Objavljeno u Nacionalu br. 836, 2011-11-22

Autor: Ivan Starčević

HRT jedva čeka smak svijeta

Odlična je bila emisija u kojoj se tri sata izravno javljalo o Vukovaru i pedeset tisuća ljudi u povorci, ali to se događa prerijetko, samo jednom godišnje, a našoj javnoj TV, da bi se istakla, trebaju katastrofe svaki dan

BITKA ZA VUKOVAR 9/10
Četvrtak, HRT 1, 21.14
U razdoblju negdje oko između šest popodne i jedanaest navečer nije u redu da se emitiraju uznemirujući sadržaji, poput ovog večeras. Molili bismo da se o silovanju žena, kao dijelu ratnog plana (i mirnodopske kriminalne razonode), govori što više i češće, ali ne u udarnom terminu. Ove godine žene su, nakon dvadeset godina, prvi put javno i organizirano govorile o tome da su u Vukovaru bile planski silovane. O tome ratnom zločinu se, zahvaljujući našim poznatim prilikama, tj. muškoj prevlasti, 20 godina javno šutjelo. Nije lijepo, nego je protupropisno i protuzakonito, tih 20 godina bešćutnosti sada nadoknađivati na isti taj bešćutni način, posebno okrutan prema mlađim ukućanima. Još je manje lijepo, umjesto nekim napokon velikim ratnim filmom o Vukovaru, mučiti nas devet tjedana još jednom serijicom u kojoj se bez kraja i konca nižu uvijek iste stvari: sjedi čovjek i priča što je i kako je to bilo kad je on ratovao. Sve smo to, o svim ratovima, već jednom čuli i vidjeli. Hoćemo film.


OTVORENO
Četvrtak, HRT 1, 22.37
Četvrtkom govore novinari (ili oni koji će to tek postati). Uvijek istih četvero kolega ovaj put se bavilo i time tko je vlasnik "medija". Kad danas naši katolički svećenici, ratni veterani i bilo tko ljut na sve na svijetu kaže "mediji", riječ se izgovara kao da se reklo nešto najužasnije što priprosta mašta ovih naših medijskih teoretičara može smisliti. Više se novinarima ne kaže vi novinari, nego "vi mediji". Nije se dugo čekalo ni večeras. Jedan od četvero komentatora tjednih zbivanja, g. Ivica Šola, suradnik "Glasa Slavonije", oborio se na konkurentsku firmu kvalifikacijom da je ta pojava tumor, tj. da je EPH Ninoslava Pavića tumor ovoga društva. Voditeljica Hloverka reagirala je najnormalnije na svijetu, prekorila ga je pitanjem: zar tako o kolegama? Ma što zar tako, pa oni reketare, nije se dao zaustaviti g. Šola. Voditeljica je bila u pravu, a to koliko se EPH boji Šole vidjelo se koji dan kasnije, kad je u nedjeljnom broju "Jutarnjeg" na više strana napadnuta - Hloverka Novak Srzić. Ah, ti mediji.


DNEVNIK 3
Četvrtak, HRT 1, 23.31
Gošća emisije je književnica Ivana Bodrožić Simić koja se, u dvije emisije, s radošću odazvala ovotjednoj potrebi HRT-a za vukovarskim ljudima i temama. U objema se požalila na trajni i prevladavajući "diskurs žrtve", tj. govor o Vukovaru kao o žrtvi, koji je degutantan, a Vukovarcima ne pomaže, jer nikome ne koristi to stalno vraćanje u prošlost. Zanosna Tončica Čeljuska, u svojstvu zamjenice privremeno odsutne i također zanosne Dijane Čuljak (obje zanose na misli o kriminalu), rekla je gđi Bodrožić - vi ste majka dvoje djece, što se ne smije zaboraviti. Odmah mi se isključila pažnja, jer sam po prirodi strašljiv, ali i alergičan na zabrane, pa sam se ustravio od formulacije da se nešto ne smije (zaboraviti). Ja nikako ne mogu zaboraviti na muža gđe Čeljuske, čak ni u ovom svetom času kad Čeljuska i Bodrožićka obdjelavaju Vukovar. Muž Čeljuska se našao pod udarom zakona zbog neke zemlje. Žena Čeljuska, dok se ja izjedam od brige za muža, sad se razgoropadila i izgleda bolje nego ikad prije. Gdje je tu pravda.


VUKOVAR - DAN SJEĆANJA
Petak, HRT 1, 9.56
Gabi Novak pjevala je višenamjensku pjesmu "Hrabri ljudi", glumac Davor Milas recitirao je poeziju, u gradu je bilo pedeset tisuća ljudi u povorci, intervjuirani su mnogi, a sve je najavljivao i povezivao pristojno umekećeni glasić iskusnog najmlađeg kozlića, novinara Branka Nađvinskog. Dobivao se dojam da se trosatna emisija radila sama, toliko je bilo dobro, otprilike kao i svaki izravan prijenos koji ometa žestoka patetika reportera-komentatora. Nema bolje prilike za profesionalce HRT-a nego kad se događa nešto čemu je zajamčen ogroman odaziv dirnutog gledateljstva. Tri sata Vukovara, tj. izravnog prijenosa, ispravite me ako griješim (u minutama), je dar kojim HRT u potpunosti odgovara svojoj obavezi da bude javna televizija. Opća je nesreća to da je Vukovar samo jednom godišnje. U sve ostale dane HRT se nada da će ponovo prenositi Tuđmanov sprovod, ili bar neki smak svijeta uživo.

EKO ZONA
Subota, HRT 1, 14.21
Počašćeni smo tonama informacija u svega 21 minutu emisije. Toga je bilo toliko, svaka čast, da sam u prvoj sekundi odložio pribor za pisanje. Nema se u toj zelenoj školi što bilježiti, nego samo učiti i učiti. Najviše mi se sviđala reportaža o 'pasivnoj kući', dok je nisam počeo gledati. Ispostavilo se da je to stvarno kuća, a ne neka gospođa s određenom slabošću karaktera. Iako svi znamo što je pasivna kuća (kuća koja troši minimum energije), neiscrpna je ta ljudska potreba za nečim novim. Emisija je počela iscrpnom reportažom o buci, nom. buka. Bernard Ivčić iz udruge "Zelena akcija" rekao je da smanjenje automobilskog prometa za 65 posto vrlo malo smanjuje buku, nom. buka, za svega 6 posto, jer oni koji voze pustom cestom jure trostruko brže i stvaraju ogromnu buku. Kartu buke ima jedino Rijeka, a Zagreb, Osijek i Split nekažnjeno kasne. Prokleti primitivci.

Vezane vijesti

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

DNEVNIK 3 Srijeda, HRT 1, 23.03 “Na Braču sam. Inače, Sinišu Kovačića je nemoguće braniti, sjećam se kako je nemoralno napao svoju kolegicu Anu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika