Objavljeno u Nacionalu br. 407, 2003-09-02

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Drkam, dakle postojim

Hrvatski muškarci ne postavljaju pitanja, ne dižu štrajkove, ne traže veću plaću, ne provaljuju u Sabor da iz njega izvuku kretene, ne ruše vrata iza kojih zasjeda Vlada da iščupaju kretene. Ne hvata ih bijes kad vide hrvatske bogataše kako svoje kurve voze raskošnim jahtama i kupaju se kraj pokradenih dvoraca u ograđenom moru

Vedrana RudanVedrana RudanMoj muž dnevne novine čita u kafiću. Zato ne znam što se događa u Hrvatskoj. Ovih je dana na godišnjem. Davimo se u novinama. Dalmatinskim, zagrebačkim, primorskim. Ne kažem da sam željela ostati izvan života, tako se dogodilo. Ako možeš badave pročitati novine uz kavu, hvala bogu da ih nećeš kupovati. Iskočila sam iz hrvatskih događanja bez svoje namjere. On je prestao novine donositi doma. Ja jesam radoznalo biće, ali ne toliko radoznalo da ću to svakoga dana platiti nekoliko kuna. Ne toliko radoznalo. A onda je otišao na godišnji. Činilo mu se, još mu se čini, još je na godišnjem, da ne bi bilo pristojno, svakoga jutra, odlaziti u kafić. Ljudi su izmislili godišnji da bi mogli uživati u d r u š t v u. Nikad, nikad on i ja nismo raspravljali o tome što je to u ž i t a k. Ovih dana novine čita doma. Moram priznati, drago mi je što mi se pružila šansa da bacim oko na hrvatska događanja. Možda se nešto promijenilo? Ugodno je osjećati nemir u duši i potrebu da te zgrabi novost. Ali žena, mislim, prava žena, hoću reći žena koja poznaje svoga muža, ne smije pred njim pokazivati strasnu žeđ za znanjem. Zato ne čupam novine iz njegovih ruku i ne govorim, evo tebi prilog Auto, meni ovo drugo! Ne! S njima treba polako. Evo, on je otišao u zahod, prije deset minuta. Nisam odmah zgrabila jedne od novina, sačekala sam. Čekala sam i čekala… Ako se misli zadržati… Zadržao se. Tamo je. Listam, listam. Listam, listam. Listam, listam. Od početka prema kraju, od kraja prema početku. Zagrebačke novine. Dalmatinske. Primorske. Istarske. Nevjerojatno! U svim novinama isto. Tu ima i logike. Naravno da će u svim novinama biti isto kad izlaze u istoj zemlji i govore o istim temama. Zato se na svakom listu svih hrvatskih dnevnih listova mogu vidjeti gola tijela golih žena. Te gole žene nemaju glavu, samo guzicu, sise i međunožje. Pička im je, uglavnom, u sjeni. Nekako mi je teško, gledajući gola ženska tijela, skužiti što se u Hrvatskoj događa. Treba se znati probiti kroz raširene noge, guzove, gole sise i izbrijane noge. Treba z n a t i! Ja to ne znam, ali vlasnici novina sigurno znaju zašto se u hrvatskim dnevnim listovima širi toliko ženskih nogu. Oni su tu istinu rekli urednicima, urednici fotografima, fotografije govore meni. Razmišljam, razmišljam, razmišljam. Gole, bezglave žene?! Ne, one meni ništa ne poručuju! Meni, ništa! Ja sam žena, a žene ne vole gledati gola, bezglava ženska tijela. Dakle, m u š k a r c i m a se šalje poruka. Hrvatskim muškarcima. Tko su hrvatski muškarci? To su bića koja ne postavljaju pitanja, ne dižu štrajkove, ne traže veću plaću, ne provaljuju u Sabor da bi iz njega izvukli sve one kretene, ne provaljuju ni u Ustavni sud da bi odande izvukli sve kretene, ne ruše ni vrata iza kojih zasjeda Vlada da bi iz Vlade iščupali kretene. Hrvatski muškarci ne traže da se osude hrvatski lopovi, ne hvata ih bijes kad vide novokomponirane hrvatske bogataše kako svoje kurve voze na raskošnim jahtama i kako se kupaju pokraj pokradenih dvoraca u ograđenom moru. Hrvatski muškarci ne traže objašnjenje zašto školska torba košta 600 kuna, zašto njihove kćeri moraju ispit platiti pičkom, zašto njihovi visokoobrazovani sinovi rade za strane i domaće poslodavce za tri tisuće kuna mjesečno. Hrvatskim muškarcima ne smeta što će našim morem ploviti stari tankeri, uništiti nam obalu, ribe i život, hrvatski muškarci pozdravljaju američke brodove u našim lukama, američke avione na našim aerodromima i našem nebu. Oni hrvatskom, muškom šutnjom pozdravljaju zajednički odlazak naših i srpskih sinova u Irak, pod američkom zastavom. Hrvatski muškarci nikoga ne pitaju jesmo li sa Srbima ratovali zato da bismo u Iraku bili braća i zajedničkim snagama Amerima čuvali dupe. Hrvatskim muškarcima je normalno da hrvatske svećenike plaćaju i nevjernici i Država, da se hrvatskim svećenicima grade palače i apartmani, da se o hrvatskim svećenicima pederima i pedofilima šuti kao da se radi o državnoj tajni. Hrvatskim muškarcima ne smeta što se licemjerno katoličanstvo koje ne poštuje božje zapovijedi raširilo Hrvatskom poput side Afrikom. Oni nikad neće postaviti pitanje koliko plaćamo te mantijaše koji se voze u audijima, jedu u skupim restoranima i jebu, pijani, dečkiće na zabačenim plažama. Hrvatski muškarci neće nikad izaći na cestu i, urlajući i rušeći sve pred sobom, pitati tko to našoj djeci uvaljuje drogu u žilu? Može li se toliko droge uvesti, a da glavni diler ne bude Država? Hrvatski muškarci će bez krika i bijesa umirati od sepse u hrvatskim bolnicama. Hrvatski muškarci misle da nemaju pravo postavljati pitanja i da nemaju pravo dobivati odgovore. Hrvatski muškarci… Tko su hrvatski muškarci? To su šutljiva bića koja svakoga jutra bulje u sise i gola, bezglava, raskrečena ženska tijela. Hrvatski muškarci su drkadžije. Listam novine. Listam i listam. Listam i listam. Polako i na miru. Imam vremena. Moj muž je u zahodu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika