Bio je to lak posao. Kukuriku koalicija ostvarila je premoćnu pobjedu i sljedeće četiri godine SDP, HNS, HSU i IDS imat će apsolutnu odgovornost za vođenje države, sugeriraju prvi izborni rezultati do zaključenja ovoga broja. Pobjeda je ostvarena više na krilima posvemašnjeg nezadovoljstva HDZ-om, nego na osnovi prilično općenitog koalicijskog programa. SDP kao glavni partner uglavnom je izbjegavao govoriti o bilo kakvim konkretnim potezima, dok su, na njihovo nezadovoljstvo, HNS-ovci bili nešto konkretniji. Ali vrijeme uopćenih fraza, života u oporbi i slogana poput "U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače" definitivno je prošlo.

Tek sad se treba dokazati i otkriti što je stajalo iza uljepšanih poruka biračima kako će novca za sve biti dovoljno. Stvarnost će biti puno bolnija i birači se na nju trebaju pripremiti. Ono što se da iščitati iz intervjua koalicije, a ne samo programa, jest da su spremni na velike reforme i pospremanje. Uljepšano rečeno, to su najavili i u programu, a mi donosimo što u biti neke od tih najava znače, što se neslužbeno najavljuje i ono što je rečeno u predizbornim intervjuima. Naravno, svi neugodni potezi, nazvali ih "dijeta", "bolni rezovi" ili reforma, podrazumijevaju promjenu dosadašnjeg sustava upravljanja i ipak značajna smanjenja i preraspodjelu dosadašnjih proračunskih troškova. U proračunu novca za sve obećane programe pomoći i poticaja nema, a ne može se živjeti ni na jeftinim zaduženjima zbog krize u eurozoni i vjerojatnog proljetnog rušenja rejtinga države ako se reforme ne provedu. Kad su Hrvatska udruga poslodavaca, odnosno ekonomski stručnjaci Katarina Ott i Velimir Šonje analizirali Plan 21, najčešće ocjene bile su "općenito", "nedovoljno jasno", "dobro, ali ne objašnjeno kako". I ekonomski strateg SDP-a Branko Grčić najavio je da se mora odmah srezati manjak u proračunu za 4-5 milijardi kuna s dosad iskazanih 14 milijardi, odnosno 20 ako se pribroje skrivene obveze i jamstva. Deficit se smanjuje ili rastom prihoda, ili smanjenjem rashoda koji su projicirani na 120 milijardi. U tri mjeseca, nakon kojih Vlada mora izići pred financijske institucije, prihodi se ne mogu povećati. Ostaje samo rezanje troškova. "Nakon što obave najavljenu analizu stanja financija, vjerujem da će Vladu dočekati šok. Stanje nakon tri godine izbjegavanja reformi sigurno je gore nego što se sada prikazuje. Koliko se dosad vidi, Kukuriku će htjeti poboljšati stanje i provesti reforme. Za to im treba konsenzus i dugoročni plan s jasnom vizijom kojeg se moraju držati. Pritisci sa svih strana, i u koaliciji i izvana, bit će ogromni. Ako im se popusti, krene u novo skupo zaduživanje i povećavanje deficita, očekuju nas nove četiri godine stagnacije ili nova recesija", jasan je docent Josip Tica s Ekonomskog fakulteta.
On upozorava da je osnovno pitanje pred kojim će se naći: Tko je to spreman financirati? Pođimo samo od prve od najavljenih mjera, rješavanja nelikvidnosti. Ako država želi platiti svoje dugove, treba joj, naravno, novac. Ili kroz zaduženje, ili dio kroz monetarnu politiku (suradnja s HNB-om) ili u proračunskim uštedama. U svakom slučaju, pitanje je tko će imati povjerenja dati novac i po kojoj cijeni. I opet se vraćamo na nužan konzistentan plan s jasno istaknutim posljedicama. Ne treba zaboraviti ni da plan gašenja tvrtki koje ne mogu plaćati svoje obveze nužno donosi nove stečajeve i prosvjede radnika. Prošla vlada kupovala je mir ne pokrećući stečajeve, iako su se dugovi gomilali i time se uništavao čitav niz tvrtki koje su poslovale s lošima i ne mogu do svog novca. Ali je manje ljudi bilo na burzi. Unatoč tomu, problem nezaposlenosti iz mjeseca u mjesec eskalira nakon turističke sezone. Trenutačno je zaposleno oko 1,145 milijuna ljudi, a poslovi se gube u privatnom sektoru, a ne u državnom i javnom. Neke od posljedica su da tako mali broj zaposlenih uplaćuje 17 milijardi kuna manje nego što je potrebno za mirovine, nema potrošnje od koje se pune državni i lokalni proračuni, nema kupnje nekretnina zbog koje stoji građevinska industrija. Sve to smanjuje rast i potrebu za novom proizvodnjom, što opet znači manje radnih mjesta. Potpuno je jasno da će u državnim poduzećima biti većeg rezanja zaposlenih, u državnoj upravi zamrzavanja plaća i odljeva. Uz inflaciju, odnosno rast cijena, to znači da će ista plaća manje vrijediti i da će standard pasti. Također treba biti jasno da će Kukuriku postavljati svoje direktore, zamjenike, pomoćnike i slično. Koliko god to službeno ne žele priznati, Kukuriku će morati promijeniti i Zakon o radu, bilo sami ili kad im kao alibi bude poslužio Međunarodni monetarni fond koji će jedini imati jeftini novac, ali će ga uvjetovati onim čemu se tepa "daljnja liberalizacija" i "deregulacija".
Masu otkaza koji će uslijediti treba dobro izbalansirati s mogućnostima novog zapošljavanja i poticajima u ciljanim industrijama, ali dok do toga dođe, proći će barem jedna godina. S druge strane će imati sindikate, koji su potpuno spremni. Čelnik najvećeg, Mladen Novosel iz SSSH, najavio je da novoj vladi neće dati mira i da mogu očekivati masovne prosvjede u slučaju takvog scenarija koji će se morati provesti. Plan o investicijama kroz EU fondove je moguć, ali ne odmah, prolazi i godinu dana dok se projekt pripremi, a Unija financira samo dio novca. Ulaganja iz drugog stupa mirovinskih fondova također su izazvala skepsu, treba vremena za pripremu i pitanje je kako će završiti novac naših mirovina ako se politika njime bude opet igrala. I planovi o novim regijama na koje se naslanja povlačenje novca iz EU fondova, te decentralizaciji koja bi lokalnoj upravi dala više novca, na dugom su štapu. Za promjenu regija velika je prepreka popis stanovništva za izdvajanje Zagreba. Za davanje više novca kroz decentralizaciju prepreka je to što će država prvo spašavati svoj proračun. Nigdje u programu ne piše mjera koju traži Udruga gradova koju vodi SDP-ovac Vojko Obersnel - vratiti nižu osnovicu neoporezivog dijela plaće. Povećanje tog neoporezivog dijela je mjera koju je HDZ tako lijepo upakirao kao pomoć građanima, a u biti je zaustavio razvoj gradova i općina. S druge strane, ako poslušaju savjete i podignu neoporezivi dio dohotka, ali s tim i PDV, lokalna uprava može zaboraviti na još veći dio prihoda. A onda slijede poskupljenja na lokalnoj razini, koja ni sad nisu isključena. Teritorijalni preustroj će pričekati jer jasne vizije nema. Primjera radi, u Planu 21 navedeno je da će se provesti široka javna rasprava o tome 2012. i 2013. A onda je to "u suradnji s građanima" jednostavno prekriženo. Općenito, stručnjaci upozoravaju da se prave reforme ne provode promjenama poreza. Onaj koji obećava Kukuriku, porez na imovinu, teško će brzo biti proveden, porez na dobit i dividende imaju već simboličko značenje. No i oni bi mogli potaknuti investitore da ne dođu u Hrvatsku, a ne upravo suprotno. Ovo su samo neke stvari koje nisu rečene u kampanji i programu, ali treba napomenuti da je HDZ imao godine da riješi te probleme, ali to nije činio. SDP, HNS i partneri u jednom su u pravu, na ovim izborima su se u prvom redu birale osobe u koje birači imaju povjerenja nakon što su ga HDZ-ovi čelnici potpuno izgubili. To povjerenje podrazumijeva i pošten odnos prema biračima i jasno suočavanje sa stvarnošću. Kukuriku koaliciji mnogi će neugodni potezi biti oprošteni, ako zaista dovede do rasta standarda i gospodarstva od 2013. Sljedeća godina za pozitivne je efekte izgubljena. U njoj bolne reforme moraju napokon početi.