Objavljeno u Nacionalu br. 405, 2003-08-19

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Europski činovnici zaraženi jedrenjem na Jadranu se pretvaraju u morske vukove

Suvremena Europa u dva ljetna mjeseca potpuno popizdi i sve više živi s poslovicom da se živjeti ne mora, ali da se ploviti mora. Nautički turizam još je jedan od globalnih trendova, kao što su to, recimo, seoski turizam ili seksi turizam u azijskim zemljama

Zoran FerićZoran FerićOvidijeve “Metamorfoze” ključna su knjiga za europsku kulturu. Prepričavši nam mitove o pretvorbama Ovidije je upravo metamorfozu pretvorio u jednu od najznačajnijih europskih tema. A nešto slično ovidijevskoj metamorfozi događa se svakoga ljeta na svim europskim morima. Dakako i kod nas, na Jadranu. To je metamorfoza čovjeka u vuka: europskog poslovnjaka srednje klase u morskog vuka sumnjivih sposobnosti. Naime, suvremena Europa u dva ljetna mjeseca potpuno popizdi i sve više živi s poslovicom da se živjeti ne mora, ali da se ploviti mora. Nautički turizam još je jedan od globalnih trendova, kao što je to, recimo, kod nas često spominjani seoski turizam, ili seksi turizam u azijskim zemljama, koji je nešto starijega vijeka. Plovidba je za mnoge postala način života u tih nekoliko ljetnih tjedana, ali, što je možda još važnije, i način vrednovanja toga života. Nautičke se ture pripremaju, zapravo, čitavu godinu, one predstavljaju za prosječnog Europljanina onaj prozor u svijet avanture i neku globalnu ideju o tome kako bi se trebalo živjeti kad ne bi postojale banke, osiguravajuća društva, ordinacije, kojekakvi uredi, apoteke ili trgovine, sve ono što, dakle, kao radno mjesto stalno veže suvremenoga čovjeka za njegovu kopnenu sudbinu. Činjenica je da se ta morska avantura sve češće nudi ljudima kao najprihvatljiviji oblik odmora kroz različite oglase čarteraša, ali i suptilnije, diktiranjem trendova življenja. Tu su značajnu ulogu, dakako, igrale i reklame. Ali to s populariziranjem plovidbe i stvaranjem trendova nije, dakako, nova vijeka. Prva reklama za Marlboro koju pamtim s televizije, a pamtim je evo već više od trideset godina upravo zato što je bila iznimno efektna, događa se na velikom krstašu, a grupa mladih ljudi u ubitačnom ritmu zateže konope, vrti vinčeve i čitava jahta juri pred nama praćena pjesmom u kojoj se spominje Marlboro. Upravo je spomenuta reklama vrlo zanimljiva jer je ono što je ona popularizirala, a to su cigarete, danas zapravo sve manje popularno i izvan trenda. A sredstvo kojim je to činila, jedrenje, upravo danas postaje globalni trend. Velike tvrtke plaćaju svojim zaposlenicima tečajeve jedrenja u okviru popularnih team building projekata, na jedrenje odlaze čitave obitelji i tu je, izgleda, pronađen odličan spoj aktivnosti i odmora, adrenalina i opuštanja, a za poslovne adrenalinske ovisnike možda i nema bolje formule odmaranja. U svakom slučaju jedrenje može biti i dovoljno opasno i dovoljno naporno da zadovolji naše avanturističke nagone, a infrastruktura, marine, kvaliteta i mogućnosti brodova ipak pružaju nužnu sigurnost bez koje se mnogi ne bi odvažili na put. Osim toga, jedrenje se uklapa i u neke druge globalne trendove, recimo ekologiju. Ono je zdravo i za tijelo i za prirodu, jedrenje u principu ne zagađuje jer je vjetar kao pogonsko sredstvo u tom smislu apsolutno prihvatljiv. Druga je stvar što je dobar dio čarteraša lijen, pa kao pogonsko sredstvo koriste jedino motor.

Avantura na moru zapravo već jako dugo raspiruje maštu prosječnoga Europljanina, međutim od te zagolicane mašte pa do općeg trenda prošlo je dosta godina. U stvaranju spomenutog trenda značajnu je ulogu igrala i književnost. Zapravo i književnost, ali dobrim dijelom upravo pisci koji su plovidbu smatrali dijelom svoje sudbine. Joseph Conrad i Hermann Melville proslavili su plovidbu kao sudbinu, Ernest Hemingway shvatio ju je kao pustolovinu i vlastiti izabir, iako je više plovio u životu nego u literaturi. Pisaca koji su zaljubljeni u plovidbu ima, dakako, i kod nas. U prvom redu tu je Joža Horvat, čovjek koji je sa svojom obitelji jahtom Besa oplovio svijet i o tome napisao prekrasnu knjigu, brodski dnevnik koji se čita kao suptilna literatura. Nezaboravne su Horvatove stranice upravo o plovidbi i sudbini koja čovjeka tjera na more, čak i u susret vlastitoj tragediji. Jožu Horvata imao sam priliku vidjeti uživo nakon što su mu se velike živote tragedije već dogodile. Stajao je na balkonu kuće moga susjeda, kao na komandnom mostu nekog broda, i rukovodio utovarivanjem jahte koju je kasnije nazvao Mali Marko na ogromni kamion za prijevoz plovila. Tragedije ga nisu skrhale, i dalje je ostao pomorac i kapetan a energije kojom je zračio u tom trenutku sjećam se i danas. Nezaboravne stranice o moru i plovidbi napisao je i Antun Šoljan, čovjek koji je bio zaljubljen u plovidbu još u vrijeme kada se ovaj globalni trend nije niti nazirao. Njegova priča “Dobri čovjek s Kaprija” ili roman “Drugi ljudi na mjesecu” vrhunska su literatura upravo o plovidbi i naličju turizma. Damir Miloš, jedan od najznačajnijih prozaika kvorumaške generacije, trajno je svoj život povezao i s literaturom i s plovidbom. I Edo Popović, koji je svojim romanom “Ponoćni boogie” obilježio prozu osamdesetih, a knjigama “San žutih zmija” i “Kameni pas” kreira i prozu devedesetih, veliki je zaljubljenik u jedrenje, a tim ga je virusom, kako sam kaže, zarazio upravo Damir Miloš. I brodski dnevnici Mladena Šuteja čitaju se kao zanimljiva literatura. Čovjek koji je sam preplovio Atlantik, koji je išao oko rta Horn ili jedrio preko Antarktika ne samo da je imao i što napisati, nego je znao i kako. Pisac sudbine slične Horvatovoj je i Nikica Mrđen, zaljubljenik u more, koji je u svoje dvije knjige, “Pisma sinovima” i “Moj sin ovisnik”, također napisao nadahnutih stranica o plovidbi i kao sudbini i kao avanturi.

Svega sam se ovoga valjda i sjetio zato što brodić moga bratića, na kojemu smo plovili ovoga ljeta, također izaziva literarne asocijacije. Zove se, naime, Mac Gregor, i asocira me na Gregora Samsu koji se već u prvoj rečenici Kafkine pripovijesti “Preobrazba” pretvorio u golemog kukca. Međutim, dobroćudni Mac Gregor bliži je izvornim Ovidijevim metamorfozama, nego mračnoj Kafkinoj viziji. On se, naime, vrlo brzo i jednostavno pretvara iz obiteljskoga krstaša u brzi gliser. Zamišljen je upravo tako da odgovori na zahtjeve jednog globalnog trenda u kojem se ekskluzivnost avanturista pretvara u udobnost masovne plovidbe. I odjednom svatko ima pravo na svoj brodski dnevnik.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika