Izlazak Grčke iz eurozone stajao bi EU više nego da je vječno subvencionirajuGrčka se velikom brzinom počinje pretvarati u zemlju 3. svijeta – tvrdnja je koja ne samo da se sve češće pojavljuje u medijima, već su i informacije koje stižu iz te zemlje s nekad najbrže rastućom ekonomijom u eurozoni to počele potvrđivati. U posljednje dvije godine u grčkim se gradovima živi sasvim drukčije: više od milijun nezaposlenih te milijuni ljudi s uvelike smanjenim primanjima u zemlji u kojoj cijena života neprestano raste i u kojoj se stalno uvode novi porezi, stvorili su društvo koje gotovo da ne funkcionira. Sveopća nelikvidnost svela je sve ekonomske aktivnosti u zemlji na minimum; kašnjenje plaća normalno je čak i u državnim službama, u kojima prosječno kasni 15-ak dana, a čak ni djelatnici javnog sektora ne mogu biti sigurni hoće li je dobiti idućeg mjeseca.

U PRIVATNOM SEKTORU vlada kaos, stotine tisuća ljudi ne dobivaju plaću mjesecima, svi kasne s plaćanjem svima i potrošnja je minimalizirana. Srezani su svi troškovi države, plaće u javnom sektoru i mirovine smanjene su za 20-30 posto i javne službe sve slabije funkcioniraju. Zdravstveni sustav u toj je mjeri “reformiran” da, navodno, pacijenti sa slomljenom nogom u bolnicu dolaze s gipsom koji su sami morali kupiti, a u tzv. uličnim klinikama, u kojima su donedavno međunarodne humanitarne organizacije poput Doctors of the World operirale isključivo imigrante, danas se operira 30 posto Grka. U školama nema dovoljno knjiga, na sveučilištima nedostaje profesora. Prema podacima Središnje grčke banke, gotovo 500.000 osoba živi u kućanstvima u kojima ni jedan član nema nikakve prihode, no pretpostavlja se da je taj broj puno veći. Iz državnih službi otpušteno je ove godine 30.000 ljudi, s obvezom da se do 2014. otpusti još 120.000, a preostalima su plaće smanjene za 20 posto. Desetkovanjem je praktički paraliziran ionako spor javni sektor – u zdravstvu je i dosad učestala korupcija postala neizbježna za dobivanje bilo kakve složenije usluge, sudstvo se toliko usporilo da se građani sve češće ne pridržavaju zakona znajući da će na procesuiranje ionako čekati godinama ako ih netko uopće i odluči tužiti. Na sve slabije provođenje zakona utjecala je i inercija policije, čiji potplaćeni i demotivirani službenici sve lošije obavljaju svoj posao i sve su potkupljiviji. I prekogranični kriminal cvjeta - za nekoliko stotina eura danih cariniku može se prokrijumčariti gotovo bilo što. Iako su poznati po kaotičnu gradskom prijevozu, Grcima iz većih gradova je, pogotovo Atenjanima, posljednjih mjeseci vrlo teško doći s mjesta A na mjesto B, jer učestali štrajkovi raznih prometnih službi blokiraju promet u toj mjeri da gotovo svaki drugi dan nije u funkciji neki dio javnog transporta. Broj samoubojstava porastao je za 40, broj ubojstava za 100 posto.

Kriminal cvjeta, sve je više krađa na ulicama i provala u stanove, stvorena je čitava nova klasa beskućnika – što je Grcima nov fenomen, a ilegalna prostitucija buja. Novi su im i oružani napadi čak i za sitne pljačke, čega prije nije bilo. Novo im je i što su među sve brojnijim prosjacima i beskućnicima na ulicama sada većina njih Grci. Iz dana u dan raste broj zatvorenih lokala i restorana, čak i na glavnim atenskim ulicama, kina postaju supermarketi, kazališta rade sve rjeđe, koncerata je sve manje. Imigranti, pogotovo Albanci, bježe kući, a Grci se iz gradova vraćaju u manje sredine, gdje imaju obitelj, nekretninu ili zemlju. Porastao je i broj ovisnika, jer su državnim klinikama za liječenje ovisnosti drastično smanjeni prihodi te su se ovisnici vratili na ulice, a porastao je i broj oboljelih od AIDSa. Nekretnine, jahte i skupi automobili prodaju se vrlo jeftino i bez obzira na to što ih je gotovo nemoguće prodati. No i dalje ih kradu.

“U GRČKOJ JE nastao potpuni kaos, svatko radi što želi”, govori grčka umirovljenica koja je željela ostati anonimna. “Imam troje djece, ne želim da imaju problema. Ali vam moram reći, od prosjaka ne možete izaći van, zaustaviti se na semaforu ili se voziti u autobusu, ljudi spavaju s oružjem ispod jastuka, koliko se noću upada u stanove, pljačkaju se svi i sve. Više nitko ne nosi nakit kad izlazi van, lopovi otimaju i kožne jakne. Neki dan su čovjeka ubili zbog fotoaparata, išao je po auto da bi ženu odvezao u rodilište. Porastao je i broj silovanja, sirotinja je gladna i bijesna”, kaže. Djeca su joj visokoobrazovana - odvjetnica, ekonomist i profesorica - ali su u neprestanu strahu od gubitka posla – i oni u javnom i oni u privatnom sektoru. Prosječnu četveročlanu obitelj s prihodima od 1000 do 1500 eura, govori, samo hrana mjesečno stoji minimalno 500 eura, režije još 300 do 400. Bez stanarine ili stambenog kredita. Samo posljednji uvedeni izvanredni porez, onaj na nekretnine koji nazivaju haračem, njezinu će obitelj stajati 640 eura za stan od 90 četvornih metara u Ateni. Da će ga svi platiti, grčka se vlada osigurala tako što ga je vezala uz račun za struju, tako da svakog tko ne plati automatski čeka isključenje struje. Uveden je još jedan izvanredni porez koji oporezuje već oporezovane prihode Grka, PDV im je još ranije s 19 porastao na 23 posto, a cijena goriva je gotovo udvostručena. Iako Grčka načelno ima progresivan porezni sustav, novu seriju poreza nisu uspjeli izbjeći ni oni koji su službeno ispod razine siromaštva i zarađuju manje od 350 eura mjesečno. No tu nije kraj mjerama štednje koje čekaju Grčku, a unatoč dosad provedenima, koje su već sad praktički paralizirale zemlju, grčki javni dug će u 2012. iznositi 189 posto BDP-a, umjesto predviđenih 172.

“Najgore je što Grci ne vide kraj krizi”, govori atenski novinar i filmski umjetnik Theo Broj samoubojstava porastao je za 40, a ubojstava za 100 postoTheodossopoulos. “Svjesni su da je bankrot neizbježan, jedino se nadaju da će se on dogoditi prije nego što sadašnja ili buduća vlada uspije rasprodati sva državna bogatstva; sunce, more, zemlju i naše duše.” Više se, kaže, na ulicama ne mogu vidjeti ljudi koji se smiju ili barem uživaju u ugodnu razgovoru. “Neki dan sam proveo vlastito istraživanje; vozio sam se ulicama Atene u autobusu, od sjevernog dijela grada pa do centra. Gledao sam ljude kraj mene u autobusu, kroz prozor, one na ulicama i onih nekoliko koji su ulazili u praktički prazne dućane – nitko se nije nijednom nasmijao. Zamislite, uvijek veseli i nasmijani Grci izgubili su svoj osmijeh!” No puno više zabrinjava što, prema lanjskom istraživanju, barem 120.000 Grka ima ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem. Iako nisu svi slučajevi povezani s financijskim problemima pojedinaca, činjenica je da se u Grčkoj samo između 2010. i 2011. broj samoubojstava gotovo udvostručio. Po atenskim ulicama, govori Theodossopoulos, kruže glasine o “epidemiji samoubojstava” među vlasnicima dućana, kojih se samo u prvoj polovini ove godine zatvorilo 6500.

Kriminal je, priča, toliko porastao da njegova supruga više ne nosi nakit kad izlazi, čak ni vjenčani prsten. Na pitanje kako je kriza utjecala na svakodnevni život Grka, on kaže: “Na to bih pitanje mogao odgovoriti na puno načina, koristeći vrlo jake riječi. Umjesto toga, referirat ću se na najstrašniji izvještaj koji sam ikad pročitao – u njemu je stajalo da se mladi Grci namjerno nastoje zaraziti AIDS-om ne bi li ostvarili pravo na mjesečnu državnu pomoć od 600 eura.” Iako vlada borba za radna mjesta, u Grčkoj se – kaže – nije razvila rasna netrpeljivost prema imigrantima, ali su Grci zato bijesni na Nijemce i sve češće se može čuti da vladu Angele Merkel smatraju “nastavkom Trećeg Reicha”. Osim toga, kaže, postoji strah od neonacizma budući da je nedavno, nakon 40 godina, u grčku vladu ušla ultranacionalistička Stranka pravoslavnog nacionalnog jedinstva, čijeg je lidera Giorgiosa Karatzaferisa zbog antisemitizma i tvrdnji da iza svih nevolja stoji cionistička svjetska zavjera, lijevi tisak prozvao KaratzaFűhrer. U novoj će vladi biti četiri člana njegove stranke, i to na vrlo visokim pozicijama ministara i doministara. “S obzirom na to, situacija se može u času dramatično promijeniti”, govori Theodossopoulos.

“Cijeli se način života za Grke mijenja iz dana u dan”, govori novinarka Eleftherotypije, jedne od najvećih i najčitanijih atenskih dnevnih novina. “Radim tamo već 20 godina i plaću nismo primili od srpnja. Kad ti prijatelji ostaju bez posla, rodbina nema za stanarinu ili za hranu, dućani se zatvaraju, poslovi propadaju, recesiju osjećaš u svakom trenutku koliko god se trudio ostati optimističan.”

“GRČKA JE DONEDAVNO imala zakone koji su jako štitili zaposlenike, što je nedavno promijenjeno liberalizacijom tržišta rada pod pritiskom MMF-a i EU”, objašnjava Georgios Chatzigiagkou, kozultant za fondove EU s privremenom adresom u Zagrebu, koji je doktorirao na temu pristupa Hrvatske EU. “To je dovelo do vrlo lakog otpuštanja ljudi, bez i minimalnih kompenzacija, te je uzrokovalo veliku nesigurnost kod zaposlenika. Osim toga, novi platni sustav još nije objavljen, tako da, recimo, moja majka ne može znati koliku će plaću imati za dva tjedna. Cijene istodobno neprestano rastu, od ulaska Grčke u EU probijaju sve granice. Ako se takav trend nastavi, Grčka će uskoro imati plaće kao Hrvatska, a cijene kao Velika Britanija. Ne vjerujem da će to dovesti do gladovanja dijela populacije, ali do ozbiljnog osiromašenja stanovnika hoće. Grčka je siromašna zemlja s vrlo bogatim stanovnicima – otkad je započela kriza, zbog straha od kolapsa grčkog bankovnog sustava, 50 milijardi eura prebačeno je iz grčkih banaka u Švicarsku. Dakle, nije da se u Grčkoj mogu vidjeti zgrade koje se urušavaju ili ljudi koji umiru od gladi i ne vjerujem da možemo doći na razinu apsolutna siromaštva. No ako se uskoro ne donesu potrebne mjere, konačna posljedica zaista će biti apsolutni kolaps ekonomije i siromaštvo širih razmjera.”

Potplaćeni i demotivirani policajci sve lošije obavljaju posao i sve su potkupljivijiGrčka se vlada, objašnjava, koncentrirala na rezove i na “žmikanje kućanstava”, što je zaustavilo cirkuliranje novca i ulaganja. Istodobno, nije donijela mjere koje bi potaknule bilo koji aspekt gospodarstva niti je liberalizirala zakone koji bi privukli strane ulagače. Tako će, daje za primjer, 30.000 zaposlenih koji moraju do kraja godine biti otpušteni iz državnih službi, i dalje biti na teret proračuna. “To su uglavnom bili stariji ljudi pred mirovinom, koji će od sada do mirovine primati 60 posto plaće – dakle i dalje opterećuju proračun, a nisu produktivni”, ističe. Iako je, priča, oporezivanje progresivno i u postotku izgleda da bogati snose veći teret novih poreza, u praksi su oni puno fatalniji za siromašne: “Oni s plaćom od 1000 eura nakon 20-postotnog smanjenja imaju 800 eura prihoda. Kad se od toga oduzmu direktni i indirektni porezi, jasno je da je takvima puno teže nego bogatima kojima je od prihoda odbijeno 10 posto više.” Bankrot će se, tvrdi Chatzigiagkou, ako do njega dođe, dogoditi nenajavljeno, za vikend. “Za povratak na drahmu morat će zatvoriti bankovni sustav, ali i granice, kako novac ne bi izašao iz zemlje.

No taj prelaz neće biti najavljen. Nova drahma doživjet će vrlo veliku devalvaciju, kupovna moć Grka past će dramatično, a sve skupa će dovesti do gotovo apsolutna nestanka uvoza, kao i prisutnosti Grčke na međunarodnom tržištu. Grčka iza sebe ima dugu povijest gospodarskih slomova, ali ne vjerujem da bi joj se moglo dogoditi apsolutno siromaštvo, kao što je bio slučaj s Argentinom”, kaže. Smetaju mu neprestane kritike na račun zemalja EU poput Grčke, Italije i Španjolske, čiji se stanovnici smatraju lijenima. “Te su zemlje potrošači eurozone, dok su zemlje poput Njemačke i Nizozemske proizvođači. Kad bi i Grčka, Španjolska i Italija postale proizvođači, tko bi konzumirao sve te proizvode? Ne mogu svi biti proizvođači i to će postati jasno. Takvim zemljama će ili dopustiti da ostanu u eurozoni i subvencionirati ih da ne kolabiraju ili će ih pustiti van iz eurozone i dopustiti da kolabira EU kao takva. Za sada na Grčku primjenjuju prvi scenarij, jer nije jednostavno pustiti Grčku da kolabira samo zato što su Grci navodno lijeni. Zbog premreženosti financijskog sustava, izlazak Grčke iz eurozone stajao bi EU više nego da je vječno subvencioniraju.” Hrvatska će, kaže, ući u drukčiju, promijenjenu EU, u kojoj će svima biti teže. Ono što Hrvatska nije trenutačno u stanju, a moglo bi biti presudno za njezino gospodarstvo, jest apsorbirati 3,5 milijardi eura koje bi u Hrvatsku mogle doći kroz fondove EU, za što trenutačno nema dovoljno osposobljenih ljudi. “To se Grčkoj i dogodilo, povučen je minimalan iznos iz fondova, a Hrvatska je jako slična Grčkoj. Hrvatska je, kao i cijeli Balkan, zemlja mrtvog slova i promjene se najčešće događaju samo na papiru. Zbog toga se Hrvatskoj, kao i ostalim balkanskim zemljama, vrlo lako i vrlo skoro može dogoditi situacija kakva je danas u Grčkoj.”