Bašar al-Assad, sirijski predsjednik, uvjeren je da se bori protiv bezakonjaSuspenzija Sirije iz Arapske lige 12. studenoga bila je samo početak međunarodnih problema za režim u Damasku. Budući da sukobi režima i oporbe unatoč regionalnim mirovnim naporima nisu prestali, ubrzo se prešlo na planiranje posebne promatračke misije Arapske lige u Siriji, a onda i na pojačane prijetnje sankcijama. Ali ni tada od diplomacije i pregovora nije bilo ništa. Nakon više odgoda i ultimativno zadavanih rokova 27. studenoga se prvi put u okrilju Arapske lige i službeno glasovalo o internim sankcijama prema jednoj od zemalja članica. Od 22 članice, 19 ih je bilo za sankcije, Libanon i Irak bili su protiv, a suspendirana Sirija nije mogla sudjelovati u odlučivanju.

Osim što je time općenito smanjen opseg zračnog prometa u Siriju, pripadnicima vrha sirijske vlasti zabranjen je i ulazak u arapske zemlje i zamrznuta im je tamošnja imovina. Okončani su i trgovinski i financijski odnosi arapskoga svijeta sa sirijskom državom, njena su sredstva u arapskim državama zamrznuta, a odrezani su i odnosi sa sirijskom središnjom bankom i Komercijalnom bankom Sirije, preko koje je režim na veliko poslovao s inozemstvom. Ove su mjere posebno teško pale Iraku i Libanonu, arapskim zemljama koje se nisu, kao Jordan, već prije izričito odredile protiv Damaska. Turska, veliki sirijski susjed na sjeveru, pozdravila je sankcije Arapske lige.

Nakon što je turski premijer Erdogan i osobno prisustvovao toj arapskoj odluci, Turska je najavila i vlastite sankcije Siriji. Dok se njihovo proglašenje još čeka, za sankcijama Siriji ponovno je posegnula i Europska unija potkraj prošlog tjedna, usporedo s primjetnim zaoštravanjem i vojno-sigurnosne situacije u regiji oko Sirije. U tjedan dana nakon odluke o sankcijama Arapske lige Siriji međunarodni odnosi kao da ne polaze za rukom. Susjedna je Turska u utorak, 29. studenoga, najavila da ima spremne i svoje, nacionalne sankcije prema Siriji – za čije se uvođenje samo čeka odluka predsjednika i premijera. Iako su međunarodni odnosi Sirije i Turske imali i loših razdoblja, o čemu svjedoči i to što je oko 500 od ukupno 900 km njihove kopnene granice još uvijek minirano s turske strane, posljednjih godina tu su gotovo cvale ruže. Sporazum o slobodnoj trgovini s kraja 2004. njihovu je trgovinsku razmjenu doveo do 2,5 milijardi dolara godišnje (od toga 1,6 milijardi turskog izvoza u Siriju), što unatoč padu od 10 posto proteklih mjeseci ostavlja mnogo prostora za stiskanje.

PRVA FAZA TURSKIH sankcija Siriji, usklađena s onima Arapske lige, uvedena je u srijedu, 30. studenoga, unatoč neslaganju turske oporbe. Kao i Arapska liga, i Turska se trudi ograničenjima gađati vrh sirijske države, a ne narod – zato je odlučeno da se ne ograničava izvoz struje i hrane u Siriju, kao ni količina vode koja Eufratom iz Turske teče nizvodno u Siriju i Irak. Osobama iz vrhova vlasti u Siriji ograničen je ulazak u Tursku i zamrznuta tamošnja imovina. Prekinuta je i međudržavna suradnja u sklopu Vijeća za stratešku suradnju, kao i sva trgovina vojnom opremom – za koju je prema Siriji zabranjen i transport turskim prostorom iz trećih zemalja. Zamrznuta je sirijska državna imovina u Turskoj, okončane veze s sirijskom središnjom bankom i Komercijalnom bankom Sirije, prekinuto je davanje zajmova Siriji – pa i onih velikih, infrastrukturnih, putom turske Eximbanke. Na istome su tragu i odluke EU, donesene u četvrtak, 1. prosinca, u Bruxellesu, tijekom sastanka ministara vanjskih poslova 27 zemalja članica – kojem je prisustvovao i Nabil Elaraby, glavni tajnik Arapske lige. U dogovoru s tom arapskom organizacijom sankcijama se ograničava ulazak u Europsku uniju za 12 osoba na visokim položajima u Siriji te je ograničeno poslovanje za još 11 velikih sirijskih kompanija vezanih uz režim u Damasku. Svima njima, i osobama i kompanijama, zamrznuta je imovina zatečena na prostoru Unije.

Osim toga, EU je odlučila ograničiti izvoz u Siriju nekih tehnologija ključnih za tamošnju naftnu industriju, prekinuti trgovanje sirijskim državnim obveznicama na svojim tržištima kapitala i ograničiti poslovanje sirijskih banaka u Uniji, kao i njihovu buduću suradnju s europskim financijskim institucijama. Pretpostavlja se da će ograničenja poslovanja sa sirijskom državnom naftnom kompanijom General Petroleum Corporation (GPC), kao i ograničavanje razmjene petrokemijskih tehnologija jako otežati položaj kompanija kao što su Royal Dutch Shell i Total u Siriji. Budući da su one bitni partneri sirijske naftne industrije, i tu će vjerojatno biti velikih potresa u bližoj budućnosti. Pa ipak, budući da su i Libanon i Irak u Arapskoj ligi glasovali protiv sankcija Siriji, može se očekivati da će režim u Damasku upravo tim putom početi zaobilaziti mjere kojima ih pojedini susjedi i međunarodna zajednica kane stiskati.

To je još vjerojatnije s obzirom na to da oko 60 posto libanonskog izvoza otpada na Siriju, dok tim putom dolazi i praktično ukupan libanonski uvoz kopnenim putom te većina priljeva turista (čiji je broj ove godine zbog nemira u Siriji pao za 25 posto). Od pet do sedam milijardi dolara ukupnog sirijskog izvoza oko 30 posto ide u Irak, oko 17 posto u Libanon, oko 900 milijuna dolara u Tursku i oko 700 milijuna dolara u Egipat. Upravo je ova posljednja brojka, kao i prekid oko dvije milijarde dolara egipatskog izvoza u Siriju, razlog da i u Kairu mnogi nisu sretni uvođenjem sankcija Siriji – što dodatno dovodi u pitanje njihovu buduću učinkovitost.

POSLJEDNJA DVA TJEDNA zaoštrava se i sigurnosno stanje u Siriji i oko nje. Dok borbe u toj zemlji sve češće odnose i vojne i policijske žrtve, jer oporba ima i oružano krilo, teško je procijeniti ozbiljnost glasina o vanjskoj pomoći stranama u sukobu: režimu navodno stiže iz Libanona, a oporbenoj Slobodnoj vojsci Sirije, u ljudstvu, od libijskog Nacionalnog prijelaznog vijeća. Dok međunarodne organizacije i dalje inzistiraju na nezamislivosti vojne intervencije u Siriji, protekla dva tjedna povela se rasprava o sirijskim oporbenim molbama o sigurnosnim pojasevima i zonama zabrane leta. O tome je prva javno progovorila Francuska, kad je 23. studenoga iznijela ideju o uspostavi "sigurne zone" na sjeveru Sirije, koju bi štitili naoružani "promatrači". Navodno je kao mogućnost spominjana i uspostava svojevrsnih humanitarnih koridora pod međunarodnim nadzorom, kojima bi bili povezani veći gradovi i oporbeni centri u Siriji s obalom Mediterana, s nekom od susjednih država ili barem zračnom lukom pogodnom za dopremu humanitarne pomoći. Samo nekoliko dana nakon iznošenja ovih ideja odbacila ih je i Valerie Amos, podtajnica UN-a za humanitarne poslove. Ipak, sigurnosna se situacija nastavila komplicirati.

KAD JE 29. STUDENOGA turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu obavijestio javnost da i Turska razmatra uspostavu "sigurne zone" u sjevernoj Siriji uz svoju granicu, ali samo u slučaju naglog i masovnog vala izbjeglica, koji se ne bi mogao drukčije zaustaviti, pred obalom Sirije zapaženi su neki gotovo hladnoratovski vojnopomorski rituali. Baš uoči donošenja odluke Arapske lige o sankcijama Siriji u obližnjem je akvatoriju zastao američki nuklearni nosač aviona USS George H. W. Bush (CVN-77) s borbenom skupinom, upravo na povratku u matičnu luku s petomjesečnog djelovanja u Arapskom moru i tjesnacu Hormuz. A da Amerikancima ne bude dosadno, pred Ciprom je osvanuo i ponos ruske Sjeverne flote, jedini ruski nosač aviona "Admiral Kuznjecov", koji će nakon, navodno, već davno planirane vojne vježbe zakazane od 28. studenoga do 5. prosinca nastaviti do Sirije i ondje posjetiti i pomorsku bazu Tartus, kojom se Rusi neprestano služe još od 1971.

A nema dugo da se spominjalo da je u toj bazi, uz 600 stalno stacioniranih ljudi, nedavno osvanulo i dodatno rusko vojno osoblje, specijalizirano za napredne raketne sustave – možda vezane upravo uz vijesti koje su iz Moskve došle 1. prosinca. Ruska Federacija, tvrdi se, nedavno je počela ispunjavati odredbe vojnotrgovinskog ugovora sa Sirijom sklopljenog 2007., prema kojem su Siriji za 300 milijuna dolara prodane dvije instalacije modernog obalnog obrambenog sustava Bastion. Njihova su 72 nadzvučna krstareća protubrodska projektila tipa Jahont dovoljna za obranu cijele sirijske mediteranske obale. Pa tko još voli mornarički intervenirati, neka izvoli!