je bilo nekoliko tisuća. "Vrijeme je najbolji policajac, jer što bude hladnije, njihova će upornost slabjeti, bit će ih sve manje i neće imati toliko energije", zaključuje policajac. Predviđa da će se prosvjedi bez velika okupljanja virtualno prenijeti na tv-kuće i medije putom kojih će prosvjednici komunicirati, ali u parku ih više ne treba očekivati "najvjerojatnije prije sljedećeg ljeta".

"Bez obzira na hladno vrijeme, snijeg, kišu, bilo što - nećemo odustati. Vidjet ćete, ljudi će se ovdje ponovno okupljati", kaže mi djevojka koja želi da je oslovljavam samo s Joan. "Previše je energije uloženo u ova okupljanja da bi sve tako brutalno bilo prekinuto samo jednom intervencijom gradonačelnika", dodaje.

U parku Zuccotti tog dana od preostalih malobrojnih prosvjednika nije bilo puno raspoloženih za razgovor. Ulaz u ograđeni dio parka kontroliraju policajci u fluorescentnim prometnim kabanicama. Ljubazno puštaju svakoga nakon što razmijene nekoliko riječi. Novinarima s istaknutim novinarskim oznakama samo se nasmiješe i propuste ih. Nije bilo tako prije nekoliko dana. No izgleda da je vrijeme karnevala, afričkih bubnjeva i udarljki, neopisive buke, koncerata na otvorenom, u atmosferi londonskog Hyde Parka u newyorškom uporištu "okupatora" Wall Streeta završilo.
Ako žele politički angažman, za svoja će se prava morati boriti legalno, i dalje uz transparente i gitare, ali s artikuliranom političkom porukom - ocjena je kolega novinara koji su uoči vikenda došli u park Zuccotti po istu priču: uvjeriti se mogu li se prosvjednici konsolidirati odmah i kako će sve ponovo početi.

"Mnogi su svjesni da trenutačna baza pokreta Occupy Wall Street možda ne prelazi više od 1 posto onih 99 posto u čije ime marširaju. Možda čak i manje. Oni već znaju da su im šanse da osiguraju promjene koje žele vezane uz kreiranje kampanje i organizaciju strategija koje manje idu u susret kulturnih, a više zadiru u političke, dakle kampanje koje mobiliziraju radnike, obojene (crnačke, latinoameričke i druge) zajednice i (studentske) kampuse - studenti ispaštaju pod težnom studentskih dugova s neizvjesnim izgledima na tržišu rada", kaže Danny Schechter, politički komentator, producent i filmski redatelj koji proteklih mjeseci često piše o ovim događajima.

Može li ovaj pokret preživjeti služeći se samo Facebookom i Twitterom, a da pritom netko za njih ne plati skupe reklame u udarnim terminima kabelskih tv-programa ili osigura oglase u prestižnom New York Timesu i drugim milijunski tiražnim novinama? To je pitanje koje sve više muči kroničare okupirana Wall Streeta. Ono je jednako dilemi o spontanosti pokreta ili o sumnji da je sve to organizirano i ugašeno u trenutku kad se shvatilo da od prosvjeda nitko od političkih lidera u Washingtonu ne profitira.
Uz teorije zavjere o svom nastanku, pokret je doista dva mjeseca funkcionirao bez lidera, u potpunoj političkoj kakofoniji. Hranjen je ponajviše idealizmom svojih aktivista, s tek nešto koketiranja sa sindikatima s kojima na koncu prosvjednici ipak nisu uspjeli sklopiti savez. Financijeri svih tih pokušaja uglavnom su još nepoznati. U parku Zuccotti ponegdje se mogla naći brošura "Od diktature do demokracije" (From Dictatorship To Democracy: A Conceptual Framework for Liberation), što je poznati priručnik tiskan na 34 jezika s općim uputstvima o tome kako srušiti tiranine s vlasti, od Miloševića u Srbiji do Mubaraka u Egiptu. U više navrata američke su novine spominjale da su u New Yorku boravili "obučeni eksperti" srbijanskog OTPOR-a, koji je srušio Miloševića; oni su, tvrde, specijalisti za taj socijalni know-how. Konspiratori sada mršte čelo da bi iza svega mogla stajati CIA, kao što se to prigovaralo tijekom "Narančaste revolucije" u Ukrajini, koja se na koncu pretvorila u lokalnog Frankenštajna, odbjeglo čudovište koje guta svoje izumitelje.

Taj pojednostavljeni strah bez dokaza, da se sve ne istrgne iz ruku i ne ode k vragu, prati vas dok razmišljate kako su prosvjedici i prije sezonske gripe poslani u političku hibernaciju sve do predsjedničkih izbora sljedeće godine. Tada bi se moglo krenuti u novu okupaciju Wall Streeta. A sve bi moglo postati i prodemokratski pandan prorepublikanskoj "Partiji čajanke". Takva razmišljanja kao da prate mnoge koji lamentiraju nad ovakvom političkom svakodnevnicom u Americi. Hoće li slogan "Occupy Wall Street" zamijeniti potrošenu Obaminu parolu iz 2008. godine "Yes, we can" (Da, mi možemo) ostaje da se vidi.