Može li EU prihvatiti Balkan?List Neue Zuercher Zeitung o približavanju zemalja Zapadnog Balkana EU piše: „Dok će Hrvatska krajem tjedna potpisati Ugovor o pristupanju EU, Srbija strahuje za dobijanje kandidatskog statusa."

„Bio bi pogrešan signal za zemlje Zapadnog Balkana ako bi se vlak europskih integracija našao na slijepom kolosijeku. Naravno da se nitko u vremenima dužničke krize ne može okititi lovorikama ako u EU uvede one koji iziskuju nove troškove. No, ne treba zaboraviti da je upravo europska perspektiva znatno doprijenijela stabilizaciji stanja na Zapadnom Balkanu nakon desetljeća ratnih sukoba. Naravno u ovoj regiji i sada, kao i ranije, postoji dovoljno mogućih uzroka sukoba. Kosovo je nezavršena država koju čak nisu ni priznale sve države EU. Makedonske državne granice su doduše nesporne, ali se ipak njen državni identitet dovodi u pitanje. BiH je jedna disfukcionalna država koju brojni građani ne doživljavaju kao svoju domovinu. Jasna europska perspektiva je motor za političke i ekonomske reforme. Zapne li taj motor ili se pak zaustavi onda je ugrožena stabilnost Zapadnog Balkana", komentira Neuer Zuercher Zeitung.

Proširenje do smrti?

Die Welt donosi esej u kojem postavlja pitanje da li se EU zaista proširuje do smrti?

Naime pojedini promatrači zastupaju tezu da se EU proširila do smrti, te da je vrijeme za povlačenje ručne kočnice. „S novim proširenjima nestaje zajednica Europoljana koja se ionako nalazi u krizi. Strukture EU u kojima se donose odluke se ionako 'raspadaju'. Kako bi ona onda trebala funkcionirati kada umjesto sadašnjih 27 država članica ubuduće bude imala još Hrvatsku, Srbiju i druge zemlje Zapadnog Balkana? Dakle kraj sa proširenjem EU: Više ne ide." Ovo je teza koju je u listu Die Welt tijekom tjedna postavio autor Stefan Beutelsbacher. U srijedu pak, za isti list, autor Alan Posener navodi da su ove teze prst u pogrešnu ranu: „Kriza Unije nije kriza proširenja... Europa sebi može dozvoliti članstvo zemalja sa različitim ekonomskim i socijalnim standardima. Ono što Europu podriva jest nedostatak zajedničke vanjske politike iza koje stoji vjerodostojan projekat moći. EU se s Kinom i Indijom mora boriti za tržišta i utjecaj, u Sredozemlju i u Africi mora zauzeti mjesto Sjedinjenih Država koje se sve više orijentiraju prema Pacifiku. Ona mora širom svijeta preuzeti odgovornost za slobodu, trgovinu, za neširenje atomskog naoružanja, ograničavanje 'odmetničkih država', za borbu protiv terorizma.Ako Europa vjeruje da može izbjeći ove zadatke, ako strahuje od toga da konačno u svoje okrilje uzme vlastito zadnje dvorište - Balkan - i iskoristi privredne, ljudske i vojne resurse Turske onda ne gleda realno na stanje stvari. Upravo ovdje leži najveći izazov za Europu u ovom stoljeću. Ovdje nije riječ o tome da li će ona imati tri ili 30 članica. Ovdje je riječ o tome da se ona prestane baviti samom sobom i da ponovo počne promišljati europski, dakle svjetski," piše u svom eseju za Die Welt Alan Posener.

Poraz Grčke

Sueddeutsche Zeitung piše o presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu u tužbi Makedonije protiv Grčke. „Grčka je pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu pretrpjela poraz jer je 2008. godine spriječila Makedoniju da postane članicom NATO-a," piše list zaključujući da sukob oko imena time nije okončan. „Makedonija će najkasnije na Summitu NATO-a u Chicagu 2012. godine ponovo podnijeti zahtjev za prijem u Sjevernoatlantski vojni savez. Pretpostavlja se da će ponovo dobiti podršku svih država članica osim Grčke. Hoće li onda Grčka prihvatiti i kao nužno zlo političku izolaciju samo da se Makedonija ne bi zvala Makedonijom?"

Ljubav, mržanja i literatura

Neue Zuercher Zeitung donosi priču o Ivi Andriću: „Prije 50 godina Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost kao prvi autor s prostora bivše Jugoslavije. Andrić je bio uvjereni zagovornik ideje o višenacionalnoj Jugoslaviji - i stoga je do danas brojnim nacionalistima trn u oku", piše ovaj list u tekstu pod naslovom „Ljubav, mržnja i literatura".

List se posebice bavi pitanjem na koji način je Andrić prihvaćen u BiH:

"Sukob o Andrićevom poimanju BiH održava nacionalnu liniju podjele koja se proteže kroz čitavu zemlju. Svi uzimaju ono što im je potrebno. U stvarnosti ni jedan drugi pisac nije kao Andrić obuhvatio sve aspekte multietničke Bosne pri čemu se njegov odnos prema zemlji kretao od ljubavi do mržnje i ponovo natrag, kaže publicista Ivan Lovrenović, jedan od najboljih poznavatelja Andrićevog djela. I književnik Dževad Karahasan, Bošnjak, vjeruje da je Andrić razumio Bosnu toliko dobro koliko je to uopće moguće. Na pitanje da li je Andrić mrzio muslimane, Karahasan odgovara: 'Besmislica'."

Autorica: Zorica Ilić