Objavljeno u Nacionalu br. 395, 2003-06-10

Autor: Mate Granić

SAT POLITIČKE ANATOMIJE

Političari neće izvući korist iz Papina dolaska

Bude li Hrvatska slijedila poruke Ivana Pavla II neće i nakon 2007. morati čekati da uđe u Europsku uniju

Mate Granić, predsjednik DC-aMate Granić, predsjednik DC-aSveti Otac želi vidjeti Hrvatsku u EU (zadnja smo katolička zemlja u Europi koja to nije). To je snažna poruka hrvatskoj javnosti, političarima, ali i Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Ova poruka Svetog Oca ima još veću težinu u međunarodnoj javnosti i međunarodnoj politici. Ona je primarno poslana članicama EU pred summit šefova država i predsjednika vlada EU u Solunu. Sveti Otac želi vidjeti modernu i demokratsku Hrvatsku u ujedinjenoj Europi u kojoj katolici prednjače u poštivanju ljudskim prava i funkcioniranju pravne države, poštivanju prava radnika te duhovnih vrijednosti zapadne civilizacije. Svetom Ocu je svaki radikalizam, a posebno radikalni nacionalizam stran i opasan, kao i svaka totalitarna ideologija. Sveti Otac se odlučno zalaže za mir, bez obzira na to radi li se o Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu ili Iraku. Osobno sam bio nekoliko puta svjedok odlučnosti Svetog Oca i Svete Stolice da se zaustavi rat u BiH. U tome su prednjačili Sveti Otac osobno, kardinal Angelo Sodano (predsjednik vlade države Vatikan) te monsinjor Jean Louis Tauran (ministar vanjskih poslova Vatikana). Sveta Stolica se najodlučnije zalagala za prestanak rata u BiH između Hrvata i Bošnjaka te za zaustavljanje Miloševićeve agresije na BiH. Zalagala se za jedinstvenu, multietničku i demokratsku BiH u kojoj će se poštivati vjerska prava svih, uključujući vjerska prava katolika, te u kojoj će katolici živjeti u miru i toleranciji s muslimanima, pravoslavnima, židovima i predstavnicima drugih vjerskih zajednica te u kojoj će Hrvati, Srbi i Muslimani biti ravnopravni i konstitutivni narodi.
Sveta Stolica je odigrala veliku, vjerojatno presudnu ulogu uz Njemačku (kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Dietrich Genscher) i Austriju (ministar vanjskih poslova Alois Mock) u međunarodnom priznanju Hrvatske (naravno da nam bez hrabrosti hrvatskih branitelja nitko ne bi niti mogao pomoći). Ali najvažnija je uloga Svete Stolice što je početkom 1994. podržala stvaranje Federacije BiH te iskoristila sav svoj utjecaj da zaustavi rat između Hrvata i Bošnjaka te da se uklone svi radikali na hrvatskoj strani u BiH koji su bili protiv savezništva Hrvata i Bošnjaka. Na dugom sastanku u četiri oka sa Svetim Ocem krajem veljače 1994. bio sam zadivljen i oduševljen Svetim Ocem radi dubine poznavanja problema u BiH, povijesti i tadašnje tužne ratne sadašnjosti. Osjećao sam duboku zabrinutost Svetog Oca za odnose katoličanstva i islama u budućnosti. Izražavao je strahove za pojavu radikalnog međunarodnog terorizma. Njegova odlučnost te pragmatizam i konkretnost kardinala Sodana i monsinjora Taurana pridonijeli su da se rat Hrvata i Bošnjaka – koji je na obje strane imao gotovo 25 tisuća poginulih i barem tri puta više ranjenih – zaustavi gotovo u prva 24 sata nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Sveta Stolica je prva u Europi prepoznala i Miloševićev totalitarizam i opasnost za mir na ovim prostorima, ali je uvijek odlučno odvajala srpski narod i pravoslavlje od Slobodana Miloševića i njegovih zločina. Obrnuto, glavna poruka Svetog Oca tijekom prvog posjeta Hrvatskog 1994. bila je ekumenska poruka koja je upućivala na opraštanje i uspostavu trajnog mira na ovim prostorima, posebno između Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Od trećeg posjeta Svetog Oca najveću će korist imati Hrvatska i svi hrvatski građani. Ali svi oni političari i političke stranke koji misle da mogu profitirati pojedinačno od posjeta Svetog Oca varaju se. Sveti Otac i Sveta Stolica cijenit će djela, a posebno programe koji Hrvatsku vode u Europu, koji čuvaju njen nacionalni i politički identitet, ali koji su duboko prožeti europskim duhom i zajedništvom te solidarnošću i prihvaćanju istinske vrijednosti zapadne civilizacije. Ako budemo odlučni na tom putu, vjerujem da ćemo uspješno dobiti kandidaturu za EU, a ne čvrsti regionalni okvir i dugogodišnje čekanje na novi val priključenja EU.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika