Objavljeno u Nacionalu br. 839, 2011-12-13

Autor: Zoran Ferić

Civilizacijski skok u prazno

Dok je bio na vlasti, Sanader je pravoslavnima čestitao Božić i borio se protiv nacionalizma pa se činilo da je Hrvatska napravila civilizacijski skok. No mora se priznati da i u zatvoru djeluje civilizirano

Na izborima prošle nedjelje Hrvatska nije samo promijenila vladajuću stranku, izabrala parlament i omogućila sastavljanje nove vlade, nego je učinila i velik civilizacijski skok. Da li se to dogodilo izlaskom na izbore ili apstinencijom određenog dijela biračkog tijela, zapravo i nije važno. I apstinencija je odluka, kao što i gađenje može biti politički stav. U javnosti su se mogli čuti i komentari da se radi naprosto o periodičnom smjenjivanju desnice i ljevice karakterističnom za razvijene demokratske sustave.


No hrvatska politička scena ne može se bez ostatka svesti na taj tipični dvostranački odnos, nego moramo računati i na to da od početka devedesetih, od prvih višestranačkih izbora, Hrvatska s vremena na vrijeme doživljava velike civilizacijske skokove koje Amerika, Engleska ili Njemačka više ne mogu doživjeti. Naravno, to je zato što u dvadeset godina mora nadoknaditi stotinjak godina aktivne demokracije pa je prisiljena ponekad preskočiti i po tri stepenice. Iz monarhije smo uskočili u kraljevinu, od Habsburga Karađorđevićima, a iz kraljevine u socijalizam i tako nam je prošlo vrijeme od 1918. do 1991. Od demokracije ovdje dugo nije bilo ništa, a kad je nominalno i došla, još je uvijek zapravo nije bilo. Prvi veliki civilizacijski skok dogodio se tek 2000. godine, kad je iz nominalne demokracije, a stvarne Tuđmanove poludiktature, Hrvatska ušla u praktičnu demokraciju. U to se vrijeme zemlja trebala obračunati s vlastitim nacionalizmom i revitaliziranim ustaštvom.

No pokušaj da se Račanova Hrvatska obračuna s ustaštvom, ali i ratnim zločinima počinjenim u Domovinskom ratu, dobrim dijelom onemogućilo je divljanje na splitskoj rivi i otvorena prijetnja pučem.
Poslije je tu ulogu, više silom nego milom, preuzeo HDZ, dopustivši istragu i suđenje Norcu i izručivši Gotovinu. Drugi veliki civilizacijski skok dogodio se kad je Stjepan Mesić na mjestu predsjednika države zamijenio Franju Tuđmana. Ono što nije mogla Račanova vlada, nastavio je u dva mandata Mesić. On je otvorio Hrvatsku Europi i svijetu, pokušao je gospodarski otvoriti i nesvrstanima, a na unutarnjem planu najavio je veliki obračun s ustaštvom. Hrvatska se u to vrijeme počela suočavati i s tamnom stranom Domovinskog rata. Politika čistih računa i nacionalne jednakosti, koja se zapravo svodila na nacionalnu snošljivost, učinila je Hrvatsku modernom europskom zemljom i uz sve tadašnje prepreke pripremila joj put prema Europskoj uniji. U tome je, dakako, aktivno sudjelovao i HDZ, pa je i Sanaderov dolazak na čelo stranke svojevrstan civilizacijski skok. Pri tome su tri bitne simbolične točke Sanaderove političke karijere. Prva su demonstracije na splitskoj rivi, gdje se pokazao kao rigidni nacionalist, opasan za mir u zemlji. Tada za unutarnje potrebe nastupa kao nacionalist. Druga simbolična točka je čestitka našim sugrađanima pravoslavne vjere "Hristos se rodi".

U to je vrijeme spomenuta čestitka doista civilizacijski skok u odnosu na crvene, žute i zelene vragove o kojima je govorio Tuđman.
Tek poslije ćemo postati svjesni da je to najskuplje plaćena božićna čestitka još od 4. stoljeća, otkad se Božić slavi. I tu dolazimo do treće točke Sanaderove vlasti, a to su pokradene stotine milijuna kuna, korupcijska hobotnica, kriminalno financiranje stranke, sumnjive prodaje itd. Sanader se na vlasti prvo pokazao kao nacionalist i zaštitnik ratnih zločinaca, a onda i kao proeuropski političar koji se obračunava s ratnim zločincima i histeričnim nacionalizmom. Problem je što je i jedno i drugo radio s figom u džepu. Na kraju je postao najistaknutiji osumnjičenik za lopovluk. I to je treća simbolična točka njegove vladavine. No čak i to što je tadašnji primitivni i krvoločni nacionalizam zamijenila pragmatična tehnokracija s lopovskim aspiracijama zapravo je, moramo priznati, civilizacijski skok. I lopovi su odjednom djelovali tako civilizirano.

A što se birača tiče, stječe se dojam da su građani Hrvatske, barem većina, politički sazrijevali puno brže od svoje vladajuće stranke. Dok su glasači lijevih stranaka itekako sazrijevali nakon velike političke tranzicije 90-ih zajedno sa svojim strankama i njihovim strategijama, HDZ je kao predvodnik desničara uvijek vodio dvostruku politiku, jednu za domaću, a drugu za europsku javnost. Tako je među svojim članovima i simpatizerima stvorio dvostruka mjerila. To je pak izazvalo dezorijentaciju i otvoreno neprijateljstvo onih koji ne mogu oprostiti suđenje i izručivanje generala samo zbog umivanja bliske prošlosti za Europsku uniju. I, na kraju, glasači desnice uvidjeli su da ni Hrvatska, ni Domovinski rat, ni generali, ni Europska unija ne vrijede ništa u usporedbi s nekoliko milijuna eura u privatnome džepu. Zoran Milanović je pak na vrlo uvjerljiv način rekao da je s praksom korupcije i muteži gotovo jednom zauvijek.

Ljevica se u bitnom smislu transformirala još 1990., uskladivši se s povijesnim trenutkom. Velika transformacija desnice još se očekuje.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 17.12.11. 05:46

Impresioniran Drivom
....................................
Nakon svega
....................................
Djeluje ?????????????


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika