Dok se u Zagrebu čeka razrješenje krize i vrlo izgledna smjena gradonačelnika, u sjeni su ostale veoma opipljive negativne posljedice razlaza SDP-a i njihova nekdašnjeg istaknutog i poštovanog člana - gradonačelnika Milana Bandića. Samo prošlog tjedna je zbog tog sukoba i selektivne principijelnosti SDP-a gradski proračun ostao direktno zakinut za oko 150 milijuna kuna, a indirektno za još dodatne milijune i zaposlenost koja bi se ostvarila u građevinskim projektima. SDP koji s partnerima HSU-om, nezavisnom listom Josipa Kregara i Tatjane Holjevac čini premoćnu većinu u gradskoj Skupštini, već dvije godine se vrti u spirali nedosljednosti. Isti ljudi su bez puno kontrole prije dvije godine puštali skoro svaki Bandićev predloženi projekt, a sada su otišli u drugu krajnost - toliko kontroliraju i odbijaju urbanističke planove i prodaje zemljišta da još više produbljuju krizu ionako osušenog proračuna.

Najbolji primjer je prošlotjedno odbijanje prodaje zemljišta tvrtki Allegheny Financial, bivšeg Hypo Consultantsa. Na stranu sve kontroverze koje se vuku oko prodaje te tvrtke i njezina suvlasnika Ninoslava Pavića, ali SDP-ovi potezi ispadaju tragikomični. Prije nekoliko godina nisu imali ništa protiv gradnje Pavićeva nebodera u Zagrebu. Zatim su donijeli, tvrde zabunom, odluku da se raspiše natječaj za prodaju zemljišta koje treba za neboder. Cijena je najviša u Hrvatskoj - 3200 eura za četvorni metar ili 23 milijuna kuna za 980 četvornih metara. Pavić je pristao platiti tu cijenu, a onda je isti SDP odbio prodaju jer ne smatraju da je neboder dobar! Time su otvorili prostor i za moguću tužbu. Slično je i s ostala dva prošlotjedna plana koja su odgođena - izgradnja još jednog nebodera i jednog naselja.

SDP je našao djelomično opravdane prometne zamjerke, ali ne može se ne zapitati zašto su isti ti ljudi za iste urbanističke odrebe ranije, dok su bili u paktu s Bandićem, šutili dok su mediji vrištali o nepravilnostima. Zbog sadašnjeg sukoba se ne donosi ni Generalni urbanistički plan za cijeli Zagreb i tako se blokira i puno šira izgradnja. Ova novoprobuđena savjest se može u jednom dijelu opravdati samo ako u budućnosti zaista i zadrže principijelnost i kontrolu prema urbanizmu bilo koje izvršne vlasti, tako da kada jednom neki projekt prođe, bude sigurno dobar, a ne da se događaju situacije kao s Pavićevim neboderom. Ali kako su dosad stvari funkcionirale, bit će dovoljno samo da se promijeni gradonačelnik, pa da opet slijepo vjeruju svim njegovim prijedlozima. Treba ostati dosljedan. U neprincipijelnosti.