Marko Rakar objavio je 60.000 natječaja javne nabave vrijedne oko 80 milijardi kunaProducentica Marina Marinović, zainteresirana za tzv. privatnodržavno partnerstvo, godinama je pretplatnica online izdanja Narodnih novina. Zato sasvim točno pamti kada je prestalo uredno oglašavanje privatnih tvrtki koje su imale čast dobiti posao od državnih tvrtki, uz poštedu od konkurencije. “Do jeseni 2009. objave su bile jasne, mogla sam pretraživati bazu njihovih podataka, arhiva je bila dostupna unazad 24 mjeseca. Onda se stvar promijenila. Tražilica je postala nepregledna, zahtijeva apriorno poznavanje nekih minucioznih riječi, premda se predmeti javnih natječaja mogu označiti s barem 50 logičnijih naziva”, kaže Marina Marinović. Zbog te nagle promjene danas koristi usluge specijalne agencije Briefing e-servisi, koja se kojekako probija kroz labirint najšturijih podataka o javnoj nabavi.

DRUGIM RIJEČIMA, identificirajući ovih dana 60.000 privatnih tvrtki koje su tijekom posljednje dvije i pol godine poslovale s državom i državnim poduzećima, internetski analitički stručnjak Marko Rakar javnosti je ponudio činjenice koje su nestale u planskom informacijskom i informatičkom muljanju. Koliko je moguće suditi po datumima, “zamrljane” su točno od trenutka nestanka Ive Sanadera s političke scene. Kako je riječ o razdoblju koje HDZ proglašava svojom antikorupcijskim renesansom pod vodstvom Jadranke Kosor, prilično je jasno: unatoč ekonomskoj krizi i antikorupcijskoj dreci, našao se modus da 80 milijardi proračunskih kuna, u velikoj tišini, završi na računima privatnih poduzeća, ne samo bez usporedbe s jeftinijima i sposobnijima, nego počesto bez ikakve realne potrebe.

Jedan još svježi primjer: PR agencija Sanamens, u vlasništvu Maje Šostar, godinama je od Ministarstva turizma dobivala narudžbu bez pravoga javnoga natječaja za organizaciju Dana hrvatskoga turizma, a ovoga ljeta i uz njezin samovoljni cjenik od 1,9 milijuna kuna. Budući da je afera izbila u nezgodno, predizborno vrijeme, nadležni ministar, HSSovac Damir Bajs, ustrašeno je poništio svoju odluku u posljednji čas. Ipak, manifestacija je uredno održana, kako bez participacije Maje Šostar, tako i bez alternativne. Pokazalo se da su sasvim dovoljne usluge HGKa, Turističke zajednice i HTV-a, koji ionako svoje aktivnosti financiraju prisilnom naplatom od građanstva i biznismena. Dakle, ulogu godinama neophodnoga partnera u promociji hrvatskog turizma Maja Šostar mogla je legitimirati isključivo kao rođena sestra zagrebačkog “ministra” za zdravstvo, što nadalje govori o solidarnosti koja ne poznaje granice između zagrebačke vijećnice i Banskih dvora.

DA STVAR BUDE JOŠ APSURDNIJA, u istim uvjetima antikorupcijske dreke i nekontrolirane Damir Bajs godinama je tvrtki Sanamens davao posao bez javnog natječajaprivatizacije državnih para, ministarstvo gospodarstva HDZ-ovca Đure Popijača potrošilo je 230.000 eura na šestomjesečnu edukaciju državnih činovnika, kako službeno rekoše “u jačanju kapaciteta za sprječavanje nepravilnosti u postupcima javne nabave”. Da ne govorimo o plaćama u Upravi za javnu nabavu i troškovima Komisije za kontrolu javne nabave. Kada se, naime, Marina Marinović požali na neregularnost kakvoga javnoga natječaja, a žali se učestalo, nadležni činovnici narede joj da uz svoju žalbu unaprijed uplati 5000 kn. Ponekad dobije odgovor da je sve u skladu sa zakonskim člankom Dodatak II B, ponekad ne odgovore ništa, ali 5000 kn uvijek zadrže kod sebe. Riječ je, naime, o naoko sitnoj zakonskoj odredbi, koja kaže: javno nadmetanje jest nužno i obavezno, osim ako Država primjeni Dodatak II B, koji kaže da javnog nadmetanja ne mora biti. Utoliko je Marko Rakar objavljivanjem spiska privatnih firmi s proračunskim prihodima ponudio subverzivnu građu iz koje se može iščitati nekoliko vrsta veza i poveznica kolabirajuće političke ekonomije, prelakirane frazom Dodatka II B. Kao prvo, koji su privatni poduzetnici uživali najobilatiju milost pojedinih ministarstava od Sanaderove abdikacije.

Drugo, tko je od njih član vladajućeg HDZ-a ili barem HSS-a. U konačnici, tko se među njima, u znak zahvale, upravo pojavljuje kao HDZ-ov donator u predizbornoj kampanji, kompenzirajući tako smrt Fimi medije koja je donedavno obavljala transfer iz državne kase u HDZ-ov “crni fond”. “SVI ME PITAJU: tko je tu pokrao novac? Ja nisam policajac. Ponudio sam samo bazu podataka koja pokazuje koje su tvrtke sudjelovale u sustavu javne nabave. Danas arhivu nije moguće pronaći kroz Narodne novine. Podatak drže samo šezdeset dana. Usto su njihove stranice dizajnirane tako da se nitko ne može snaći”, objašnjava Marko Rakar, tvrdeći da restrikciju obavljaju ministarstva i državne tvrtke koje raspisuju javne natječaje. Time je intrigantnije vrijeme u kojemu je privatna producentica detektirala promjene u dostupnosti informacija u Narodnim novinama. Naime, prva novinska priča o Fimi mediji ljubavnice HDZ-ova rizničara i državnoga tajnika objavljena je krajem kolovoza 2009. U Narodnim novinama, sasvim pošteno, publicirana je obavijest HAC-a da je Fimi media, na temelju Dodatka II B, organizirala svečano otvorenje jedne ceste, uz cijenu od milijun kuna. Mimo Narodnih novina otkrilo se da cesta nikada nije izgrađena.

Na Narodne novine, kao izvor informacije o proračunskim isplatama u korist Fimi medije, prvi je pozornost obratio Tomislav Karamarko, tada još tobože neovisni ministar unutarnjih poslova. Osobno je intervenirao u novinskoj redakciji... Odmah nakon toga sve dotadašnje tražilice postale su neupotrebljive, dok su arhivske informacije koje govore o kontinuiranoj sponi istih tvrtki s državom, skraćene na dva mjeseca.