Angela MerkelNjemačka, kako se čini, želi na summitu koji počinje u četvrtak navečer, svoje europske partnere uvjeriti da prihvate njezin gospodarski model izgrađen na disciplini iako je, pod pritiskom Francuske, morala ponešto razvodniti svoje prijedloge.

"Prvi put u povijesti Europske unije Njemačka je neprijeporan vođa, a Francuska postaje broj dva i mora naučiti slijediti", ocjenjuje Charles Grant, analitičar iz Centra za europske reforme u najnovijoj studiji.

"Iako redoviti sastanci (njemačke kancelarke) Angele Merkel i (francuskog predsjednika) Nicolasa Sarkozyja odaju dojam jednakosti", jaz u postignućima dviju zemalja prisilio je Francusku da prepusti "Njemačkoj vodstvo u gospodarskom plesu", rekao je.

Pod pritiskom dužničke krize Europljani su na putu da prihvate povijesne promjene. Predviđaju se gotovo automatske kazne za vlade ako njihov deficit probije dopuštenu granicu ili samo zaprijeti da to učini.

Vlade će morati u svoje ustave upisati "zlatno pravilo" po kojem proračunski manjak ne bi smio prelaziti tri posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a. Ovlasti Europske unije da se upleće u donošenje nacionalnih proračuna bit će jako pojačane.

Ako Bruxelles ocijeni da su neke države izmaknule nadzoru, zatražile pomoć izvana, mogle bi biti stavljene pod skrbništvo.

To je "Njemačka proračunska unija", ocjenjuje Guntram Wolff u analizi za bruxelleski institut Bruegel.

Neki, poput predsjednika eurozone, Luksemburžanina Jean-Claudea Junckera čude se što "Nijemci misle da su bolji od drugih i da oni moraju plaćati za druge", a pritom ni njihove javne financije nisu blistave.

Zahtjevi kancelarke Merkel izazvali su u Francuskoj, a napose na ljevici, germanofobne komentare za koje se vjerovalo da su davno iščeznuli.

Socijalist Arnaud Montebourg nazvao je njemačku strategiju "Bismarckovom politikom". No Sarkozy je odbacio te kritike i naglasio da postoji samo jedna strategija: njemačko-francuski savez.

Međutim, i Njemačka je morala činiti ustupke. Planirala je Europskoj komisiji povjeriti ekskluzivnu zadaću da nameće sankcije slabim zemljama, od čega je morala odustati.

Merkel je predlagala da Europski sud pravde ima pravo suditi o nacionalnim proračunima i vratiti ih na doradu. Dugo je zahtijevala da privatne banke sustavno sudjeluju u svakom planu pomoći za zemlju u teškoćama. Pod pritiskom Pariza od tih je prijedloga morala odustati.

Naposljetku, Njemačka je morala prihvatiti nešto nalik "Europskom monetarnom fondu" za eurozonu. Taj fond sadrži mehanizme financijske solidarnosti među državama kakvi su prije nekoliko godina bili nezamislivi.

Također je pristala da Europska središnja banka, koje je dosadašnja uloga bila nadzirati inflaciju, odsad i pomaže oslabljenim zemljama.