Objavljeno u Nacionalu br. 394, 2003-06-04

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Hladno pivo se nominiralo za rock album godine

Od besprijekornog spoja Madnessa i Buldožera preko zajebancije do nu-metal antologije

Ilko ČulićIlko ČulićHladno Pivo – ”Šamar” (Dancing Bear)

U rockerskoj biocenozi nema ugroženije vrste od starih punkera. Dok se drugim aktivnim veteranima lako opraštaju i najveće gluposti kako bi se sačuvala uspomena na takozvana dobra stara vremena, punkerski prvoborci neprestano moraju dokazivati da još uvijek mogu natjerati svoje sljedbenike na mahniti slam-dance. Kad izgube tu sposobnost preostaje im samo traženje utočišta u rock establishmentu, gdje vrijedi nepisano pravilo da ideale treba ostaviti pred vratima. Nakon hita “Politika”, koji je u kombinaciji s efektnim video spotom Gorana Kulenovića privukao i pop publiku tradicionalno nezainteresiranu za motive punkerske rebelije, Hladno pivo je ispunjavalo sve uvjete za ulazak u establishment. Tri i pol godine kasnije potpuno je jasno da su Mile, Suba, Šoki, Zoki i Stipe namjerno propustili ovu priliku i nastavili svojim putem, a album ”Šamar” dokaz je da nisu nimalo pogriješili.

Kroz 13 novih pjesama najprije su otklonili mogućnost da ih neki nabrijani mlađahni punker optuži za izdaju. Koliko god su Denykenovi produkcijski zahvati bili usmjereni na dobivanje bogatije zvučne slike, nigdje nije prekinuta nit koja povezuje ”Šamar” s njihovim ranim radovima. S druge strane, Denyken je, baš kao i Edi Cukerić na prethodnom albumu “Pobjeda”, uspio kontrolirati furiozni tempo i proširiti okvir za autorske i sviračke inovacije o kakvima prije pet-šest godina nitko u bandu nije razmišljao. Na aktualnom singlu “Zimmer Frei” to je besprijekorno usklađen spoj Madnessa i Buldožera, iz kojeg se može iscijediti barem alternativni ljetni hit. No, usput bi trebalo još jedanput razmotriti i potencijal naslovne pjesme jer ”Šamar” više ne zvuči kao apstraktna prijetnja ženama već kao zastrašujući izvještaj s pressice Magali Boers Čučić.

Gostovanje Ede Maajke u “Teško je ful biti kul” okončano je duhovitim punkersko-rapperskim prepucavanjem, ispod naslova “Ljetni hit” skrivena je zanimljiva pričica o homoseksualnoj ljubavi, ali taj dio albuma ipak ostaje u granicama očekivanja.

Prvo pravo iznenađenje donosi “Mlohava ćuna”, sjajan prepjev “Let It Be” podebljan gudačima i višeglasnim pjevanjem “Gajničkih dječaka”. Iz ove zajebancije Hladno pivo prelazi u antologijsku pjesmu “Soundtrack za život”, koja bi mogla bi u bilo kojoj utrci ostaviti za sobom pola američke nu-metal scene i proći kroz cilj zajedno s Queens Of The Stone Age. “Čekaonica” i “Frizerska” vraćaju album na punk teren, ali završnica predstavlja još veće iznenađenje od “Soundtracka za život”. U pjesmi “Par pitanja” nalazi se jedan od najboljih radova iz novije produkcije hrvatskog rocka, kao i preporuka da se ”Šamar” već sada nominira za album godine.

Livio Morosin Band – “Best Off” (Nika / Dancing Bear)

Rekordna tiraža debitantskog albuma Alena Vitasovića “Gušti su gušti” još uvijek se može prihvatiti kao garancija hitmakerskog potencijala Livija Morosina, no takvu je procjenu teško uskladiti s albumom “Best Off”. Premda je Livio za ovaj projekt probrao svoje ponajbolje skladbe i omiljene tradicionalne istarske napjeve, u nekoliko novih verzija prevagnuli su dosadnjikavi hard rock arhaizmi s gitarom Danila Šerbedžije i nezgrapni etno-metal crossoveri projektirani u tandemu s Darijom Marušićem. Prosjek će se donekle popraviti tek u drugom dijelu albuma kroz pjesme “Uzmi me sa sobom”, “Lipo je viti” i “Noć eli dan”, gdje će Morosin opet potvrditi da mu puno bolje leže jednostavnija aranžmanska rješenja i koketiranje s pop produkcijom.

No Name No Fame – “No Name No Fame” (Egoboo.bits)

Znatiželjnika koji bi stigao tek na zadnjih dvadesetak minuta prezentacije ovog albuma nitko ne bi mogao uvjeriti da se radi o 100% domaćem proizvodu. “Sampladelia” splitskog programera Mladen Đikića pažljivo je usklađena sa standardima koje su kroz zadnjih petnaestak godina postavili britanski i američki mastori sempliranja, od Coldcuta do DJ Shadowa. Uz pomoć gitarista Branka Vuljana i producenta Tomislava Unušića, koji je demonstrirao vrlo zavidne mogućnosti novouređenog vlastitog studio “Kvaka Mekiki”, Đikić je priredio najkompletniji album domaće eksperimentalne elektronike nakon Boxerove “Future”, a izvrsnom završnicom zaslužio je barem malo pažnje i izvan granica žanra.

Šajeta – “Doba vodenjaka” (Aquarius)

“Istradamus Vulgaris” bio je katastrofa većih razmjera, pa se Šajeta prilično ozbiljno posvetio saniranju štete i vraćanju odbjegle publike s petim albumom “Doba vodenjaka”.
No, upravo će oni koji su bili na njegovoj strani poslije “Bluesa berača šparuga” najteže probaviti mješavinu maglovitih uspomena na opatijske festivale, neobjašnjive fascinacije Balaševićem i nastojanja da se nešto zaradi na nostalgiji za novim valom, makar se zbog toga morao izblamirati i Tusta iz KUD Idijota. Svijetla točka je duet s Francijem Blaškovićem u pjesmi “E W gli Glembay K&K”, ali na putu do nje nalaze se “Party za ekipu” i prepjev “Sandokana” u kojima će Šajeta opet potonuti na dno estradne močvare.

Zvjezdice:
Hladno pivo – 4
Livio Morosin – 3
No Name No Fame – 4
Šajeta – 2

Top lista:
1.Hladno pivo – ”Šamar”
2.Bare i Plaćenici – “7”
3.The White Stripes – “Elephant”
4..Marilyn Manson – “The Golden Aqe Of Grotesque”
5.Razni izvođači – “Matrix Reloaded”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika