Ljubo Jurčić; arhiva (Pixsell)Jesu li hrvatski radnici prezaštićeni, jesu li javna poduzeća kočničari razvoja, kako plaćati direktore javnih poduzeća te koliko bi trebali vrijediti kolektivni ugovori neka su od pitanja na koja su danas pokušali odgovoriti predstavnici HDZ-a, HSS-a, Kukuriku koalicije, HSLS-a, Hrvatskih laburista i Hrvatske ekonomske inicijative, na sučeljavanju koje je u Tvornici organizirao SSSH i Zaklada Friedrich Ebert.

Hrvatski radnici, po mišljenju Borisa Kunsta (HDZ), nisu prezaštićeni, no oni zaposleni u javnoj upravi i državnim službama zaštićeniji su od onih koji rade kod privatnika. Kunst je napomenuo i kako je njegova stranka, kada je 2004. godine došla na vlast, morala vraćati neka radnička prava koja im je oduzela prethodna vlada.

'Sveto pismo'

Čelnik Hrvatske ekonomske incijative Ljubo Jurčić (HEI) smatra da radnici nisu zaštićeni, dok je kapital "zaštićen kao Sveto pismo".

Damir Bajs (HSS) je upozorio na velik broj onih koji imaju ugovore o radu na određeno vrijeme i ne mogu riješiti osnovne egistencijalne probleme.

Čelnik Hrvatskih laburista - stranke rada Dragutin Lesar kao i čelnik HSU-a Silvano Hrelja (Kukuriku koalicija) slažu se da je radnik formalno pravno dobro zaštićen, no da je u stvarnosti loše zaštićen. Lesar je u tom smislu zamjerio nepostojanje radnih sudova.

Kult rada i znanja

Po riječima Velimira Sriće (HSLS) trebalo bi štititi kult rada i znanja, a ne kult zaštićenosti.

"Kod nas se lakše razvesti nego nekog tko loše radi maknuti s radnog mjesta", ustvrdio je Srića dodavši kako je teret krize puno manje osjetio onaj tko radi za državu, od onog koji radi za privatnika.

Hrvatski radnik nije skup, bili su suglasni svi sudionici sučeljavanja.

Srića je mišljenja kako radnik nije skup, ali skupo košta poslodavca, a za Bajsa poslodavci plaćaju prevelike doprinose. Za Hrelju je skup "nerad i sporost državne administracije", Kunst je mišljenja da je hrvatski radnik podcijenjen, Lesar upozorava na drastičan pad kupovne moći prosječnog zaposlenika, a Jurčić na neučinkovitost države.

Kolektivni ugovori s 'rokom trajanja'

Kada je riječ o kolektivnim ugovorima svi su uglavnom bili suglasni kako oni trebaju imati rokove trajanja.

Hrelja je mišljenja da su pogreške napravljene još 1995. godine kada se odustalo od općeg kolektivnog ugovora.

HDZ nije derogirao niti jedan kolektivni ugovor, naglasio je Kunst, dodajući da bi kolektivni ugovori trebali imati "rokove trajanja" s time da ih se prilagođava novim uvjetima na gospodarskom tržištu, a Bajs je napomenuo kako je praksa u nekim razvijenim zemljama da kolektivni ugovori imaju sudsku zaštitu.

Radnici trebaju odlučivati

Sustav kolektivnih ugovora trebalo bi nametnuti kao jedino sredstvo reguliranja odnosa rada i kapitala, rekao je Lesar napominjući kako su jednostrani pravilnici 'pomeli' velik broj prava radnika.

Srića je upozorio na, kako je rekao, percepciju radnika da su kolektivni ugovori 'brana' koja će ih spasiti, dodajući međutim da bi trebalo raditi na skandinavskom modelu radničkog dioničarstva.

Ljubo Jurčić je, kako je rekao, za sudjelovanje radnika u upravljanju poduzećima i donošenju zakona koji štite radnička prava.

Javne tvrtke - leglo korupcije

Kada je riječ u o javnim poduzećima, najčešće je prozivan HEP i Hrvatske šume.

HEP je, po Lesarovom mišljenju, Hrvatsku učinio energetski ovisnom, dok Hrvatske šume već godinama nisu u funkciji drvoprerađivačke industrije.

Bajs je ponovio kako se protivi privatizaciji ili koncesiji tvrtki koje raspolažu prirodnim dobrima te dodao kako primjerice Češka koja je to napravila sada ponovo 'podruštvljuje' te sektore.

Za Velimira Sriću su javne tvrtke općenito leglo korupcije, a prema Hrelji država dopušta da se u tim poduzećima stvaraju minusi dok se menadžeri nagrađuju.

Nedopustivo da je direktor više plaćen od ministra

Aktualnoj je vlasti Jurčić zamjerio što nisu imali ideju kako organizirati državu. Prozvao ih je zbog, kako je rekao, nepotrebnih uhljebljenja u državnoj upravi, te naglasio da bi trebalo povećati broj zaposlenih u privatnom sektoru.

Srića bi pak na čelna mjesta postavljao "samo najbolje" izabrane na javnom natječaju, a ne politički podobne, dok je Jurčić rekao kako bi država trebala imati sustav "controlinga" koji bi nadzirao sve ono što se događa.

Kada je riječ o plaćama direktora, Bajs je kazao kako su direktori javnih tvrtki u monopolističkom položaju te ne mogu imati plaću kao na otvorenom tržištu, a Jurčić je ustvrdio kako je nedopustivo da direktor ima veću plaću od ministra.

Premijer - zašto ne?

"U Hrvatskoj je danas popularno živjeti od rente i penzije, mnogi su dobili priliku da ne rade, pa danas oni koji rade, rade za njih", rekao je Srića.

U slučaju da participiraju u budućoj vlasti Kunst i Srića se vide na mjestima saborskih zastupnika. Hrelja se ne vidi u vladi jer to, kako je rekao "traži fizički i zdravstveno spremne ljude". Bajs je ostao suzdržan od komentara o svojim željama, a Lesar bi, priznaje, kada bi ga netko tjerao da odabere, najradije vodio "žandarmeriju" i bio ministar policije.

Ljubo Jurčić je na pitanje vidi li se na premijerskom mjestu odgovorio protupitanjem "Zašto ne?" argumentirajući to "svojim kompetencijama i CV-om".