Objavljeno u Nacionalu br. 403, 2003-08-05

Autor: Mate Granić

SAT POLITIČKE ANATOMIJE

Smjenjivanje ravnatelja KB Sestre milosrdnice predstavlja grubi politički revanšizam

Stečaj 'Viktora Lenca' sve je bliže, a cijenu od 65 milijuna eura radi promašaja Vlade platit će porezni obveznici o čemu bi građani trebali voditi računa na izborima

Mate Granić, predsjednik DC-aMate Granić, predsjednik DC-aSedamdeset i pet posto Biševa je izgorjelo, gore Hvar, Brač i Paklenica. Gotovo da nema područja na Jadranu koje ne gori. Mnogi od požara su dokazano podmetnuti, temperature su dulje vrijeme bile iznimno visoke, često je puhao i vjetar. Sve to stvara iznimno povoljne okolnosti za pojavu požara, a nepovoljne za gasitelje. Ali ono što je sigurno su veliki propusti Vlade. Nekritički je decentralizirala vatrogastvo, nije dodatno zaposlila prije ljeta razvojačene branitelje, kao vatrogasce tijekom ljeta, slabo je organizirala međunarodnu pomoć u gašenju požara, a na masovnu pojavu požara presporo, neodlučno i nedovoljno je reagirala. To će imati ne samo velikih ekoloških i materijalnih posljedica, nego i iznimno negativni utjecaj na turističku sezonu.

Prošlo je osam godina od uspješno izvedene vojno-redarstvene operacije “Oluja” kojom je oslobođeno gotovo 20 posto teritorija Hrvatske, kojom je deblokiran Bihać, stvoreni uvjeti za uspješno oslobađanje gotovo 20 posto teritorija BiH (zajednička vojna akcija HV-a i HVO-a u koordinaciji s Armijom BiH, a na temelju Splitske deklaracije), te kojom su stvoreni uvjeti za uspješni završetak mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Sama operacija je odlično planirana i profesionalno besprijekorno provedena (osim kratkog zastoja na jednom pravcu). Nitko Hrvatskoj nije dao zeleno svjetlo za vojno-redarstvenu operaciju “Oluja”. To je samostalna odluka predsjednika Franje Tuđmana i tadašnjeg vodstva Hrvatske na temelju dobre diplomatske i obavještajne pripreme. Hrvatska diplomacija je u prosincu 1994. dobro provedenom diplomatskom akcijom dobila rezoluciju Glavne skupštine UN-a “Situacija na okupiranim područjima Republike Hrvatske” kojom su prvi put UNPA područja nazvana pravim imenom i kojom je Beograd izravno okrivljen za situaciju na okupiranim područjima (progon i ubijanja nesrpskog pučanstva, kriminal te pokušaj povezivanja tzv. Krajine s Republikom Srpskom, a sve u cilju stvaranja Velike Srbije). Kninski pobunjenici su odbili razgovarati o planu Z-4, planu međunarodne zajednice koji im je nudio državu u državi, a na kraju su odbili i hrvatski ultimativni zahtjev da prihvate mirnu reintegraciju u ustavnopravni sustav Hrvatske.

Neka događanja nakon “Oluje” iznimno su naškodila Hrvatskoj (paljenja i razaranja kuća, pljačke i ubojstva civila). Bez obzira na to što je velik broj počinitelja tih kriminalnih djela procesuiran (više od 2000) Hrvatska tu cijenu plaća i danas. Ali ovdje želim naglasiti da nikakvih dogovora Hrvatske i Srbije te Tuđmana i Miloševića oko “Oluje” nije bilo, zbog stalnih spekulacija o tome. Milošević je bio potpuno iznenađen i bijesan kad je dobio informaciju o akciji hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga. O tome postoje i dokumenti u obavještajnoj službi Ministarstva obrane RH.

Uostalom, pomoći pobunjenim kninskim Srbima 1995. nije bilo ni lako nakon početka hrvatske vojne redarstvene operacije, jer je NATO kontrolirao zračni prostor BiH, a Hrvatska je imala snage u svakom trenutku presjeći posavski koridor u slučaju potrebe. Snažne vojne snage u istočnoj Slavoniji (30-40 tisuća ljudi) odvratile su moguće srpsku akciju probijanja Vojske Jugoslavije prema Županji i odsijecanja tog dijela teritorija od RH. U Vojsci Jugoslavije bilo je takvog razmišljanja prvoga dana “Oluje”. Srbija je mogla samo organizirati uz velike žrtve odmazdu protiv civilnih ciljeva pomoću ratnog zrakoplovstva, ali to bi izazvalo i protumjere Hrvatske, pa i najoštriju osudu međunarodne zajednice. Radi toga je Beograd od takvih ideja odmah odustao, odnosno nismo imali informacija da ih je i planirao.

Isto tako postoji puno dokumenata koji potvrđuju da je evakuaciju Srba s okupiranih područja nakon početka operacije “Oluja” organizirao Milan Martić. Obavještajne ratne varke (legitimne i dopuštene u ratu) samo su pridonijele smanjenju broja civilnih žrtava. Vjerujem da je to lako moguće dokazati i Haaškom tribunalu. U svakom slučaju Hrvatska može biti ponosna na vojno-redarstvenu akciju “Oluja” i njene rezultate (ali ne i na neka događanja nakon “Oluje”). To je svakako glavna i najvažnija oslobodilačka operacija u Domovinskom ratu.

Način na koji je izvedeno smjenjivanje ravnatelja KB Sestre milosrdnice akademika Kustića te imenovanje prof. dr. Marka Duvnjaka za novog ravnatelja podsjeća ne samo na neka bivša vremena, nego i izaziva duboku zabrinutost. SDP je odbacio sve maske i grubo pokazao snagu gdje je to najmanje potrebno. Unatoč jedinstvenog mišljenja cjelokupnog stručnog i znanstvenog kolegija bolnice (40 vrhunskih stručnjaka) političkom odlukom smijenjen je akademik Kustić i postavljen prof. dr. Marko Duvnjak za ravnatelja. To podsjeća na grubi politički revanšizam koji svakako udaljava Hrvatsku od europskih demokratskih standarda i dobrih običaja. To treba i Vlada, a posebno SDP, imati na umu.

‘Viktor Lenac’ tone sve dublje, najavljen je i početak štrajka, ministar Ljubo Jurčić nagovještava zadnji pokušaj da se nađe 6-7 milijuna eura koliko bi se trebalo isplatiti za plaće te za nastavak rada u brodogradilištu. Očito je da je programirani stečaj sve bliže, a da će cijenu od 65 milijuna eura radi promašaja ove Vlade, platiti porezni obveznici. Vjerujem da će i o tome voditi građani računa na izborima.

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika