Objavljeno u Nacionalu br. 399, 2003-07-08

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Baš me briga za Mačku

...

Vedrana RudanVedrana RudanZabrinuta sam i nemirna. Gledam. Begonijin veliki narančasti cvijet, ogroman, bio je pretežak za ono na čemu cvjetovi stoje. Stabljika? Stapka? Zato leži pokraj stabljike. Stapke? Žalosno, to u mene unosi nemir. Nedavno, ne, ne mogu reći pred koliko mjeseci, nedavno! Dakle, tada nam se omacila maca. Omacila se nama, nije bila naša, ali susjedi nisu brinuli o njoj, ne, ne naši prvi susjedi, oni drugi, dvije kuće dalje. O, kako me cijela ta priča uznemirila! Sakrila je mačiće, dolazila je samo po hranu. Čekala sam da ih donese, čekala i čekala, uzalud! A onda se… Dovaljala se do terase, polegla pune sise mlijeka na pločice i ostala tako satima. Ej, stara, a mačići? Susjeda mi je rekla, mislim, prva susjeda, mužjaci su joj pojeli mačiće da bi je što prije mogli opet tucati, ona je jedina mačka u ulici. Gadovi! Jebote! Jadna moja Mačka! Dobro, nije bila moja mačka, bila je od susjeda, onih drugih, ali je bila j a d n a! Gledala sam u mačkine oči, milovala joj mršava leđa rukom u gumenoj rukavici, strašno joj je padala dlaka, jadnica moja! Prela je, to je bila mila životinja, ušla bi u dnevni boravak, očešala se o svaki predmet, pa onda krenula prema keksićima, nije bila proždrljiva. Zvali smo je Mačka. Palo mi je napamet, neka prođe par dana, neka joj sise malo splasnu, odvest ću je veterinaru, neka je sterilizira. Dani brzo lete. Jednoga sam dana, iznenada, našla na njoj tri mačka, dva su čekala na red i njuškala joj guzicu. Čudan prizor, skroz otkačen. Gospođo, rekao je veterinar, ne dolazite. Rodila je. Susjeda i ja, mislim, prva susjeda i ja, vidjele smo dva slijepca uz sisu. Dva slijepca? Dvije sljepice? Sljepad? To me uznemirilo. A onda je, nakon nekoliko dana, osvanula na našoj terasi, prostrla svoje pune sise po pločicama i tako ostala satima. Ej, a djeca? Susjeda mi je rekla, ubila je svoje mačiće! ?!!! Moguće, rekao je veterinar, ali malo vjerojatno. Možda je vaša gospođa susjeda vidjela nekog m a č k a sličnog Mački, kako se mota oko mačića, mužjaci ubijaju mladunčad, rekao je veterinar. Ha! Moja susjeda nije vidjela mačka sličnog Mački kako se mota oko mačića, ali sam ga j a vidjela! J a sam ga vidjela! Obučenog u dlaku boje cigle! Moj je muž stavio Mačku u košaru. Kad žena kaže muž, da li treba dodati m o j ? Dakle, muž je stavio mačku u košaru, pa u auto, vozio je i vozio, tridesetak kilometara. Ostavio sam je kod jedne velike kuće, rekao je. Terasu sam oprala vrućom vodom i Domestosom, više nemamo mačke. Nema dlaka, okupljanja mužjaka, smrada mačjeg seksa u zraku. Nekome bi to bio dobar osjećaj. Ja sam nekako nemirna.
Gledala sam jutros muža, rastezao se ko debeli mačak, drago mi je što više nemamo mačke. Rastezao se, ne volim se tucati ujutro, on je napravio pokret kao da mu se tuca, nešto je napravio ramenima, meni se nije tucalo, digla sam se i otišla u kupaonicu. U ogledalu sam vidjela svoje zabrinuto i nemirno lice. Bože dragi, njemu se tucalo, odbila sam ga, ceste su pune velikih kamiona, ima jako malo zebri u našem gradu, moj je muž nervozan, vrućina je strašna, asvalt gori, krenut će preko ceste tamo gdje nema zebre, na vrata će mi pokucati policajac, gospođo, moje saučešće… Dragi bože, pred očima će mi bljesnuti, on je htio, odbila sam ga! Osjećaj krivnje ubijat će me idućih dvadeset godina! Oprala sam zube i ostalo i vratila se u sobu, ali on je bio u kuhinji. Ušla sam u kuhinju. Lijevao je vruće, bezmasno mlijeko u pahuljice bez kalorija. Pogledala sam ga u oči, baš sam svoje oči uvalila u njegove. Zašto si uznemirena, rekao je. Uznemirena, nasmijala sam se veselo i glasno, ne, nisam, ni najmanje, vruće je, rekla sam. Skinula sam, mislim, u kuhinji, spavaćicu preko glave, oh, kako je vruće, možda sam ponovila. Baš je vruće, rekao je muž, pa sam je navukla, spavaćicu, mislim.
Da, i telefon je zvonio, imamo displej, vidi se tko zove, blaženi displej, uglavnom se ne javljam. Ali, kad se na displeju, šesti put u pet minuta, pojavi broj moje mame, onda se javim. Halo, govorila sam glasno i veselo, da li ti je vruće? U slušalici sam čula dahtanje. Da li je to moja mama? Pogledala sam na displej. Jest. Hropac? Veselo sam vikala, alo, alo? Halo, halo, urlala sam! Prodrlo mi je u mozak, trebat će nazvati hitnu, prije hitne vatrogasce, vrata su zaključna, ključ je u vratima, iznutra, kad su, pred tri tjedna, pred maminim stanom bili vatrogasci i susjedi i policija i hitna pomoć, vrata smo rušili deset minuta. Pripremila sam se na najgore, ako je to najgore. Čula sam da nešto grebe, rekla je tada moja mama, nije se digla iz kreveta, tko su ovi ljudi?
Zašto se dereš, moja je mama najzad progovorila, nekako si uznemirena. Zašto zoveš, pitala sam, držala sam glas pod kontrolom, samo su mi se ruke tresle. Bila sam u dućanu, rekla je moja mama, na rasprodaji sam ti kupila veliku vreću mačje hrane. Aaaaaaaa, vrištala sam, aaaaaaaaaaaaa. Više slušalicu nisam dizala, imamo displej. Oh, oh, oh, dahtala sam na kauču. Na televiziji su siromašni Južnoamerikanci pjevali ispred svojih kućica od kartona, bacali su šešire u zrak, a gola su se dječica valjala u prašini. Da, Južnoamerikanci su sasvim drukčiji od nas, a tako siromašni, a goli i bosi, plešu i pjevaju. Listala sam knjigu južnoameričke poezije, volim te veseljake. Neki Fernandez, Kubanac, rekao je, “blago normalnima, tim čudnim bićima”. To! Normalna sam, baš sam normalna! Ako je tako, ako mi je blago, ako je blago meni, zašto sam nekako… uznemirena?

Vezane vijesti

Pijana Ruskinja umislila da je mačka terorist: 'Halo, policija, ona nosi...

Pijana Ruskinja umislila da je mačka terorist: 'Halo, policija, ona nosi dinamit!'

Dok je bila pod snažnim utjecajem alkohola, 45-godišnjoj Ruskinji učinilo se da je njezina mačka terorist naoružan bombom pa je pozvala policiju,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika