Domagoj PaukovićCiklus ¨Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj¨, koji se već devetu sezonu održava u koncertnoj dvorani Matice hrvatske na Strossmayerovom trgu, a ne bi ni postojao bez inicijative violinista Gorana Končara i redatelja Daniela Marušića, predstavio je u ponedjeljak još jednog mladog i nadarenog glazbenika - Domagoja Paukovića. Rođeni je Riječanin, student pete godine gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Istvána Römera, ove godine osvojio 2. nagradu na državnom natjecanju u Dubrovniku, 3. mjesto na Međunarodnom natjecanju u Murskoj Soboti i 1. nagradu na natjecanju u okviru Međunarodnog gitarskog festivala u Nikšiću. Uz brojne majstorske tečajeve vodećih svjetskih gitarista i pedagoga koje je prošao, uspješno se bavi i pedagoškim radom.

Probranoj publici Pauković je predstavio stilski raznolik, napamet naučen recital za solo gitaru sastavljen od djela Joaquína Rodriga, Borisa Papandopula, Maura Giulianija, Ástora Piazzolle i Alberta Ginastere. Od potonjeg je latinoameričkog skladatelja izveo cjelovitu četverostavačnu Sonatu op. 47 u kojoj se Ginastera ozbiljno bavio složenim akordskim vezama, te iscrpljivanjem dometa (dijelova) instrumenta kao i perkusionističko-sviračkih vještina izvođača. Pauković se odvažno nosio i sa zahtjevnim materijalom Rodrigovog hommagea Manuelu de Falli - Invocación Y Danca - na početku nastupa, a stilski je uzorno, ali i umjetnički tankoćutno, uspio predočiti duhovito intoniranu i maestralno skladanu Dodekafonsku studiju Borisa Papandopula. Ljubitelji raskošnog gitarističkog zvuka došli su na svoje u Giulianijevoj fascinaciji Rossinijevim opernim opusom, u Rossiniani br. 5, op. 123. U tom se djelu zahtjevnim prstometom u obje ruke stvorio sugestivan zvuk koji je motoričnošću i dinamikom vizualizirao scenske momente i opernu dramatiku Rossinijevih najvećih uspješnica. Estetski najdorečenijom skladbom s profinjenom, efektnom, lirskom uvodnom temom proglasio bi Invierno Porteño iz Las estaciones porteña, Ástora Piazzolle koji je utjecaje jazza i folklora naglasio živim sinkopiranim ritmovima i efektnim pozadinskim kromatskim nizovima akorda.

Uz već spomenute i zaslužene pohvale Domagoju Paukoviću, htio bi istaknuti i one Matici hrvatskoj, umjetničkom voditelju Goranu Končaru i organizacijskom voditelju, ujedno i dežurnom fotografu Mirku Cvjetku za organizaciju i izniman doprinos kulturi grada Zagreba, ali i šire. Svi su oni učinili bitan iskorak prema mladim glazbenicima čiji je umjetnički pristup izravan, još nedorečen, ali upućenoj publici zanimljiv i šarmantan, te prirodno nepredvidljiv u svojoj interpretacijskoj formi. Stoga ovim izvještajem dijelim radost i s nekolicinom neinformiranih, ili naprosto uspavanih glazboljubaca kojima ponedjeljak i nije dan za koncert. Besmislenu paradigmu valjat će otkloniti najkasnije do 30. siječnja 2012., kada će u podrumskoj dvorani na Strossmayerovom trgu broj 4, u 20 sati, nastupiti mladi violinist Martin Krpan (1995).