Vedrana RudanUčiteljica je u razredu. Mir, dječice! Tko nije napisao zadaću Sveti Otac u našem gradu, neka odmah digne ruku. Nitko nije dignuo ruku. Dobro, čitaj, Ančice. “Ja volim Hrvatsku i dragi Bog voli Hrvatsku, pa je dragi Bog rekao Svetom Ocu, dragi Oče, idi u Hrvatsku, po stoti put ideš na put, idi u Hrvatsku, pa će Papa doći u naš grad. Svi jedva čekamo da Papa dođe u naš grad. Svi u našoj kući dobili su pelargonije za na prozor u čast Pape, sve pelargonije besplatno, teta u općini je rekla mojom mami, izvolite, gospođo, pelargonije za prozor za Papu, stavite ih na prozor kada Papa ode. Za Papu su se napravile lijepe stolice od oraha, orah je hrvatsko drvo, neke su napravljene od javora, javor je hrvatsko drvo. Papin krevet bit će bijeli, samo će pleter biti zlatni, to je hrvatski pleter. Za Papu su napravljene lijepe haljine, na svakoj haljini će plivati hrvatska riba, kao jedan plivajući pleter. I ostali popovi oko Pape će imati haljine na hrvatsku ribu. I moja mama i moj tata i moja sestra i ja ćemo ići na Deltu na misu, i nećemo sa sobom nositi pištolje i novce i kišobrane i debele kapute i hranu i bombe i karlovačko i vodu i sok jer se to ne smije. Naš mačak Pero neće ići s nama na misu jer se ni to ne smije, ni hrčak neće ići, ni ribice. Piše u novinama, kućni ljubimci ne smiju slušati Papu, to bi moglo biti opasno. Još se moraju, u čast Pape, sa zidova kuća skidati klime, šahtovi se moraju zatvoriti, prozori se moraju zatvoriti. Kad Papa, u petak, ne bude u našem gradu, nego u jednom drugom hrvatskom gradu, petak će biti neradni praznik u našem gradu. Svi jedva čekamo dragoga Papu, dragi Papa će prolaziti pokraj nas, mi nećemo pljeskati ni na njega bacati cvijeće, to se ne smije. Ozbiljno ćemo gledati i mahati, papa, papa, papa, dođi opet, dragi Papa”.
Bravo, rekla je učiteljica, evo tebi jednog smješka, bravo, Ančice. A sada čitaj ti, mali Lovro. Mali Lovro sam ja, pa sam se dignuo iz klupe i pročitao, “Sveti Otac u našem gradu. U naš grad će doći sveti Papa, on će poći na put po stoti put i doći u Hrvatsku, to je mala katolička zemlja na brdovitom Balkanu koja živi u vjeri i bogobojaznosti. Kad u naš grad dođe Papa, s njim će doći i džepari i policajci u trapericama i majicama, da se ne vidi da su policajci, pa će policajci loviti te džepare, to je pisalo u Novom listu. Sveti Papa će u Hrvatskoj sjediti na osam stolica, a sveti Mesić na jednoj. Neke stolice od oraha, neke od javora, sve će biti lijepe i prelijepe, a bit će i krevet. Orahi, javori i krevet su hrvatsko drvo. Papa će proći baš direktno kroz našu ulicu, tamo nećemo biti ni mi, ni auti, samo Papa. Kod nas je bila teta Milica, teta Milica živi u našoj ulici, pa su i njoj došli policajci, dobar dan, gospođa Milica, gdje su vaša djeca? Ona je rekla, starija je u Zagrebu, mlađa u Rimu, studira na harfi. Aha, rekli su policajci, na harfi. Aha, rekli su policajci, u Rimu. A kod koga živi u Rimu, gospođa Milica, ime i prezime, telefon. Gospodin se zove Marjobenvenuti, zašto vam treba njegov telefon? Zato, rekli su policajci, Sveti Otac bit će u našem gradu, dajte nam telefon. Teta Milica je rekla, jebali su nas sat vremena, Đovani ovo, Đovani ono. Ne znam, ako Đovani hoće nešto napraviti Papi, bilo bi mu zgodnije u Rimu, nego da dolazi ovamo. Rekla sam policajcima, moja kćerka ima koncert u kazalištu, kako mislite da u kazalište odvezemo harfu kad u našoj ulici ne smiju biti automobili? Moj tata je rekao, draga Milica, sjeti se, kad je mali Isus bio mali, onda je bio mali i osjetljiv pa je u njega puhao mali magarac, puh, puh, pa je Isusiću bilo bolje, magarac je sveta hrvatska životinja. Nađi magarca, neka nosi harfu u kazalište. Ne zajebavaj, rekla je moja mama, zašto mu trebaju onolike stolice, jeste li čitali tko ih radi? Najbolji hrvatski stolar, rekao je moj tata. Da, rekla je mama, osim što je stolar, još mu je brat svećenik i jedan od osnivača Kršćanske sadašnjosti, tamo već trideset godina radi kao urednik, to je sukob interesa. Ne miješaj Tomčića i Čačića i papinog stolara, ne miješaj crkvene i svjetovne…, tu je tata utišao glas, ja sam čuo da je rekao, ne miješaj crkvene i svjetovne…, utišao je glas, ali ja sam čuo kako je rekao, za lopove. Moja baka je rekla, super, Papa će imati svoju hitnu pomoć, kad ode Papa, pomoć će ostati, pa će pomagati nama starcima na cesti, u slučaju toplih vrućina i hladne hladnoće, jer to su kola za sve operacije. Da, rekao je tata, pa će Papinim kolima časne i popovi, po cesti, loviti starce i s njima sklapati ugovore o doživotnom, prije nego iz Papinih kola odu pred Božje lice. Teta Milica je rekla, on dolazi ovamo jer smo najkatoličkija zemlja u tranziciji. Na svijetu, na svijetu, rekla je nona!Jebote, jebote, rekao je tata, zatvorajte vrata, zatvarajte prozore, spustite rolete, pripremaju nas kao da nam dolazi uragan ili otrovni oblak! Mama je rekla, ovaj grad je u totalnoj komi, starci umiru bez njege. Patronažna sestra mi je rekla, djeca starcima kupuju pse, psi laju kad patronažna dođe na vrata, susjedi čuju pse, pa otvaraju vrata stanova gdje žive nepokretni starci. Ali, starci nemaju novaca za hranu za pse, pa psi stalno laju, pa susjedi ne izlaze, pa nitko patronažnoj ne otvara vrata, pa starci umiru sami, a psi, gladni, laju, laju, laju, laju…Koji smo mi kreteni, rekao je moj tata, tko će to platiti, nismo normalni, jebote, kruha gladni, plaćamo pozlaćene stolice, gradimo Potemkinova sela, jebote, tko će to platiti…Tko zove, taj plaća, rekao je u Novom listu fra Trgovac sa Trsata, to je rekla nona. Naše će biti carstvo nebesko, to je rekla teta Milica”. Dosta, majmune, sjedni, to je rekla učiteljica! Dobio sam ljutka! Aaaaaaaaa……
Šta se dereš, muž me gleda i trese, smiri se! Sanjala sam da sam mali Lovro! Huh! Huh! Huh! Ne diši, ne udiši, govori mi muž! Našom ulicom proći će Papa!