Objavljeno u Nacionalu br. 401, 2003-07-22

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Trend rađanja djece Kurjak je pretvorio u biznis: Kaznena prijava mogla bi biti njegov oproštajni valcer

Predvođena agresivnom nacionalističkom ideologijom, populacijska je politika početkom devedesetih rađanje učinila trendom

Zoran FerićZoran FerićUz kaznenu prijavu protiv Asima Kurjaka bilo bi možda dobro prisjetiti se Milana Kundere i njegova romana “Oproštajni valcer”. Jedan od glavnih likova te knjige je i doktor Škreta, ginekolog, stručnjak na glasu , koji je u poznatim češkim toplicama stekao slavu liječenjem neplodnosti. Doktor Škreta je, naime, usavršio jednu novu medicinsku metodu liječenja neplodnosti kod žena, a njegov je veliki uspjeh bio pomalo mističan. Tek na kraju knjige metoda doktora Škrete razotkriva se kao prilično racionalna: budući da su za velik dio neplodnosti žena krivi zapravo neplodni muškarci, a oni to, naravno, ne žele priznati niti se liječiti, doktor Škreta uštrcavao je svojim pacijenticama pomoću specijalnih šprica vlastitu spermu, koja je, sudeći po uspješnosti te metode, obilovala mnogobrojnim repatim Škretićima. Pri tome je u uskom krugu, među prijateljima, običavao govoriti da ljudi nemaju pojma kakvi sve odvratni pojedinci dolaze na ideju da se množe. On nije bez znanja uzimao ženama jajašca da bi ih za veliku lovu prodao ili podmetnuo drugima, za što je optužen dr. Asim Kurjak, i ako mu se dokaže krivnja, može završiti i u zatvoru, nego je bez njihova znanja u njih ubacivao nešto svoje i mogao bi biti optužen za neovlašteno dodavanje dijelova ljudskog tijela u stranu osobu. Međutim, bez obzira na spomenute razlike, ove su dvije metode zapravo vrlo slične. U prvom redu zato što u njima između morala i uspješnosti vlada neka obrnuta proporcija: što su nemoralnije, pokazuju se uspješnijima. Međutim, što da radimo s tim podatkom? Jesu li žene koje su začele i kod Škrete i kod Kurjaka sretne zato što su konačno dobile dijete? Vjerojatno jesu. Međutim, mogu li one to biti i nakon saznanja da dijete kojem su majke zapravo i nije njihovo? Vjerojatno ne mogu. Doduše, one će se, ako se suoče s tim, uz puno duševnih patnji naviknuti, naučiti se ponovo na vlastitu djecu kao što ljudi zavole svoje posvojene kćeri i sinove. U tome i jest strašna ironija Kunderina romana, ali i tranzicijske Hrvatske u kojoj i najsmjelija fikcija postaje kruta realnost. Naime, doktor Škreta, koji je tolike žene praktički natjerao da prihvate njegovo dijete kao plod braka sa svojim supruzima, zapravo želi biti usvojen. Ima oko pedeset godina i uspostavlja prisno prijateljstvo s Amerikancem koji se u toplicama liječi od srca. Škreta želi da ga Amerikanac, koji je samo godinu dana stariji od njega, usvoji. To je, navodno, po češkom zakonu moguće, jer nigdje ne piše da usvojeni sin mora biti mlađi od svojih roditelja. Strašni apsurd tranzicijske Hrvatske nimalo ne zaostaje za fikcionalnim apsurdom komunističke Češke. A sve pod maskom humanosti i ljubavi prema drugim ljudskim bićima.

Jednom mi je, u okviru brojnih zdravstvenih pokusa i pregleda koje sam izveo na vlastitome tijelu, palo na pamet da budem donor sperme. Zanimao me postupak, a i učinilo mi se praktičnim. Drkaš, a radiš humano djelo. Došao sam u Petrovu bolnicu, ljudi su me lijepo primili, gurnuli mi u ruku sterilnu plastičnu kutijicu i uputili me u zahod. Tada je nastao šok. Prvo, nigdje pornografije. Čak ni onih starih slijepljenih “slikovnica” iz Trsta, što zaudaraju na plijesan i mokri papir. Radi, brale, sve iz glave. A onda, zahodi. Ni jedna kabina nije se mogla zaključati. Prozori su bili prilično veliki, ali matiran je bio samo donji dio. Tako da ti, kad stojiš nad školjkom, izvan matiranog dijela viri cijela glava. Pa svi ljudi iz kuća na brijegu, u Voćarskoj, kamo gledaju prozori, mogu vidjeti tvoje lice. Zamišljam kako to izgleda izvana: nekoliko izbezumljenih faca, svaka u svom prozoru, drmaju se u ritmovima vlastitih mentalnih slika. Uglavnom, kao ona reklama za mobitele, ali bez mobitela. Ja, međutim, ma koliko da sam human, ne mogu bez pornografije. Treba mi puno vremena za pripremu, koncentraciju i snimanje vlastitog filma u glavi. Nažalost, bez potpore Hrvatske televizije. I taman se ufuram, stvar krene, a onda neki majmun sa sterilnom kutijicom u ruci navaljuje u moju kabinu i sav se sledi kad vidi da drkam. Ako se ne varam, to ga je malo i uvrijedilo. Kao da ubrzo neće i on. Stresem se, dođem k sebi od šoka i krenem ponovo. Kad evo ti opet, drugog idiota sa sterilnom kutijicom koji, isto tako šokiran, veli: “Pardon.” I tako su navaljivali u moju kabinu sve dok se nisam leđima naslonio na vrata i teškom mukom završio humani posao. I baš u tom trenutku, na vrhuncu humanoga happyenda, sjetio sam se fantastične rečenice doktora Škrete: “Nemate pojma kakvi sve odvratni pojedinci dolaze na ideju da se razmnožavaju.” Postiđen, odnio sam bočicu ljudima u bijelim kutama koji su lijepo zahvalili, kao da sam im dostavio kremšnite, a ne malo bjelkastog izbljuvka. Tek sam kasnije uistinu shvatio da taj bjelkasti izbljuvak mnogima vrijedi jako puno. A čitava ta donorska epizoda završila je, kao što se moglo i očekivati, krajnje ironično. Kad su stigli nalazi, utvrdilo se ne samo da ne mogu biti donor spermija, nego će i meni trebati donor ako želim imati vlastito dijete. Tek onda shvatio sam zašto nema pornografije. Zbog umjetne oplodnje. Naime, kako poslije vlastitome djetetu, a dužan si mu reći istinu, objasniti da si ga napravio gledajući neku prastaru talijansku kurvetinu kako piša u žutu kanticu. Tako je to kad se čovjek u okviru humane reprodukcije poigrava i s vlastitim humanitetom.

Želim reći, humano je dati. Krv, organe, spermu, jajne stanice. Međutim, apsolutno nije ni humano, ni moralno, ni zakonito uzeti ako nisi pitao. Kad uzmeš a da nisi pitao, to se zove krađa. Bez obzira na to definira li se jajna stanica kao dio ljudskog tijela, ili ne. Pogotovo je nezgodno ako se dokaže da si tom krađom namlatio grdne pare. Naime, agresivna je nacionalistička ideologija početkom 90-ih stvorila strašan pritisak i imperativ rađanja. Odjednom su se svi zalagali za demografsku obnovu, svima su usta bila puna populacijske politike, a pojavio se i don Anto Baković kao najživopisnija figura hrvatske populacijske politike. Rađanje je odjednom postalo trend, a sve što je trend nužno se, logikom tržišta, pretvara u biznis. I upravo je taj biznis oko djece, na koju smo tradicionalno najosjetljiviji, ono što žulja većinu ljudi u ovoj megaružnoj priči o doktoru Kurjaku. Ako se doista dokažu zloupotrebe pri uzimanju jajnih stanica, neke bi se obiteljske idile mogle pretvoriti u sudsku trakavicu s elementima horora. Što će se dogoditi kad krenu dokazivanja i DNA analize? Šteta koja bi u slučaju pozitivnih rezulatata bila učinjena ljudima, struci i općem humanitetu neprocjenjiva je i nenaplativa. A je li ova kaznena prijava ujedno i Kurjakov oproštajni valcer, odlučit će, nadam se, dokazi, stručne analize i sud. Međutim, upravo zbog svih krajnje ozbiljnih posljedica koje bi ova afera mogla imati, ona će zasigurno biti i jedan od najozbiljnijih testova hrvatskog pravosuđa. Da vidimo!

Vezane vijesti

Asim Kurjak proglašen najboljim opstetričarem svijeta

Asim Kurjak proglašen najboljim opstetričarem svijeta

Zagrebački ginekolog Asim Kurjak, koji je posljednje četiri godine na čelu jednog dijela Odjela za porodiljstvo i ginekologiju najveće katarske… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika